Terenska građa iz Dalmacije - Ogorje Gornje, Zelovo, Sratok ( Bogdanovići )

IEF CD 851 Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban 1. DIPLANJE - kao podloga tekstu 2. Kad se iz Drniša krene kroz pitomo polje dolazi se do sela planine Svilaje... opis kraja (narator) uspon prema vrletnoj planini Svilaji, nabraja Kljake, Čavoglave, zaselke i sela koja su se smjestila i u samoj planini. - podloga je izvrsna svirka na diplama (mislim da bi to trebao biti Stipe Leskur) 3. ...iz samog podnožja Svilaje kreće se prema vrletima i klisurama, pristup je vrlo težak i za same čobane koji na njoj obitavaju...malo zemlje koja se pripila kršu ka' meso kostima 4. KAZIVAČ: Stipan Leskur priča o dogodovštinama iz svog čobanskog života RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić Krenili bi ti mi tako, tri četiri druga pa bi poveli to naše stado, pa bi se sastali u planini po pet-šest divojaka i nas po tri četiri, pa bi se tu zametnilo kolo, pjesma je bila, kolo bi igralo, gusle sam nosija sobom, gusle i uz gusle pisme piva, svirale, samo se za diple nisam zanima ove igre jesan sve ostale. I onda bi ponekad ovako sastani se uvati po koje janje, zakolji i š njin na ražanj pomalo ispeci. Jedino ne bi imali šta pit od alkohola, jedino one lipe, čiste, zdrave svilajske vode, od nje ti zubi zebu usrid lita. I tako bi ti mi to okrećali. Ponekad bi mi ka čobani, ukradi nešto kući pa spremi u gaju. Sprema se, oni donese mesa. oni kruva, oni vina, pa dikod ukradi i kokoš pa ispeci kokoš u gaju i sve bi mi to tako spremali. I šalu izvodi, ovce pogubi, uveče dođeš kući a ovce ne goniš nijedne. Dikod dotraj samo zvonara koji zvono nosi (ovan). I tako ih sve pogubi i dođeš uveče kući, a di si bija a šta si radija?!? Dođe mate, izudara te, batine dobiješ. Ujutro te potira da tražiš ovce da ih tražiš po vazdan. I opet nađeš ono svoje društvo i pisma se započne, ko gleda na ovce?!? Pisma se tjera i šala, ganjaš se malo s djevojkama, i tako. Dođi kući, batine te čekaju kako dođeš na vrata. ... i tako ponovno... 5. Reste trava su tri lista Reste trava, reste trava, Su tri lista, su tri lista. Sejoj moja su tri listaj. Ejjojojjjjoojjoojjj, su tri lista, su tri listaj. Pjeva diver i nevista. Pjeva diver, pjeva diver, I nevista, i nevista Sejoj moja i nevistaj. Ejjooojjojj, i nevista, i nevistaj. 6. KAZIVAČ: Stipan Leskur priča o dogodovštinama iz svog čobanskog života RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić Čime se sada baviš? Bavin se vako sa meštarlukom. Radin vile, grablje, kosišta, radin gusle. Sviralu i tako. Od kada se baviš time? S time se bavin od '55. godine. Kako izrađuješ od kojeg drveta? Od javora, i bukovina i kljenovina. Gusle od kljenovine a svirale od javora. Je li ti to pravi kakvu poteškoću, kako to izrađuješ, imaš li kakva pomagala? Ništa to nije, sve ti je to ručni rad, nema nikakvi stojeva za to radit. Običnon sikiron i teslon. Čime izrađuješ rupe na sviralama? Iman za to obični svrda, ručno, nije bušilica, bor mašina na struju. Burgija se napravi kod našega kovača. Za koliko ti je taj instrumenat gotov, drvo treba da se suši? A sad ja to kad u Svilaji liti stanujen kod stoke onda usičen toga i ono zametnen. Onda se to suši do zime i ja to zimi ovako kad iman vrimena izrađujen. Znači ti boraviš u stajama gore, da li ima staja još na Svilaji? Imaju staje gori, ljetište gori, po četiri-pet miseci mi stojimo gori. Mi odemo u peti misec pa sve do prvi jedanajstoga doklen je lipo vrime. 7. U jablana visokoga U jablana, u jablana visokoga, visokoga Sejoj moja, visokoga, Ejoooojj visokoga, visokogaj. Dostaj lada debeloga. Dostaj lada, dostaj lada, debeloga, debeloga, sejoj moja, debeloga, Ejoooooj debeloga, debelogaj. 8. Iz starine jugozapadnog dijela Svilaje poznato je da je narod živio jednako kao i sada. Ljudi iz svilajskih zaselaka kažu: Neko je uvijek stajao bolje a neko gore! Ipak je onda svit bio dokoniji, u svako doba mogla se čuti pjesma, popijevka i svirka. Narod je išao starinski odjeven, nosile su se toke i đerdani a pripašnjače su bile ukrašene a za njima po dvije kubure i nož s velikom ručkom. To je bila prava tradicija naroda tog planinskog kraja. Tad je svugdje po kućama bilo gusala, čurlikača, svirala i dipala. A sada? Sada se te narodne svirale potežu ponegdje u nekoga, ali sve rijeđe. 9. SVIRKA NA DVOJNICAMA (svirale) na nisku i visoku sapu (velika i mala sapa) 10. U starini je poseban bio čobanski život u svilajskim gajevima. Sastajali su se čobani iz sela i zaselaka sa obije strane planine. Oni su općenito imali svoje terene za sastanke. Čobani Ogorja, Potravlja i Zelova sastajali su se na takozvanom bilu Maškovac i do Razgola pa sve gore do Ravnih dolaca. Čobani bi izlazili gore na vrh briga i za vrime burnih i bistrih dana gledali bi more. Sa vrh briga Svilaje vidjeli bi prisjajanje mora, što je za njih značilo kao refleks. Također su gledali Sinjsku krajinu te cili dinarski i kamešnički krajolik. Ti vidici su veličanstveni, upravo prava divota. Sve se to vidi onda kada nema vjetrova ni magle. 11. SAMAČKO ŽENSKO PJEVANJE ( Oj Svilajo visoka planina, Sve od Knina do Orlovi' stina. Izvile se s visine velike, Sva se sela vide kraj Vrlike. Sva se vidi sva ravna Cetina, I čitava sad Sinjska krajina. Oj Svilajo tvoje divne gore, S tebe gledan Dalmatinsko more. Kad san čuv'la ovce priko lita, gledala bi sve do grada Splita. Mnogi čoban u Svilaju iša, Od Zelova do grada Drniša. U Svilaju mnogo čobanica, Od Zelova pa do Maovica. U Svilaji u brdu visoku, Svakoraznu čuvali smo stoku. Ovce bile doce prikrilile, Koze bare i brdo i strane, A voline brda i doline. Lipo cure sidile u ladu, Svoje sada ruč'ce pa se radu. Bukovino tvoj debeli lade, šta pod tebon čobanice rade? Kršu grane, od muva se brane, I pivaju dođi moj dragane, Igle pletu i kudilju predu, Tako cure valjaju i vredu. 12. KAZIVANJE - Iva Delaš Petrova Mi bi bili čobani svi od Zelova, pa bi se sastali s čobanima susjedima od Potravlja i Ogorja, to je bilo naš teren po Svilaji tzv. Maškovac i do Razvola pa sve gore do Ravnih dolaca bi se skupljali. Onda bi izašli gori navr Bila pa bi gledali more, ono kad bi bila vedrina, a ne maglovito. Vidili bi kako prisjajuje more, a znali bi di ono spada kojemu kraju pa bi po tome znali da bi vidili more. A vidili bi isto otale i čitavu Cetinsku krajinu jerbo je to visina, a vidili bi isto i okolinu i vrličku krajinu. Samo jedino kad je čistoća od vrimena kad ne smeta magla il šta drugo. U vrime prolićnih dana kad bi se već ovce muzle, mi bi se skupile jedna s drugom ponesi kakve bakrice ili lončiće. Koja bi se ovca uznemirila nju bi i po pet puta muzli a one druge nebi ni takli. kad dođi kući a mate kaže: Kako u jedne ovce ima mlika u u druge nema? Valjda ih je zelembač posisa kad ih nema mlika. Janjci bleju, gladni su vam janjci. A mi ne bi tili kazat. Sakrivali bi mi te svoje lonce. Pa budi vako podimljena žera a neki bi se stari ljudi bili i nevidili pa bi ugazili i u tu vatru i u bakru...Bilo bi nam teško i zasramile bi se od starijih čeljadi. A mi među se se ne bi bojale da ćemo kazat kući šta smo radile. Pa onda dikod i siri. Ali to je bilo lipo ovako čistoće: Uzmi maramicu s kojon si se brisa pa na nju procidi mliko, pa bi mi tako sirile u važin tako smo se posluživale s tizin. Ako bi materi ukrale soli ili ljuto mliko od toga bi sirili. Onda to sve skupa stavi u koju kamenicu da ostane. Pa ujutro kad bi došli bilo bi to puno sami mravi i svakih baja negoli samoga sira. To smo tako proživili, s velikin teretom uvik vukuć drva kući! Kadkad bi izgubile ovce u toj igri našoj i zabavi. Neke igre bi postavili mi ili kolo ili sakrivaču kako smo je zvali, u to nemisleć na ovce. Kad dođi a tamo čije vali. Ako si naša zvonara, lašnje ti je makar si zvono dotra kući. Ako nema ništa kako š' sad doć kući? Ubit će čača i mate koga već imaš u kući! Kad bi bila zimska sezona od sniga onda bi se na snig puzali. Nesmiš se ti puzat na svojoj aljini. Onda nađi koga ko je malo luđi pa mu kažeš: Tvoja se aljina bolja tvoja se bolje puza, sist ćemo na tvoju aljinu! Onda tako po cili dan do uveče se raspadne sve, kao da je bila u žeravi raspala se od napora i velikoga sniga. Kad bi se janjile ovce onda bi išle must grušalinu pa ćemo varit. Ali kad bi se tako trevilo a nemamo sudi a nemoš je vrišku pojist pa bi nam bilo ža', a janje ne smi posisat vikat će kod kuže. 13. ŽENSKA PJESMA (rera, nisam je još takvu do sada čuo) Zašto nećeš... (nerazumljiv tekst) Kano kosa na... Pivaj rode... 14. U ovom planinskom kraju sačuvao se najprimitivniji elemenat glazbe uopće, a posebno naše pučke popjevke.Taj elemenat je ušćuvan u pjevnom slogu oj u pjevu tipa ojkanja dalmatinskog zagorca. Taj oj je kao neka vrsta glazbene prastanice koja u sebi uklapa sve elemente čitavog razvoja povijesti glazbe od najjednostavnijeg do najsloženijeg. Jer tu, kroz najprimitivniji sistem odskače princip apsolutne melodije. 15. Grlo moje pomalo gargaša (muška rera) Grlo moje pomalo gargaša, grlo moje pomalo gargaša. Ko da ga je oparila kaša, ko da ga je oparila kaša, ko da ga je oparila a kašaj. 16. Na tom tvrdom terenu oduvijek je čovjek bio čobanin, pa je njegova popijevka i svirka vezana s tim. Sav taj melos je poprimio oznake surog kamenjara. Pjevanje je nekako tužno i melankolično kao i priroda koja je više turobna i sura nego radosna. Način pjevanja je više grlen, pa treba imati snage da se izdrži napetost tonova. Svilajci svoje domicilne pjesme nazivaju stareničke. Ta stara pjesma najviše se i jedino čuje još u svilajskim vrletima i stanovima od čobana koji u svojim gajevima čuvaju stada koza i ovaca. 17. Poslušaj de sada pjesmu ovu, Poslušaj de, poslušaj de, sada pjesmu ovu, sada pjesmu ovu, sejo moja, sada pjesmu ovu. Ojoooj sada pjesmu ovu, sada pjesmu ovuj. Običaje o selu Zelovu... 18. Iako je zemlja u svilajskim docima mršava, za ljude iz planine je slasna i plodna pa znaju reći da "Rađa kao u Misiru!" Na planini redovito pušu vjetrovi. Stari ljudi kažu: "Ako se vjetrovi dobro ne ispušu zimi, ispuhat çć se za vrijeme ljeta!" Oni su puni mudrih izreka na račun vjetrova; za buru kažu: "Bog te učuvaj oblačne bure, a vedra juga!" To je svijet vrleti, kamenjara, to je drugi opori svijet. Mladima iz svilajskih sela i zaselaka ne ostaje se na svilajskim pašnjacima, ne ostaje im se uz ono još malo ovaca što je još preostalo. Ne ostaje im se u planini gdje samo bura vije i vuci zavijaju. 19. Podaci iz odjave: Bila je to emisija autohtonog dalmatinskog glazbenog izraza"Svilajski folklorni motivi". Tokom emisije urednik emisije Ivo Belamarić razgovarao je s Ivom Delaš Petrovom iz Zelova i Stipanom Leskurom iz Ogorja. Stareničke napjeve i samačko pjevanje izvodili Iva Delaš Petrova iz Zelova te seljani zaselaka i sela planine Svilaje: Goreta, Leskura, Domazeta, Delaša, Barača i Brdića. Svirku na diplama i čobanskim sviralama izvodili su Jakov Leskur, Stipan Leskur i Joso Delaš. Emisiju je snimila Miljenka Čolović. Spikeri Višnja Dolenc i Vladimir Mahovlić. Autor emisije je Ivo Belamarić. Sratok ( Bogdanovići ) DJEČJI ŽENSKI ZBOR - repertoar 20. pjevanje na bas Kako ćemo da počmemo e o, da počmemo x2 Da se dvoru potegnemo e o, potegnemo x2 Kome ću se potegnuti, e o potegnuti x2 Onoj mojoj zloj svekrvi, e o zloj svekrvi x2 Koja me je potvorila e o potvorila x2 Da sam mž_a metlom bila e o metlom bila x2 21. Ne pitam ti biser zlato ni tamjanom da me kadiš a još manje da mi na grob (?) mirisavo cviće sadiš. x2 22. KAZIVANJE (Banovac Ante, pok. Mate Dujmović govori o uzgoju duhana, o životu čobana 23. KAZIVANJE Mula Grgo (r. 1898.), u vrijeme snimanja imao 75 godina; o životu, o gostoljubivosti njegovog kraja 24. KAZIVANJE kazivačica (pok. Petra) rođena 1902. (70 godina ima) govori o selu Sratok odnosno Bogdanovićima (sadašnje ime)