Terenska građa iz Dalmacije

IEF CD 847 Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban 1. KAZIVA»: Ivica Sušić, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić Ivica, kako to da od ovog pretprošlog snimanja, kako se uspjela postići jasnoća intervala i akorada (za razliku od prošlog)? Mi smo prvo snimanje obavili nakon tri mjeseca marljivog, organiziranog rada. Već prije godinu dana obavili smo ovo prošlo snimanje koje je bilo kvalitetnije. Vježbalo se dosta dobro. U prvom snimanju smo mi imali u dionicama basa paralele koje smo ovim snimanjem izbjegli. Pjevali smo po aranžmanima, npr. Ive Furčića. Neke pjesme nismo pjevali po aranžmanima, nego po sluhovnim mogućnostima. Vidi se jedan napredak, a taj se napredak postigao marljivim radom. Ja kao voditelj mogu kazati da sam zadovoljan izvedbom naših arhaičkih napjeva… Postigla se jedna muzička kvaliteta i čistoća što nam je jako drago. U ovom pjevanju nisu utjecale paralelne kvinte i oktave na muzičku osjetljivost. S obzirom da je čistoća dovedena u red, ipak je izražajnost ovog dijela trokuta, Šibenik-Skradin-Trogir, ostala baš… Kako da to ipak omladina osjeti, kako se dobija to? Osobno osjećam da ove stare, tradicionalne napjeve koji još i danas žive nastojim iskopati iz naftalina. Osobno ih ja volim i želim ih jer ako se pjeva jedan narodni napjev, želim taj narodni napjev otpjevati zbilja u onom narodnim duhu i predate ga narodu. Ja želim taj osjećaj ostvariti putem pjevanja sa ovom grupom “Skradinsku buk” i svi su naši članovi sa načinom pjevanja poprilično zadovoljni upravo što se tiče te narodne, izvorne klapske pjesme. Nastojim od naših starih Skradinjana izvući pokoji stari napjev, aranžirati i predate javnosti putem radio-emisija vašeg prvog programa. Što je s pripremama, što se smjera? Bili smo hedikepirani ova dva mjeseca, jer je jedan naš član, bas, otišao na odsluženje vojnog roka. Među nama je prisutan novi bas, Tomislav Martinović iz Zatona. Vjerujemo da će se dobro uklopiti u naš sastav. On se fino uklopio. Smatram da ćemo nesmetano nastaviti dalje. U planu nam je prijaviti Omiški festival, ako se plasiramo na audiciji, obaviti snimanje kod vas i ovog ljeta organizirati smotru dalmatinskih klapa u Skradinu pa povećati broj klapa. Želio bi da taj susret, ako bude ostvariv, da će to uspjeti i podići u jeku sezone nš pomalo zaboravljeni Skradin. Ja samu žiriju Omiškog festivala i želim jednu večer u čisto improvizacijskom načinu pjevanja, bez ikakvog umetanja, obrada akademskih muzičara itd. Mnogi koji su dobili stručne voditelje se iživljavaju na vođenju klapa. “Skradinski buk” radi skroz na amaterskoj bazi. Jednom si rekao da ti radiš sa tenorima, a Ante s basovima. Jel tako i dalje? Da. Kad se radi o jednoj stvari koju treba prezentirati na kakvoj ozbiljnijoj smotri onda tu zamolim iskusnije ljude, muzičare da naprave aranžman, s tim da snime na vrpcu svaku dionicu svakog glasa pa se to uvježbava i kasnije se to fuzira u jednu jedinstvenu cjelinu. Međutim, ovako kako ja radim je način vrlo efektan. Brže se savladavaju melodije tako da se brzo jedna nova skladba može usvojiti. Što se tiče Omiškog festivala i ovih reformi koje su nastale u njemu, ja bi kazao da to ima svoje pozitivnosti. Ako svi ti ljudi rade na amaterskoj osnovi i ako njeguju, ako su živi entuzijasti za tu našu izvornu pjesmu, onda to ipak treba tim ljudima priznati pa da se prezentiraju na tim festivalima. Ipak svi mi živimo, ako živimo i pjevamo. »isto da možemo za ovaj trud biti čuveni u javnosti. 2. KAZIVA»: Ratko »ogelja, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić MIslim da nije potrebno previše govoriti o Skradinu, koji je od povijesnih momenata, od tradicije. Ovo je jedan stari težački mentalitet sa svim svojim značajkama koje se vežu uz taj pojam. Preda mnom je barba Ratko »ogelja, čovjek koji vremešan. Kažite mi, što bi mogli reći o počecima kulturno-umjetničkog rada u Skradinu? Ode je bio nekada vrlo kulturan život što se tiče pjevanja, prije 50 godina je bilo diletantsko pjevačko društvo “Lipa”. Ja znam po tome što su moje sestre tu pivale. Inače, mi smo svi onako po prirodi pivači, imamo sluh i glas i tako. Što se tiče ovog našeg pivanja, kao srednji stalež. Tu da vam pravo kažem, onda se išlo u crkvu i pivali smo crkvene pisme, npr. Veliki petak. To se po 15-20 dana provalo za izaći vanka. Ima nas je ko cijenit. Ode je bila općina, sud, porezska uprava, finance izd. To je bila vojska. Lipi jedan gradić, pitomo misto. NJegovu prirpdnu ljepotu ne može odnit. Meni je posrid srca. Svak se divi kad dođe ode. Osobito Talijani. Kažu “magnifico paese”. Što se tiče pivanja, to je malo di bilo. Naši ribari su lipo pivali, Inače, Skradin je za vino i ribu poznat. To je. Al pisma. Kažem vam, riba i siromašak čovik. Unda je bila borba za život. Nije ki sad, nije se radilo. Vrag zna šta je ovom našem svitu. Sad živu dobro, al niko neće da piva. Prije nije ima ni za kruv, on je piva. Ja kao mladić doša bi š njima, sve stari ljudi, i zapiva. I tako je to bilo, veselo. Sad toga više nema. Ja ne znam zašto, a svit bolje živi. Pogani! Kako ste Vi uspjeli prilično tih starinskih napjeva dat omladini? Mene je Ivica pita da mu kažem par starinskih pisama. Mi imamo lipih pisama,šta ih nema niko. I melodija i riči. To svak ne zna. Inače, ja sam sam ostao. Moji su svi prijatelji pomrli, ima ih nekoliko još. Moj hobi je bila pisma. Ja sam najvolijo da se nas 5-6 sastane i da se spremimo marendin i da zapivamo. Onda vanka, ko ima curu, iđeš joj pivat pod ponistru i tako je to bilo. To je bila razonoda naša. Sad, šta se mrzu…. Pisma je lipa, kultura, i taj naš dalmatinski melos. To je čuveno. Dalmacija, to je naša kulturna pokrajina. Ima 10-12 km od Skradina, tu prof. Gurnjača Stipe iskopava te starine na Bribirskoj glavici. Tu je sve puno hrvatske historije. Skradin je bio grad Pavla Šubića, ovo je njegova luka bila. Svaka kuća ima svoju povijest. Kako je bilo kad ste Vi bili mladi, kako je nastajalo, za razliku od ovih današnjih gdje sve ide organizirano? Drukčije je. Onda smo se mi sastali, nas 5-6 i pivali. Ovo je gospodski gradić bio. Kad bi mi zapivali, ne bi bilo onoga ko nam ne bi da signal svićom. A to ki muva, šta se reče. To nije bilo galame i onog krčmarskog…. Kad smo u krčmi, unda se piva krčmarsko i veselo, al kad se vanka izađe, šta ćete vi. Onda je bilo malo gnjavaturno. Doša bi policajac pa nas zapisa. Umisto da to cijenu. i ajde 7-8 dana u zatvor zato šta si piva. Ja sam bio mlad 18-20 godina, al onaj koji ima dicu i ne može dobiti, drvodjelac, postolar i marangun on ne može dobiti za kruv, za dicu. To je bilo nepošteno od onih bivših režima. To su bile onda političke trzavice i nisu nas podnosili. Nismo puvali u oni rog. Prije 15-ak godina bila je ova “Kanela”, pa “skardona”, pa sad “Skradinski buk”. U vaše vrime niste ove grupe nikakvim imenom zvali, jel? To nije ima ko pokrenut, al ode se moglo osnovat kakvo pjevačko društvo, jer kakvog je tu materijala bilo to se ne zna ko je piva i ovi srednji stalež i viši. Mi smo notalno pivali. Vi ste dali dosta napjeva ovim mladima. Ja se nadam da ćete se Vi još toga prisjetiti tako da bi oni imali materijala dosta za pjevanje. Ja sam šta sam god moga da i da' ću im još. Nego ode je bia jedan barba Matejić, stariji čovjek i on je to uglazbiva. Kad bi vi njemu jednu pjesmu kaživali, on kako vi govorite odma vata na note. On ode vodio tamburaški zbor. Silno je bio muzikalan. I svira je dobro harmoniku. Šteta, ne znam di su te njegove note… Komponirane pjesme iz Dalmacije i čakavska poezija Ivice Sušića iz Skradina 3. GLAZBA *pozadinska* - muška skupina, klapsko pjevanje Pozdravljam te, Skradin grade (grade) Tko za tebe još ne znade (još ne znade) Tko ime tvoje ne zna Tko ti slavu još ne pozna (…) 4. O volji, aktivnosti i entuzijazmu mladih ljudi i folklornih amatera starog dalmatinskog grada Skradina nije potrebno u detaljima govoriti jer je o tome bilo mnogo govora u našim emisijama. Mladi ljudi okupljeni su u matičnom KUD-u “Skradin” koji ima tri sekcije - duhači orkestar, vokalno-instrumentalni sastav “Liburni” i klapu pučkih pjevača “Skradinski buk”. Iz tog aktivnog rada uvijek se izdvajaju oni koji su aktivni na nekoliko sektora, bilo to na polju glazbeno-amaterskog djelovanja, bilo to na polju stvaranja poezije. Zbog toga treba ovdje posebno istaknuti mladog Skradinjanina Ivicu Sušića koji je u svom gradu angažiran uvelike u KUD-u te posebno u stvaranju čakavske poezije. 5. POEZIJA I. SUŠIĆA *uz pratnju gitare i mandoline* Nesrićni su od života puti Di se jubav za jubav ne vraća Di ka konat cileg tega saća I život se deboto sa životon plaća Nesrićna je svaka ona vila Koja jubav za jubav ne ima Di namisto obosija sriće Do groba za vazda pelin gorčine niče Sa jubavi divo narešena I sa trnjem vazda okrunjena Sa jubavi divo narešena I pelimon navik nakićena 6. KAZIVA»: Ivica Sušić, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić U Skradinu, poznatom gradiću živi već dulje vrijeme kulturno-umjetnički amaterizam, uglavnom podržavan od mladih ljudi i iniciran od mladih. Oni su se povezali, oni drže tu jezgru tradicionalnog života. Jedan od takvih ljudi, čovjek mladi, koji je stup toga u Skradinu je Ivica Sušić. Kako to da ste se Vi orijentirali na taj poetski izraz? Ovako, ja sam prvi put počeo pisat stihove 1972. godine zahvaljujući podršci moga velikog prijatelja i mještanina Krešimira »vrljka koji je u to vrijeme skladao i vodio dalmatinsku klapu “Skardunu” . Sjećam se dobro kad se on okušao prvi put sa skladbom Misto moje malo na Omiškom festivalu, da mi je rekao: “Pa daj stari, napiši i ti koji stih pa ću ga uglazbiti da izađemo skupa u tandemu na Omiški festival”. I to je zapravo bilo te godine kada sam ja napisao prvi put u životu jednu pjesmu, a to je bila pjesma Barba Frane koja mi je polaskala kada je na Omiškom festivalu među 146 prijavljenih skladbi među 12 odabranih ušao i Barba Frane za kojeg sam ja napisao tekst, a moj prijatelj Krešimir glazbu. 7. GLAZBA I POEZIJA - muška klapa (“Skarduna”?), pjesma Barba Frane; tekst napisao i čita: I. Sušić; glazbu napisao: K. »vrljak Partija je on u svit Priko stotin mora Partija onako mlad Mada nije mora (mora) Barba Frane , biž se vratit nami »a pri nazad doji, vod ostani Gajeta ti osta prazna Sinjem moru pripušćena Gajeta ti osta prazna Tu po žalu zapušćena 8. nastavak razgovora s Ivicom Sušićem Od toga dana pa naprijed ja sam i dalje pisao, ali nisam te stihove objavljivao. Bilo je nekih lakših tema koje sam objavio, a to je bila pjesma “Tija bi te jubit mala koju je uglazbio poznati skladatelj dalmatinskih novokomponiranih skladbi Krešimir Magdić, zatim pjesam Kod našega barba Tome koju je uglazbio zadarski skladatelj Zvonko Keran, a iza toga nisam ništa objavljivao. Upustio sam se u pisanje i čekao sam momenat kad bi na neki način to objelodanio. Bio je to momenat onda kad je moja poezija prošla kroz filter čakavskog sabora i kada sam na neki način svatio da ono što sam pisao mogu dati javnosti. Vi ste svoju poeziju orjentirali na jedan širi momenat čakavskog. Niste se samo orijentirali na govor skradinskog dijela, jer konkreto Skradin i Šibenik nemaju čakavsku bazu. Koji su Vam uzori bili? Svi oni koji su čuli moje stihove, a imali su ih prilike čuti prošlog ljeta na glazbenoj pozornici Vodičkog ljeta. čudili su se kako ja Skradinjanin pišen čakavsku poeziju. Otac mi je Skradinjanin, pokojna majka Dubrovčanka. Kako sad se ja čakavski izražavam? Bio je to momenat kada sam ja poeziju zavolio preko našeg eminentnog pjesnika, nedavno preminulog akademika, profesora Drage Ivaniševića koji mi je ostao u srcu, kojega sam vrlo rado čitao. Iza toga sam uzeo u ruke libar Marka Uvodića Splićanina koji me zadivio. Zatim sam čitao zbirku pjesama trogirskog čakavskog pjesnika, profesora Duška Gejića pa Sladu Šilovića, pa Dragu Štambuka Bračanina, Peru Ljubića. To su naši čakavski pjesnici koji su mene na neki način frapirali i ja sam se u tu poeziju jako zaljubio i ona je sada dio mene. Dakle, to su ti uzori koji su na mene ostavili duboki trag. 9. muška klapa uz pratnju gitare; pjesma Tija bi te jubit mala; tekst: I. Sušić; glazba: K. Magdić Ponoć je skoro u mome gradu Pala je tiha zvidana noć X2 Zar nije vrime mojoj dragoj Pod prozor s klapom zakantat poć X2 Mala, tija bi te jubit mala U dva lipa oka plava Plavu kosu dok mi tepa tvoj glas Tija bi sa tobom draga Kaletama proći grada U nediju na vinčanja dan Znan te ka dite u mome gradu Još dok si hodat učila ti X2 Došlo je vrime da jubav našu I srca naša vežemo mi X2 Mala, tija bi te jubit mala U dva lipa oka plava Plavu kosu dok mi tepa tvoj glas Tija bi sa tobom draga Kaletama proći grada U nediju na vinčanja dan x2 10. Ivica Sušić našao se na razmeđu svog skradinskog govornog izraza i ljubavi za stvaranje izrazitog čakavskog versa. Njegovi stihovi upravljeni su uz sve ono što se događa u životu, uz sve ono što se ispoljava u osjećajima mladog čovjeka za tradiciju naroda, uviđenjem svijeta i lirsim emocijama. Kada pišem ove retke, onda ispunjavam svoju dužnost prema čovjeku koji danas neumorno i uspješno radi na stvaranju pučke poezije, koji je aktivan na kulturno-umjetničkom radu Skradina i koji sve to radi bez bučnih reklama i hvale. Radi postojano i ponosno, vjerujući u ideale narodne tradicije i živeći za njih kao malo tko u našemu javnom životu. 11. nastavak razgovora s Ivicom Sušićem Sadržajni momenti koje ste Vi naveli u svom stvaranju… Kako ste se zadovoljili tim? Taj sadržajni momenat vezan je za životnu realnost s kojom se susrećemo iz dana u dan. Svaki stih, svku pjesmu koju sam napisao…dakle, tematika te pjesme uglavnom je vezana za događaje koji su se zbili, a koji su meni jako bliski. Konkretno, ova pjesma Jecale su naše mati, to je pjesma koja me veže za nesretnu pogibiju broda Šibenske plovidbe “Kaprija” koja se dogodila prije nekoliko godina koja me jako dirnula u jednom momentu. Bio sam potresen tim i dobio sam inspiraciju i možda u svojih 10 ili 15 minuta sam je napisao. 12. POEZIJA I. SUŠIĆA *uz pratnju gitare* - pjesma Jecale su naše mati Vajalo se tisnut od doma Partit moren truda, žuja Vajalo je poć navigat za koricu teške kruva Vajalo je tuć se moren I fortunan ča su tukle Vajalo je proć golgote I nakonat ostat sam Jecala je stara mati Nad mižerijom ča se živi Nad sudbinom ča doživi Iskapajuć suza vir Ni jecala samo ona Jecale su naše mati »a sinove naše mile Vazeja je mora hir Jecale su naše mati, naše mati 13. Tu se mladi čakavski pjesnici pa tako i Ivica Sušić u svom stvaranju vraćaju realnosti života i događajima u njemu. Daju pažnju svemu onome što se oko njih događa i nastoje da budu čvrsto na zemlji., čvrsto na tlu prostora i vremena. Poezije Ivice Sušića je lagana i jednostana i zbog toga se lako prihvaća od strane skladatelja komponiranih pjesama iz Dalmacije. Kao dugogodišnji prvi tenor skradinskih klapa pučkih pjevača, prvo “Skardonia”, zatim “Skradinskog buka”, Sušić sudjeluje kao tekstopisac za natječaje novokomponiranih pjesama na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. 14. - muška klapa; tekst: I. Sušić Ko ja lipo cilin svitom prohod Sve na svitu u svom sjaju vidi Još je lipje tu na hridi, uz te žale Plavog mora sanak snit Lipo, divno, divno more moje U te svaka radost i srića Kada vidim di uz bile žale Leut 'idri uz maestral 'Idri, 'idri, nek furešti znaju Da je moja srića sva u moru ???? o lipoti našeg mora Slatki sanak snivaju Lipo, divno, divno more moje U te svaka radost i srića Kada vidim di uz bile žale Leut 'idri uz maestral 15. odjava Bila je to emisija “Komponirane pjesme iz Dalmacije i čakavska poezija Ivice Sušića iz Skradina”. Tokom emisije slušali ste ove skladbe: Pozdrav Sklradinu (glazba i tekst: K. »vrljak, izvodi: klapa pučkih pjevača iz Skradina “Skardona”), Lipo, divno more moje (glazba: K. Ćvrljak; tekst: I. Sušić; izvodi: klapa pučkih pjevača “Hum” iz Vele Luke), Tija bi te jubit mala (glazba: K. Magdić; tekst: I.Sušić; izvodi: skup pučkih pjevača “Maestral” iz Dubrovnika), Barba Frane (glazba: K. »vrljak; tekst: I. Sušić; izvodi: vokalni oktet “Dalmacijacement” iz Vranjica). Hvala na sudjelovanju izvođačima; na autentičnoj recitaciji vlastitih stihova i razgovoru Ivici Sušiću. Tonska realizacija: Dubravko Pavčec i Ognjen Marković. Spiker: Vladimir Mahovlić. Autor i urednik emisije: Ivo Belamarić. 16. U ovo stalnom subotnjem programu klapa slušat ćete pjesme mladog skladatelja novih dalmatinskih pjesama, Krešimira »vrljka. Premda u emisijama klapa ne bi trebalo forsirati pjesme komponiranog tipa ipak je te pjesme ponekad potrebno predstaviti javnosti da se upozna s tim novim stvaranjem u glazbenom životu priobalnog i otočnog dijela Dalmacije, kako bi širi krug slušatelja mogao da o njima donese svoj sud. Za mladog Skradinjanina Krešimira »vrljka se može reći da je pošao jednim jednostavnijim putem u slaganju akorda što odgovara u potpunosti akordici starinske dalmatinske melodike. Sa time je pojednostavnio i melodijsku tematiku tako da je svoje pjesme približio narodnim masama. Osim što je skladao pjesme, »vrljak je te pjesme obradio a također je i tekostopisac. Za neke pjesme našao je dobre suradnike za obradu i tekst a to su Ivica Sušić, prvi tenor klape „Skardona“ i Duško Gejić, stručni voditelj mlade trogirske klape „Mali kanti“. Slušat ćete ove pjesme: Pozdrav Skradinu, Teta Lucijeta, Lipo, divno, more moje, Isplovimo tiho, Misto moje malo i Barba Frane. 17. Pozdrav Skradinu Pozdravljam te, Skradin grade. Koj za tebe još ne znade koji lipe tvoje ne zna, ko ti slavu još ne pozna. Ti si meni mio, drag, cjelivati (?) Ti si za me pravi raj Skradin grade, bajni znaj. Ponos tvoje Krka (?) (?) moćno krilo. Skradin grade, zdravo da si. Ti si meni mio, drag, cjelivati (?) Ti si za me pravi raj Skradin grade, bajni znaj. x2 18. Teta Lucijeta Na peškariji, sa je skoro cilo misto to se više, fali, ruži kada si ? Modraci,š_kampi, cipli, lignje i škarpine ča ste ljudi ludi, friško van je sve. Puno vrsti ? ribe Lucijeta nudi vam kakva bila, kolko stala cina joj je uvik) mala. »a vas idi, ča van smeta, nudi van je teta Lucijeta. x2 19. Lipo, divno, more moje Koja lipo cilin sviton proć sve na svitu u svom sjaju vidi još je lipje, tu na hridi uz težare plavog mora (?) Lipo, divno, divno more moje u te svaka radosti (?) kada vidim di uz bili žale leut idri uz maestral. Idri, idri, nek furešti znaju da je moja srića sva u moru (?) o lipoti našeg mora slatki sanak snivaju. Lipo, divno, divno more moje u te svaka radosti (?) kada vidim di uz bili žale leut idri uz maestral. 20. Isplovimo tiho Isplovimo tiho u rumenom sjaju, barčicom malom u večernji suton, uz pratnju zvizda i miseca sjajnog vođeni jidrom i maestralom. x2 Plovi sad bilo, bilo jidro do beskrajni žala i dalekih uvala u mirisu mora, uz pisme žar i puno žmula čar. x2 21. Misto moje malo Misto moje malo lipo si ko dan o te već svake noći snivan slatki san. x2 Guštan se prošetat jedinon ti kalom s klapon pismu bacit tvojon rivon malon. x2 A u kasne ure doći ćemo li (?) ispod stare balature zapivati. x2 I dok klapa tiho serenadu piva, misto moje malo tamna noć sakriva. x2 22. Barba Frane Partija je on svit, priko stotin mora. Partija onako mlad mada nije mora, mora. Barba Frane bi se vrati nami, ča pri (?) Gajeta osta prazna sinjem moru pripušćena. Gajeta osta prazna, tu po žalu zapušćena. Partija je on u svit, priko stotin mora. Partija onako mlad mada nije mora. x2 23. ODJAVA: Danas vam je urednik Ivo Belamarić predstavio novije dalmatinske pjesme mladog skladatelja Krešimira »vrljka. Pjevale su klape: „Skardona“ iz Skradina, „Mali kanti“ iz Trogira, „Huma“ iz Vele Luke, „Lučica“ iz Splita i „Dalmacijacement“ iz Vranjica. 24. RAZGOVOR s Ivicom Sušićem Narator: Evo nas u Skradinu da bi obavili snimanje mlade klape pučkih pjevača, ustvari pola mlade, pola stare - „Skradinski buk“; započeli su kao mladi, ali problemi i prilike iziskivale su da se nadopune sa starijim pjevačima, pjevačima iz stare klape pučkih pjevača „Kanela“... Ivice, od kad je djelovala ta klapa? Ivica: To je jedna od prvih klapa u Skradinu koja je počela organizirano raditi, 1968. su se pojavili - to je bio 2. omiški festival. Narator: To pjevanje na nivou je pučkog ugođaja. A razgovaram s Ivicom Sušićem, čovjekom koji je od svojih mladih dana zaokupiran s kulturno-umjetničkim radom, s pjevanjem u klapama pučkih pjevača - prvo je bila „Skardona“, a sada „Skradinski buk“. Ivice, kojim se putem pošlo u radu na pučkim napjevima u klapi „Skradinski buk“? Ivica: Ja sam tu klapu osnovao krajem 1975., okupio sam uglavnom mlade ljude (prosjek godina: 21), 2 druga tenora su tek krenula u srednju školu, kasnije su oni otišli na studije pa se sastav trebao izmijeniti; u sastav smo uključili stare članove klape „Kanela“. Narator: Pučko pjevanje traži zrelost glasova, iskustvo... U kakvom ste se na_čnu rukovodili za formiranjem glasova, ili je zrelost došla sama od sebe? Ivica: Baš ovi basovi koji danas pjevaju u „Skradinskom buku“, oni su ti koji su počeli od prvih dana i posebice sam jako zadovoljan što se tiče njihovog savladavanja glazbenih problema koji se nameću u novim pjesmama...postigli su puno toga i na boji i dubini ali i tehnici pjevanja. Narator: Imali smo često prilike govoriti o onom starom stilu pjevanja koji je dominirao na području Drniš-Skradin-Šibenik... Današnje snimanje mi je dalo potvrdu da se vaše pjevanje upravlja baš u tom smjeru: Da li ste vi svjesni da se došlo do toga, ili je kod vas u osjećaju da je to samo došlo, spontano? Ivica: Ja sam želio dobiti jedan timbar pjevanja koji su prezentirali naši stari pučki pjevači, to je rustikalno pjevanje otvorenog tipa... no nisam uspijevao u početku jer je sastav klape bio mlad. No danas kada se radi o zrelim ljudima koji su formirali glasove, jedan takav timbar pivanja može potvrditi onaj način kojega su prezentirali naši stari pučki pjevači. Narator: ....Da li se vi namjerno radili na tim harmonijskim momentima da bi usuglasili dionicu prema poziciji profonda? Ivica: Bilo je i jednog i drugog momenta koji su bili prisutni... pjevači su razvili sluhovne sposobnosti do te mjere da mogu osjetiti kad mogu ići u profonda a kad ne... Narator: Slažete se da mladi ne mogu dati onaj ugođaj i onaj tonski domet kao već neka zrela klapa pučkih pjevača? Ivica: Pa da. Što čovjek više pjeva, više toga i postiže.. Narator: Da li mislite da je spontanost pjevanja u Skradinu nastavljena obzirom da klapa pučkih pjevača „Skradinski buk“ pripada KUD-u „Skradin“. Ivica: Mislim da je dobro da se klapa nalazi u kulturno-umjetničkom društvu... Narator: Ovo pitanje sam vam postavio zbog toga što se u zadnje vrijeme govori o umjetno postavljenim klapama pučkih pjevača koji izlaze iz KUD-ova, i nisu nastali iz spontanosti.... to bi se moglo i za vas reći al s obzirom na iskustvo, to se za vas ne može reći. Ivica: Mi smo najprije čisti amateri i na amaterski način pristupamo tom kulturnom djelovanju i to je prava vrijednost i nas kao sekcije i cijeloga društva... Narator: Posebno mi se dopalo što u svom radu ne koristite obrade akademskih muzičara .... jer kompliciranost harmonija odvlači klape pučkih pjevača u drugi smjer, izolira ih od spontanosti... vi ste radili harmonije na bazi spontanosti? Ivica: pa da, jesmo jer smatram da je ona pučka pjesma, koju smo uzeli da bi je predali javnosti, izašla iz naroda, iz puka i da njezinu liniju ne smije nitko dirati... harmonijska nadogradnja može postojati... ali da nema zborski karakter.. mislim da je to pogrešan put.. Narator: Da li je bolja ova strana glasovna basovska (tamna) ili svijetla, što se tiče fuzije? S kojom vam je stranom lakše raditi? Ivica: Simpatizirao sam klape koje gaje onaj tamni način pjevanja jer smatram da bas tu igra vrlo važnu ulogu i akord može bit zdrav ako pravi bas dođe do izražaja. Narator: Teško je ujednačiti dionicu 1. i 2. tenora što se tiče fuzije... Hoće li vam poći za rukom da uskladite tenorsku i basovsku dionicu? Ivica: Mislim da hoće, treba samo više truda i više vježbe.. 25. RAZGOVOR s Borisom Jakovljevićem Narator: Boris Jakovljević je rodom iz Vodica, (...) počeo sa radom limene glazbe u Skradinu. Kako ste se aklimatizirali u ovom gradiću, otpočetka kad ste počeli voditi limenu glazbu? Boris: Ima već 4 godine da radim s ovom glazbom i sa ovim ljudima u Skradinu. Naišo sam na dobar prijem kod ovih ljudi... djeca su stvarno talentirana i postigao sam s njima puno... Počeo sam pjevat s ovom klapom početkom ove godine, 2. tenor, nekako sam se srodio s njima.. Narator: Vi ste nekako kao maestro glazbeni ovdje u Skradinu, pa to je jedno iznenađenje da je profesionalni muzičar zainteresiran za klapsko, pučko pjevanje. Boris: Vrlo sam zainteresiran, to volim s tim živim, to mi je konačno profesija. Narator: Prvi počeci glazbenog amaterizma su u ovom duhačkom orkestru... Da li se iz takvih redova ljudi koji su potkovani muzikom, poslije kad nadopunjuju i klape pučkih pjevača? Boris: [Priča o jednom učeniku koji je kod njega učio klarinet, a koji je poslije i propjevao.] Narator: Što kažete na klapu „Skradinski buk“? Vi ste tu već dulje i znate kako su pjevali kad su počeli i kako sad pjevaju. Postoji li razlika? Boris: Razlika je dosta velika. Prije se nekako puno tamnije pjevalo nego sada, sad smo otvoreniji, življi, žešći... Narator: Da li se prevelikim uvježbavanjem gubi spontanost...? Boris: Ne gubi se spontanost; imamo probe, ali se kasnije sastanemo spontano u konobi, gostionici, i čak je to dio vježbanja.... Narator: Smatrate da ta klapa nije hendikepirana sa spontanošću? Boris: Nije hendikepirana s tim... Narator: Što kažete na obrade koje su skrenule napjeve u neki drugi smjer vis-a-vis spontanog? Boris: Slažem se s Ivicom da je to otišlo daleko što se tičće novokomponiranih pjesama... nisu ni harmonizirane kao pučka pjesma... Narator: Ja sam vas konkretno pitao za napjeve jer napjevi se izobličavaju u tim harmonijama.. Boris: Meni se to isto ne sviđa... to je se naopako tako. 26. RAZGOVOR [ne zna se s kim] fragment razgovora, govori se o suzdržanosti žena kod snimanja...