IEF CD 846
Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban
1. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Jecale su naše mati
Vajalo se tisnut od doma
Partit moren truda, žuja
Vajalo je poć navigat
za koricu teške kruva
Vajalo je tuć se moren
I fortunan ća su tukle
Vajalo je proć golgote
I nakonat ostat sam
Jecala je stara mati
Nad mižerijom ća se živi
Nad sudbinom ća doživi
Iskapajuć suza vir
Ni jecala samo ona
Jecale su naše mati
»a sinove naše mile
Vazeja je mora hir
Jecale su naše mati, naše mati
2. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Nesrićna ljubav
Nesrićni su od života puti
Di se jubav za jubav ne vraća
Di ka konat cileg tega saća
I život se deboto sa životon plaća
Nesrićna je svaka ona vila
Koja jubav za jubav ne ima
Di namisto obosija sriće
Do groba za vazda pelin gorčine niče
Sa jubavi divo narešena
I sa trnjem vazda okrunjena
Sa jubavi divo narešena
I pelimon navik nakićena
3. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Stađun o' jematve
U ti stađun svudir u nas
Kad fini nam teplo lipo
Kad sunce nam škinu 'kriće
Kad zrno se grozja broji
Stađun se o' jematve roji
A ti stađun ni nam svakom jednak
Nikom ritko, nikom vazda
Oli suša u pojima
Oli krupa pri jematvu
Nikom vazda smij na justa
A nikom suza u joku
A ti stađun, šta nam sve ne čini
Nikom od velog veseja
A nikom od vele tuge
Život bi se moga skončat
Ma deboto, moga skončat
4. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Barba Frane
Partija je on u svit
Priko stotin mora
Partija onako mlad
Mada nije mora (mora)
Barba Frane , biž se vratit nami
»a pri nazad doji, vod ostani
Gajeta ti osta prazna
Sinjen moru pripušćena
Gajeta ti osta prazna
Tu po žalu zapušćena
5. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Šempre Šola
Po vazdan je užala stajat u porat
–iravat rivon čin svane se dan
Jur nije znala da rivajon neće
Taj stari sidi kapitan
Pofalit se užala cilin nam mistom
Kapitan je, svitu, tu šale vam ni
Oj jubavi vele i lude sriće
Još danas bidna maknuta viče
Kapitane, moj galebe bili
»ekan te ovod po cili dan
ča jubav mi tajiš, ča jubav mi kriješ
Oli se praviš sad išempjan
Ja jubin te, bili galebe
Doji u krilo moje
Da' ću ti sarce svoje
Šesni moj galebe
6. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Vrati se, ćaće moj
Pasalo je vrimena puno
O'kad te nima, ćaće
U duši mojon teško je
Jer vazdan pensan n ate
Sliku tvoju nosin
I svi me pitaju za te
Bidan ne znan ča bi im reka
Stegne me juti plač
U sarcu ti teški mač
Vrati se, ćaće moj
Ni lako živit život
Brez tvoje jubavi, ćaće
Razumi, ćaće
Doji, godinam čekamo na te
»a će ti više furešt svit
I veli tuji šoldi
Lipje 'vod na moru živit
Na rojenoj grudi
Di sunce jutra ti budi
Vrati se, ćaće moj
»a će mi pisma, slike i šoldi
Ka' mi arivat nećeš
Mater i mene imaš
»a će nam sve ča šaješ
Kad za nas jubavi nimaš
Vrati se, ćaće moj
7. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma U jaslic o šaku zemje
U jaslic o šaku zemje
Ostavi je puno znoja
Ka' ni jema praveg poja
Sto mašklinih duperaje
Da o' stine stvori poje
Cili život kršija je
Da bi život teka boje
Ka' je život teka boje
Nije bilo više poja
Ma ni tega crneg vina
Ni jeneg od sto mašklina
Vajalo je sve ostavit
Partit 'namo di svaki gre
U jaslic o šaku zemje
8. KAZIVA»: Ivica Sušić, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
U Skradinu, poznatom gradiću živi već dulje vrijeme jedan izraziti kulturno-umjetnički amaterizam, uglavnom podržavan od mladih ljudi i iniciran od mladih. Oni su se povezali, oni drže tu jezgru tradicionalnog života. Jedan od takvih ljudi, čovjek mladi, koji je stup toga u Skradinu je Ivica Sušić. Kako to da ste se Vi orijentirali na taj poetski izraz?
Ovako, ja sam prvi put počeo pisat stihove 1972. godine zahvaljujući podršci moga velikog prijatelja i mještanina Krešimira »vrljka koji je u to vrijeme skladao i vodio dalmatinsku klapu “Skardunu” . Sjećam se dobro kad se on okušao prvi put sa skladbom Misto moje malo na Omiškom festivalu, da mi je rekao: “Pa daj stari, napiši i ti koji stih pa ću ga uglazbiti da izađemo skupa u tandemu na Omiški festival”. I to je zapravo bilo te godine kada sam ja napisao prvi put u životu jednu pjesmu, a to je bila pjesma Barba Frane koja mi je polaskala kada je na Omiškom festivalu među 146 prijavljenih skladbi među 12 odabranih ušao i Barba Frane za kojeg sam ja napisao tekst, a moj prijatelj Krešimir glazbu.
Od toga dana pa naprijed ja sam i dalje pisao, ali nisam te stihove objavljivao. Bilo je nekih lakših tema koje sam objavio, a to je bila pjesma “Tija bi te jubit mala koju je uglazbio poznati skladatelj dalmatinskih novokomponiranih skladbi Krešimir Magdić, zatim pjesam Kod našega barba Tome koju je uglazbio zadarski skladatelj Zvonko Keran, a iza toga nisam ništa objavljivao. Upustio sam se u pisanje i čekao sam momenat kad bi na neki način to objelodanio. Bio je to momenat onda kad je moja poezija prošla kroz filter čakavskog sabora i kada sam na neki način svatio da ono što sam pisao mogu dati javnosti.
Vi ste svoju poeziju orjentirali na jedan širi momenat čakavskog. Niste se samo orijentirali na govor skradinskog dijela, jer konkreto Skradin i Šibenik nemaju čakavsku bazu. Koji su Vam uzori bili?
Svi oni koji su čuli moje stihove, a imali su ih prilike čuti prošlog ljeta na glazbenoj pozornici Vodičkog ljeta. čudili su se kako ja Skradinjanin pišen čakavsku poeziju. Otac mi je Skradinjanin, pokojna majka Dubrovčanka. Kako sad se ja čakavski izražavam? Bio je to momenat kada sam ja poeziju zavolio preko našeg eminentnog pjesnika, nedavno preminulog akademika, profesora Drage Ivaniševića koji mi je ostao u srcu, kojega sam vrlo rado čitao. Iza toga sam uzeo u ruke libar Marka Uvodića Splićanina koji me zadivio. Zatim sam čitao zbirku pjesama trogirskog čakavskog pjesnika, profesora Duška Gejića pa Sladu Šilovića, pa Dragu Štambuka Bračanina, Peru Ljubića. To su naši čakavski pjesnici koji su mene na neki način frapirali i ja sam se u tu poeziju jako zaljubio i ona je sada dio mene. Dakle, to su ti uzori koji su na mene ostavili duboki trag.
(…) Sadržajni momenti koje ste Vi naveli u svom stvaranju… Kako ste se zadovoljili tim?
Taj sadržajni momenat vezan je za životnu realnost s kojom se susrećemo iz dana u dan. Svaki stih, svaku pjesmu koju sam napisao…dakle, tematika te pjesme uglavnom je vezana za događaje koji su se zbili, a koji su meni jako bliski. Konkretno, ova pjesma Jecale su naše mati, to je pjesma koja me veže za nesretnu pogibiju broda Šibenske plovidbe “Kaprija” koja se dogodila prije nekoliko godina koja me jako dirnula u jednom momentu. Bio sam potresen tim i dobio sam inspiraciju i možda u svojih 10 ili 15 minuta sam je napisao. Isto tako ova pjesma U jaslic o' šaki zemje. Jednom prigodom kad sam putovao prema Splitu, gledao sam one terasaste vinograde primoštenskog područja pa onda sam počeo razmišljati o tome koliko naš dalmatinski čovik mora uložiti truda da bi obradio taj dalmatinski krš, tu dalmatinsku golet, da bi ona urodila plodom, da bi ga održala na životu. I na kraju je toj šačici zemlje posvetio svoj cijeli život, kad je mogo uživati, opet je pao u zagrljaj te šačice, tog zagrljaja zemlje.
Interesantno je da ste Vi tu poeziju nekako opredijelili. U biti, za onu koja je čisto glazbenog ugođaja i onu slobodnog poetskog stiha. U sadržajnom pogledu, jedna i druga je dosta kvalitetna. To znači da u vašem stvarajnu prevladava i jedna i druga struja?
Pa da. Ja poeziju koju pišem ustvari dijelim u dvi grupe. Jedno je namjenska poezija, poezija koja je pisana u metričkom sustavu, koja služi skladateljima da naprave od nje jednu skladbu, a druga je koja je pisana čisto poetski, slobodnim stilom, i koja je sama sebi svrha.
U pogledu skradinskog dijela i sadržajnog momenta pisanja poezije, dosta se čuje ona pjesma Pozdrav Skradinu. To su stihovi K.»vrljka. I glazba i stihovi. Da li ste se Vi okušali , napisali, na čistom skradinskom jeziku?
Pa nisam se dosada okušao, ali razmišljam o tome. Razmišljam o tome da bi napravio i ja nešto što se tiče glazbene strukture. Recimo, da bi dao jedan svoj vlastiti tekst, a da bi se i u njemu glazbeno okušao kao recimo neki skladatelj amater. Da li ću u tome uspjeti ili ne… Ali mislim o tome i volio bi kad bi uspio u tome.
Što je u Skradinu, kakva je situacija, što se dešava? Mladi ljudi su dali podstreh amaterizmu. Jel to ipak nešto drugo od onog prije?
Mlade ljude koji su zainteresirani za kulturno djelovanje u svojoj sredini dalje bitno je da veže jedno kulturno-umjetničko društvo koje ipak postoji u Skradinu, koje radi pozitivno i dobro, koje ima tri sekcije, to je limena glazba, dalmatinska klapa “Skradinski buk”, vokalno-instrumentalni sastav “Liburnija”. To društvo radi pozitivno, dobro, na amaterskoj osnovi. Na osnovi koja može vezati ljude, to je taj volonterski rad, entuzijazam. Konkretno u klapi, za očuvanje skradinskih napjeva, u vokalno-instrumentalom sastavu za formiranje svog vlastitog glazbenog izražavanja, u limenoj glazbi u formiranju interpretiranja i rapsodija i ozbiljnijih muzičkih komada i koračnica i marševa… Bitno je da će naš KUD “Skradin” posjetiti i jedno KUD u Slavoniji koje djeluje u mjesnoj zajednici 0rijovac, da će se na neki način s njim bratimiti, razmijeniti iskustva, biti stimulans i našem društvu i ovome gore u Orijovcu da što više rade na amaterskoj osnovi.
Mi više ne možemo govoriti o tradiciji povezivanja mladih ljudi jedne sredine pučkih naojeva, starine nego jednom pučkom glazbenom-amaterizmu. što mislite da mlade u Skradinu veže uz to društvo?
U prvom redu, ja mislim da ih veže ljubav, za glazbom, za mjestom. Ljubav prema onome što su naši stari nama ostavili da to objelodanimo, osvježimo, da se uz to kulturno uzdignemo i da na taj način predstavimo svoju glazbenu tradiciju javnosti putem sredstava javnog informiranja.
Klapa “Skradinski buk” nije jedan sudionij skradinske tradicije, nego jedan iniciran, nametnut momenat ovog kulturno-umjetničkog amaterizma. S time se i tradicija gubi. Vi ste čovjek iz stare skradniske sredine. Vama nije u redu da to nije u slijedu, da to nije kontinuitet od staroga na mladoga itd. nego da se to umjetno nadograđije, odnosno umjetno podržava?
Je. Sve nas to malo progoni. Mi se znamo često toga dojmiti. Danas, mladi ljudi nisu zainteresirani za klapsko pjevanje. žalosno. Mali broj mladih voli dalmatinsku pjesmu, Da li je uzrok tome val rocka, pop glazbe…
Skladbe pučkog ugođaja komponirane sa mlodo-čakavskom poezijom Ivice Sušića iz Skradina
9. GLAZBA *pozadinska* - muška skupina, klapsko pjevanje, pjesma Pozdrav Skradinu
Pozdravljam te, Skradin grade (grade)
Tko za tebe još ne znade (još ne znade)
Tko ime tvoje ne zna
Tko ti slavu još ne pozna
10. Ivica Sušić je mlad čovjek i kao takav piše poeziju ugledajući se na naše poznate pjesnike. U sadržajima su njegovi stihovi upravljeni na sve ono što se događa i što se pokreće u životu, u svom vlastitom doživljaju svijeta i u ispoljavanju lirskih emocija. Mladi čakavski pjesnici, pa tako i Ivica Sušić vraćaju se realnosti života i događajima u njemu. Upravo je zbog toga poezija Ivice Sušića jedaostavna i lagana i zbog toga se prihvaća od strane stvaralaca skladbi pučkog ugođaja.
11. POEZIJA I. SUŠIĆA *uz pratnju gitare*
Nesrićni su od života puti
Di se jubav za jubav ne vraća
Di ka konat cileg tega saća
I život se deboto sa životon plaća
Nesrićna je svaka ona vila
Koja jubav za jubav ne ima
Di namisto obosija sriće
Do groba za vazda pelin gorčine niče
Sa jubavi divo narešena
I sa trnjem vazda okrunjena
Sa jubavi divo narešena
I pelnom navik nakićena
12. KAZIVA»: Ivica Sušić, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
(…) Sadržajni momenti koje ste Vi naveli u svom stvaranju… Kako ste se zadovoljili tim?
Taj sadržajni momenat vezan je za životnu realnost s kojom se susrećemo iz dana u dan. Svaki stih, svaku pjesmu koju sam napisao…dakle, tematika te pjesme uglavnom je vezana za događaje koji su se zbili, a koji su meni jako bliski. Konkretno, ova pjesma Jecale su naše mati, to je pjesma koja me veže za nesretnu pogibiju broda Šibenske plovidbe “Kaprija” koja se dogodila prije nekoliko godina koja me jako dirnula u jednom momentu. Bio sam potresen tim i dobio sam inspiraciju i možda u svojih 10 ili 15 minuta sam je napisao. Isto tako ova pjesma U jaslic o' šaki zemje. Jednom prigodom kad sam putovao prema Splitu, gledao sam one terasaste vinograde primoštenskog područja pa onda sam počeo razmišljati o tome koliko naš dalmatinski čovik mora uložiti truda da bi obradio taj dalmatinski krš, tu dalmatinsku golet, da bi ona urodila plodom, da bi ga održala na životu. I na kraju je toj šačici zemlje posvetio svoj cijeli život, kad je mogo uživati, opet je pao u zagrljaj te šačice, tog zagrljaja zemlje.
13. muška skupina, klapsko pjevanje uz pratnju gitaru
Nesrićni su od života puti
Di se jubav za jubav ne vraća
Di ka konat cileg tega saća
I život se sa životon plaća
Sa jubavi divo narešena
A suzan vazda nakićena
Nesrićnom ljubavi divo
Do groba si okrunjena
Nesrićna je svaka ona vila
Koja jubav za jubav ne ima
Kojoj misto bosilja i sriće
Danas i sutra pelin gorčine niče
Sa jubavi divo narešena
A suzan vazda nakićena
Nesrićnom ljubavi divo
Do groba si okrunjena x2
14. Ovaj mladi skradinski pjesnik počeo je stvarati sa svojim prijateljem i mještaninom Krešimirom »vrljkom. I koliko se Sušić upustio u lirsko medititiranje, toliko je i njegov prijatelj iz djetinjstva »vrljak započeo stvarati skladbe pučkog stila- Zbog toga nije bilo teško pronači zajednički jezik melodijske teme i poezije. Za puk nije potrebno da se pažnja obraća na poznate čakavske pjesnike nego puk treba upoznati s onim iskonskim stvaraocima koji su često originalniji i uspješniji od onih priznatih.
15. GLAZBA I POEZIJA -pjesma Barba Frane;
Partija je on u svit
Priko stotin mora
Partija onako mlad
Mada nije mora (mora)
Barba Frane , biž se vratit nami
»a pri nazad doji, vod ostani
Gajeta ti osta prazna
Sinjem moru pripušćena
Gajeta ti osta prazna
Tu po žalu zapušćena
16. Puk našeg hrvatskog tla živi na svojim planinama, brdima, uvalama i otocima, u starim gradovima, selima i drevnim ribarskim naseljima, okružen uvijek zelenim maslinama, bujnim vinogradima, borovima i pinijama, vrtovima, (…). Dalmacija je, kao i ostali krajevi našega primorja zemlja procvjetale loze, mirisnih vinograda i bujnih smokava. O tom kraju, njegovim ljudima, otradiciji života i patnjama pjeva Ivica Sušić.
17. muška klapa
Ko ja lipo cilin svitom prohod
Sve na svitu u svom sjaju vidi
Još je lipje tu na hridi, uz te žale
Plavog mora sanak snit
Lipo, divno, divno more moje
U te svaka radost i srića
Kada vidim di uz bile žale
Leut 'idri uz maestral
'Idri, 'idri, nek furešti znaju
Da je moja srića sva u moru
???? o lipoti našeg mora
Slatki sanak snivaju
Lipo, divno, divno more moje
U te svaka radost i srića
Kada vidim di uz bile žale
Leut 'idri uz maestral
18. KAZIVA»: Ivica Sušić, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
Interesantno je da ste Vi tu poeziju nekako opredijelili. U biti, za onu koja je čisto glazbenog ugođaja i onu slobodnog poetskog stiha. U sadržajnom pogledu, jedna i druga je dosta kvalitetna. To znači da u vašem stvarajnu prevladava i jedna i druga struja?
Pa da. Ja poeziju koju pišem ustvari dijelim u dvije grupe. Jedno je namjenska poezija, poezija koja je pisana u metričkom sustavu, koja služi skladateljima da naprave od nje jednu skladbu, a druga je koja je pisana čisto poetski, slobodnim stilom, i koja je sama sebi svrha.
19. Pravi pjesnik, koji osjeća sve ono što piše zna uvijek na nov način izreći sve ono što proživljava i sve što proživljava saživi u tokove života. Sušić to duboko izražava u mlado-čakavskom načinu. Kod njega je iskra stvaranja još prisutna otkada je sjedio u gimnazijskim klupama i kada je čitajući gutao stihove našeg istaknutog čakavskog pjesnika, pokojnog Drage Ivaniševića. Svako stvaranje i svaka pojava novih čakavskih pjesnika zdrava je žeravica čakavske riječi, žeravica koja uvijek tinja u srcima dalmatinskih žitelja, žeravica jednog moćnog pučkog zvuka.
20. POEZIJA I. SUŠIĆA - pjesma Jecale su naše mati
Vajalo se tisnut od doma
Partit moren truda, žuja
Vajalo je poć navigat
za koricu teške kruva
Vajalo je tuć se moren
I fortunan ća su tukle
Vajalo je proć golgote
I nakonat ostat sam
Jecala je stara mati
Nad mižerijom ća se živi
Nad sudbinom ća doživi
Iskapajuć suza vir
Ni jecala samo ona
Jecale su naše mati
»a sinove naše mile
Vazeja je mora hir
Jecale su naše mati, naše mati
21. Ivica Sušić je vrijedan skradinski amater kulturno-umjetničkog rada, osobito glazbenog. Sve što on stvara, bez obzira na čakavski dijalekt, sve je to u njemu usađeno i upečatljivo. Sve je to vezano s njegovom staroskradinskom sredinom, sa sredinom radnih ljudi, zemljoradnika, težaka, ribara, bacača mina iz živopisnog kanjona rijeke Krke. Njegova poetska tematika data je u osjećaju zanesenosti, posebno tematika Skradina, njegovog mirnog gradića u kojem još uvijek prevladavaju ostaci patrijarhalnog života. Sušić proživljava u svojoj poeziji i nekadašnje dane rane mladosti te osobito vrijeme provedeno u krugu skradinskih kantadura, neumornih pjevača pučana.
22. muška klapa uz pratnju gitare; pjesma Tija bi te jubit mala; tekst: I. Sušić; glazba: K. Magdić
Ponoć je skoro u mome gradu
Pala je tiha zvidana noć X2
Zar nije vrime mojoj dragoj
Pod prozor s klapom zakantat po_ X2
Mala, tija bi te jubit mala
U dva lipa oka plava
Plavu kosu dok mi tepa tvoj glas
Tija bi sa tobom draga
Kaletama proći grada
U nediju na vinčanja dan
Znan te ka dite u mome gradu
Još dok si hodat učila ti X2
Došlo je vrime da jubav našu
I srca naša vežemo mi X2
Mala, tija bi te jubit mala
U dva lipa oka plava
Plavu kosu dok mi tepa tvoj glas
Tija bi sa tobom draga
Kaletama proći grada
U nediju na vinčanja dan x2
23. Vrijedan je taj mladi skradinski pjesnik i glazbeni amater, entuzijast. Već samo nazivi njegovih pjesama ukazuju na bogatu poetsku invenciju. Sušić je kao pjesnik i čovjek jednostavan i pristupačan, u svojoj biti pravi pučanin i rodoljub. U svom poetskom izrazu ima dosta bodulskih obilježja, a u osjećanju poezije stvara svoje vlastite prostore u nastojanju da se izrazi s originalnim načinom nešega što je još poetski neizrečeno.
24. GLAZBA I POEZIJA - muška klapa (“Skarduna”?), pjesma Barba Frane; tekst napisao i čita: I. Sušić; glazbu napisao: K. »vrljak (*nastavlja se kao pozadinska glazba*)
Partija je on u svit
Priko stotin mora
Partija onako mlad
Mada nije mora (mora)
Barba Frane , biž se vratit nami
»a pri nazad doji, vod ostani
Gajeta ti osta prazna
Sinjem moru pripušćena
Gajeta ti osta prazna
Tu po žalu zapušćena
25. U predstavljanju amaterskih iskrica, skladbi i poezije dalmatinskih pučana danas ste slušali skladbe pučkog ugođaja ukomponirane sa mlado-čakavskom poezijom Ivice Sušića iz Skradina. »akavska poezija Ivice Sušića popraćena je ovim skladbama: Nesrićna ljubav koju je skladao Krešimir Magdić iz Dubrovnika, izvodi klapa pučkih pjevača “Cavtat” iz Cavtata; Barba Frane, skladba Krešimira »vrljka, izvedba vokalni oktet “Dalmacijacement” iz Vranjica. Iz plodne suranje Ivice Sušića sa Krešimirom Magdićem slušali ste i skladbu Tija bi te jubit mala, izvedba klapa pučkih pjevača “Maestral” iz Dubrovnika i Lipo, divno, more moje, skladba Krešimira »vrljka, izvedba klapa pučkih pjevača “Skardone” iz Skradina. Osim ovih skladbi slušali ste poznatu skladbu Krešimira »vrljka Pozdrav Skradinu (*koja se čuje u pozadini, nakon Barba Frane). Hvala navedenim klapama pučkih pjevača i na razgovoru i čitanju poezije čakavskom pjesniku Ivici Sušiću iz Skradina. Tonska realizacija: Boris Remenar. Spiker: Zdenka Poc. Autor i urednik emisije: Ivo Belamarić.
- nastavlja se pjesma Pozdrav Skradinu, započeta tokom odjavnog govora
Dubravica
26. KAZIVA»: Radoslav Jurić, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
Kako je to bilo prije pedesetak godina kad su se ljudi zadržavali u selu? Šta se ovdje radilo?
Prije se većina ljudi bavila poljoprivredom, malo je ljudi radilo u poduzeću. Ljudi su imali veliko stročarstvo. Bilo je ovaca u svakom zaselku. Po 5-6 stotina i hiljada je bilo ovaca. Danas ih nema sto komada. Ljudi bi i danas držali, ali nemaju di ih držat… *nastavlja se razgovor o stočarstvu u zaseocima*
Ja znam da se prije pivalo. Uveče sjedi negdi pri strani i sastane 6-8 njih i udri. Po 2-3 ure to se pivalo. Omladina je danas zamišljena sva. A triba malo i zapivat.
*nastavlja se razgovor o Jurićevoj djelatnosti u poduzeću (izvan sela) i poljoprivrednoj djelatnosti u svom selu (o proizvodnji vina, vinogradima, pšenici)*
27. KAZIVA»: Ana Brajković, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarć
Vidio sam da ste među one tri žene koje su pjevale iz Dubravica, glavna. Ne samo da ste počimali nego ste i treskali, ode kažu orzali. Vrlo ste originalno pjevali. Kakoste Vi to sačuvali?
Kad smo čuvali ovce mi sme se učile. Sastajalo se naše društvo. Mi se sastanemo isto kad iđeemo u drva, čupamo žito, malo više volimo pivat,šali, smijanje.
I u ovom vremenu kad više niste djevojka, kad ste već zrela žena, još uvijek to radite?
Mi pivamo ko da smo devojke, jer ne valja bit tužan.
Ipak vani isto zapjevate?
Zapjevamo. Kad iđemo u drva, kad iđemo na vodu…
Bili ste čobanica. Jel danas ima života da se čuva ovce i zapjeva?
Uveče, sastanemo se, pletemo čarape,vezemo i tako.
Od mladosti imate ono isto?
Ne damo se starosti.
A jel zapjevate i češće ili samo u nekim prigodnim momentima kad se nađete?
Kad se nađemo. Kad idemo na sajam u Visovac, kod Gospe i tako…
A pjevali ste o miljevačkim selima. Imate li neke veze s tim?
Imamo. Mi čuvamo ovce i milovački čobani ovce. Samo nas prigrađiva voda - Krka.
»ujete jedan drugoga?
Da. Zovemo se, pivamo, smijemo se, liti peremo robu. Turisti kraj nas prolaze iz donje Krke za slap.
Vidio sam da imate način pjevanja slično ličkom.
Amo Dane kući, krepa' će mi krava.
Sigurno imate i ćeri i djecu. Što kažete za ove mlade, da li one zapjevaju kao vi? Da li mogu, znaju ili ne znaju?
Ne znaju. Ne iđu kod ovca.
Znači, jedino kad se išlo kod ovca se i znalo zapivat?
Je.
Život nije kad što je nekad bio zato i ti mladi ljudi nisu vični tim starijim popijevkama, običajima kao što ste vi bili?
Ne, mi volimo pismu, kolo šali.
Što bi kazali da bi se to održalo, da bi mladi od vas naučili to pjevanje?
Šteta da to zamire. To nije dobro.
Znate, ne može se uvik pivat. Kad si raspoložen, zadovoljan sa dicom, sa mužen, onda ođe pisma, smijanje, šala, a kad si nervozan, to ne može_.
Da li je istina da vam muž ne da pjevat?
Dade meni muž pivat. Ja pivan.
28. KAZIVA»: Ivan Grozdanić, pok. Mate, rođ. 1909., RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
Stalno ste u svom selu Dubravicama, čovjek koji zna one stare običaje. Podsjetite me na situacije iz onog vremena, lijepo je čuti našim slušaocima nešto iz običaja starih.
Uvik sam živio na selu. Stari običaj je bio - cure, momci - ići u kolo i sve radit, pivat. Onda u polju raditi svi. A sada, ostalo je na nas nekoliko starih. I ode se malo danas rađuje poljoprivreda.
Zato jer su mnogi radi vani?
Oni rade van. Al ako ima sina, ćer, on se malo tiče polja. Ovi srednji, ajde, ali ovi mali neće da iđu u polje. U početku rata, mi smo bili svi ko jedan, okolna sela, svisu bolje prošli nego mi ovde. Tamo se napravila i cesta i voda,a mi ništa. Naših ima 86 boraca na Kistanjama na spomeniku. A ovdje se nije bio kadera napravit spomenik. (*nastavlja se razgovor o ratu, posljedicama rata, cesti, upravi i partiji*)
Jeste Vi šta pjevali u mladosti?
Piva sam ja tamo u društvu, kad zeru ćukneš i pivaš. Nisam šijavicu igra. Na balote sam dobro igra. A na ovo nisam.
29. KAZIVA»: Drago Laća, RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
Vidim jednog omladica pred sobom. Kako vi vidite situaciju mladih u selu?
Mladima bi možda trebalo stvoriti uvjete bolje. Stariji su u takvoj situaciji, malo su nam pomagali. I bili bi samo kritičari, dobro je, nije dobro.
Postoji li u selu niki KUD, neka skupina?
Nema ništa. Omladina je slabo aktivna, Imamo disko subotom. Bilo bi mi drago kad bi ovaj posjet vaš potakao nekog na zanimanje. Ja bi bio puno zadovoljan.
To bi doprinijelo tome da bi mladi, kad bi čuli starije, to prihvatili, nastavili?
Sigurno, ali vrime je svoje učinilo. Ljudi su se povukli svak u svoju kuću. Rađe ću gledat televiziju nego ić tamo.
Kažete da se okupljate u disku, to je u domu kulture?
To ne znan kako bi ja to nazva. To prokišnjava, propada. To je stara zgrada, malo se o njoj vodi računa.
Prije pedesetak godina se znalo šta mladi ljudi rade u selu, a šta omladina radi u disku?
Ne prije pedeset godina, nego prije dvadeset godina. Bila je omladinska prostorija, di je škola sada. Tu bi dolazili pjevači i orkestri… Ta se škola adaptirala za školu. Ovi mladi u disku, šta ja znam… Njima je Riblja »orba glavna i Doris…
Što mislite da bi se trebalo učiniti da bi se mladi primili čobanske svirale, dipala i vaših popjevaka?
Meni se čini da će vrime svoje napraviti.
Kad bi vi mlađi zapazili da je nakon ovoga neka veća zainteresiranost, smatrate li da bi trebali iskoristiti taj momenat i početi djelovati?
Najbolje bi bilo sastat se i dat konkretne orijedloge. Omladina sa mještanima.
Da li ste Vi ponekad zapjevali sa starima, znate li stare popijevke?
Nemam baš sluha, al volim ove stare čut.