Terenska građa iz Dalmacije

IEF CD 843 Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban 1. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Bruno Gelpi Društvo Hartić utemeljeno je 1926. godine. Kako je pala inicijativa? To se sigurno nije dogodilo te godine, nego se rađalo još od prije. U Tijesnom je uvijek postojao jedan broj ljudi koji su težili za nepretkom mjesta. Postojao je naš apotekar u Tijesnom, onda stari nam Gelpi Dušan. Svi su ti čeznuli kako bi Tijesno gurnuli malo naprijed. I tako je došlo do toga da se nađu dva saradnika. Svi volu pjevati, pa kako bi bilo da osnujemo naše pjevačko društvo? Onda smo našli podršku našeg apotekara i Gelpa Dušana i oni su prihvatili. Oni su bili podupirajući članovi i materijalno su dali svoj prvi udio, šta su bili u stanju. To je bilo 1926. Tako je pjevačko društvo na jednoj konstituirajućoj sjednici osnovano bilo. Što vas je potakulo? Je li neko došo sa strane ili je to došlo od samoga mjesta? Nije utjecao niko, nego čisto jedna velika ljubav. Ljudi su bili jako skloni za pjevanje, volili su pjevat. A nije ima ko da ih uči, da im dade početak. Tako je došlo do tih dva učitelja koji su živili u Tijesnomu i bili učitelji u osnovnoj školi. Obratili smo se na njih. Rekli su da će nam vrlo rado pružiti punu pomoć stručnu jer oni su muzikalni, svirali su violinu. I mene su učili. I kad smo osnovali, oni su bili prihvaćeni kao dirigenti pjevačkog društva. Da li se kod vas osjećala folklorna izvornost u samom mjestu, neka djelovanja, vaše pjevanja? Da li se to uklapalo skupa sa ovim vašim djelovanjem prilikom formiranja društva? Mi smo se čisto ograničili u ono vreme isključivo na pjevanje. Folklor onda nije postojao. Svaku večer smo vježbali i vježbali… Učitelji su bili jako vrijedni, ali po mom shvaćanju, nisu bili za pjevanje koliko su bili skloni za glazbu. Od pjevačeg društva prešli na formiranje duhačkog orkestra. Pjevačko društvo je povukla želja. Pa dobro bi bilo ima i muziku, para nema, ali ima pripravnosti. Ljudi su jako bili pripravni za to. I tako je to došlo da smo mi osnovali tu glazbu. Ja sam bio u Zagreb, nabavia 17 komada glazbala… Kasnije se dalo na volju članovima da oni sami iz svojih sredstava kupe glazbala. I tako su privatnici kupili iz svojih sredstava još desetak instrumenata i uključili se u sastav te muzike. I tako je ona brojila 25-26 instrumenata. Kako je društvo Hartić egzistiralo, s kakvom pomoću? Bilo je nešto podupirajućih članova koji su plaćali članarinu. Onda se kod nas specijalno vodila akcija sakupljanja milodara u ulju. Pa seljaci, kad su čuli da mislimo i glazbu formirati, oni su davali ulja. Ulje je bilo i onda skupo ko i danas. Sakupljali smo jedno 2-3 kvintala ulja, u više navrata. Znači, l judi iz sela su pokazali pravu amatersku svijest i ljubav za svoje društvo? Podržavali su koliko su mogli i ta sredstva su se unovčili i kasnije je raspolagalo društvo s jednom izvrsnom svotom novaca. Vi ste bili u društvu, jeste dirigent bili ili ste svirali? Ja sam bia i predsjednik, a kasnije sam bia i dirigent. Primia sam i ja neko znanje. Svira sam sve instrumente. Onda je bilo lako pomoći i drugom da svira. Kako ste počeli s notnim materijalom? Kako ste dolazili do njega? Držali smo tečaj, i onda su osnovnu obuku prošli kroz tečaj koji su držali ova dva učitelja. Note smo naučili, a kasnije se na instrumentima prenašalo znanje. Nije tako bilo teško, a danas je teže. 2. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Krsto Stegić Šta se svirali? Bubanj. Sigurno dugo godina? Dugo godina. Vi ste sigurno od početka ode. Vremešnji ste čovjek, Tišnjanin. Kako je to poelo, prvi nastupi, prvo pojavljivanje, kad je duhači orkestar izašao pred ljude? Tišnjani su uvijek bili muzikalni. Za pivanje im nije bilo premca. To su klape pivale… Valja znati kako je bilo to ranije. Kada se sastaja taj pjevački zbor, onda su Tišnjani dali veliku važnost tomu. I počelo se govorkati da će se nabavit glazbeni štrumenti i to je oduševilo svih. Koliko god je moga ko, svak je doprinia. Takvo je bilo oduševljenje da to ni za virovat! Sve je potako blagdan naše Gospe od Karavaja, pretpostavljam. Došla bi glazba iz Biograda. I tako su Tišnjani bili oduševljeni, doprinašali su i tako se malo-pomalo uspilo doći do instrumjenata. »lanovi su bili aktivni svi, pored tih tžačkih poslova. Nije trebalo moljakati. Jel vam bilo teško priviknuti se, naučiti, pred prvi nastup? Danas je lakše nego na sam početak. Sad glazba svira i ima takta. Nije bilo lako. Teško su se učile note, teško je to duvanje… Teško se uhodavalo. Kakav je bio prvi nastup? Išli smno na tzv. putine. Tom prigodom, kako sam bubanj tuka, nije valjala koža. I razbija sam bubanj, ali je bilo oduševljenja. To valja znati u ono doba kako je to bilo. Znači, narod Tijesna je bio jako amaterski organiziran sam među sobom? Strašno je bio. A vidimo i danas je. Pohvalno je da se ta glazba drži 50 i koliko godina. To je za ne virovat. »etiri kapelnika su nam se promijenila. To je dokaz da su i danas zanešeni s tom glazbom. Po uzoru na vas odgajaju se novi naraštaji? Onda nije tribalo moliti ko će u glazbu. Danas se cilo selo izmijenilo u toj glazbi. Nikomu otac, sin, unuk… Moj je bia sin u toj glazbi, pa unuk i sada nije niko više. Jeste se, nakon prvog nastupa, pojavili i izvan mjesta? U Pirovac, pa smo hodili na Šušak. Hodili smo u okolna mjesta, Betinu, Pirovac… Ko će se sve to sjetiti. Jeste bili povezani sa drugom društvima? Vodička glazba je onda isto postojala pa smo imali kontakta sa š njima. Išli bi često u okolna sela, svirat i tako… Mislite da je to danas u Tijesnom isto ostalo? Isto tako. Barem 80 posto danas su ludi za glazbom. Ja kad čujem glzbu onda mi cile brige prođu priko glave. Samo mi jedna stvar ne iđe. Za feštu Tišnjansku bi morala da svira ta glazba. Za Gospu od Karavaje… Da se čuje da i Tisno ima glazbu, da je na glasu. Kako ste došli do instrumenata? Bilo je podupirajućih članova, davali smo te predstave i kupilo se u ulju. Narod je dava to šakom i kapom. »ak smo sikli drva za to. A bile su te dvi glazbe. Koliko ste dugo svirali? Jedno deset godina. 3. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Joso Višnjić Vi ste isto bili u tišnjanskoj glazbi? Osnivač društva pjevačkog, pa glazbenog i sokolskog. Kako to da su se, tokom određenog vremena stvorila dva duhačka orkestra u Tijesnom? Zato šta je doša razdor unutra. Mačekovština, radničari… Mi koji smo se osijećali nacionalisti, mi smo išli ća, a a ostali su ovi drugi. Oni su to opet reorganizirali. Zbog čega ste se jedan od drugoga odcijepili? Iz uvjerenj. Doša je razdor između članova. Oni su osijećali Mačeka, a mi smo bili nacionalisti. Onda su oni reorganizirali, a mi organizirali sokolsko. Koliko vremena su djelovale te dvije glazbe? Do rata, početka rata. Jesu zajedno nastupali? Mi smo nastupali na Dan ujedinjenja, rođendan kralju, a oni bi nastupali Mačeku, kad je ovo, kad je ono… šta ste svirali u glazbi? Ja sam svira Es-bas. Svira sam 12 godina. Što Vas je ponukalo na to? Volia san glazbu. I dan danas ja pjevam i svira bi, ali ne mogu nogama. Da li je među vama bilo neko određeno raspoloženja? Znam da kad ljudi djeluju na tako lijepim stvarima kao što je umjetnost, aglzba, da se uvijek ne_šo desi, nešto šaljivo… Mislim da je to bilo na 1. maja kad smo išli s glazbom. Igrali smo nogomet -podupiraujući i izvršući članovi. Prvi sam puta igra bek i odma slomija ruku. 4. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Ive Belaj, pok. Marka Došao sam u glazbi 1929. Nastupali smo na proslavama različitim. Onda su došli nasuglasice između kapelnika i članova uprave. Kapelnici su bili učitelji u osnovnoj školi Tijesno. Tako da su kapelnici napustili glazbu 1934. Također su iz glazbe išli i neki članovi društva kao pok. Roko Frkić i drugi. Međutim, 5. svibnja 1935., bili su daržavni izbori. Par dana prije izbora doša je Marko Kožul, ondašnji minister građevine. Mi smo ga morali glazbom dočekati. Meni je Roko Frkić reka da ga ne smijemo dočekati jer on nije naš narodni zastupnik, jer mi imamo Danu škarica za zastupnika. Roko Frkić bia je onda naklonjen partiji. On me uputia kod ponekih članova i odlučili smo da nećemo svirati ministru. Onda nas je pozvala ondašnja uprava da možemo napustiti glazbu, a mi nismo tili i izabrali smo novu upravu. Kada su vidili da se mi nećemo povući, onda smo se oni povukli.