Terenska građa iz Dalmacije

IEF CD 842 Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban 1. Željko Mikin, voditelj folklorne grupe iz Betine govori o samom radu te grupe i značaju njegovanja izvornih običaja 2. Marko Šandrić svira na dvostrukoj pastirskoj svirali 3. kazivanje Marka Šandrića (iz Betine) Kako je to da vi svirate na pastirskoj svirali i otkad svirate? Ja sviran da bi 40 godina ima. Bio sam pastir, imao sam blaga dosta i uvijek sam čobania i svirao... Gdje ste pastir bili? Na Kornatiman. Koliko vremena preko godine proboravite tamo? Ja san dosta stanovao kad sam bio mlađi i sam čobania, nikog nisam imao oko sebe.... i na ribu bi išo sam. Boravio sam neke pute po 3-4 mjeseca da ne bi dolazio u Betinu, u selo. Kako vam je bilo sa snabdijevanjem, ishranom ili napajanje ovaca? Imao sam dosta vode za blago pojiti, a ja san se hranio najviše sa mlijekom i sirom, a ribe bi ulovio više puta, a mesa bi zaklao đegod, uvatia bi janje... Rekli ste mi da od mladosti svirate na čobanskoj svirali. Kako ste došli do toga kao mlad čovjek, jeste vi to vidjeli negdje da se svira, ili čuli pa uzeli..? Moji stričevići stariji, oni su imali i mačice (drugi tip svirale, najvjerovatnije jednostruka) one svirale pa sam se š njiman slagao više puta... Jel vam to služilo samo za zabavu? Pa ipak ja sam služia se i kad bi iša za blagon i nosia bi ih sobon, a na vlastito kad ne bi ima posla uvijek bi se uvatio ovako sa sviralaman pa bi svirao tako sam prolazia vrijeme bolje, ko da san ima nekoga uza se. Kakav je taj vaš život bio na Kornatima? Pa ja sam uživao dosta dobro...premda je to samoća ja sam isto uživao u toj samoći... bio sam uvijek veselo... 4. klapska pjesma U te san se zaljubijo Druge ne bi poželijo x2 Jer si samom vilo moja. 5. muška klapa uz pratnju harmonike Ća je lipo ovo naše more svi na svitu govore bili žali vali i ferali nikad sunca ne fali Refren: Dođi na naše more srce te zove sad moraš doć (sad moraš doć) o draga dođi na naše more zovu te zore zove ljubav ta Svi furešti iz cilega svita dolaze na Jadran naš lađe pune svita topla lita koja i ti draga znaš Ref. Tisno 6. U javnosti se dosta govori o folklorno-amaterskom djelovanju otoka Murtera. Posebno se to djelovanje razvilo u mjestu Tijesnom, po domaćem Tisnom. U Tijesnom se uvijek pjevalo, no na snagu dolazi novi način predstavljanja folklornih amatera. Predstavljaju se javnosti pomoću raznih medija (TV, radio…) Belamarić razgovara sa čovjekom koji je mnogo uložio u amaterski rad i koji sam sudjeluje, Franjom Kalebom. 7. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Franjo Kaleb govori o napjevima, o folklornoj tradiciji Tisna, o crkvenim napjevima tzv. narodne liturgije Kako je došlo do toga da se u Tisnom počela fomirati ženska pjevačka skupina? Ona se formirala iz folklornog društva koji prezentira tiješnjansko kolo, tiješnjansku svadbu. To je već snimljeno na radiju u emisiji Iz naroda u narod. Žene su same, svojom voljom, htjele osnovati svoju skupinu. Pred tri godine, njih devet, počele su aktivno djelovati da bi ta skupina prezentirala ono narodno, odnosno svoje autentično pjevanje pred javnosti. Kako je došlo do toga da su oni iz svog autentičnog načina pjevanja počeli pjevati i obrađeno, stilski da se suvremenije oforme? Za taj stilski, oformljeni rad najviše je djelovao Ivo Furčić koji je vodio mušku klapu pa je imao i želju da osnuje žensku skupinu. Zbog bolesti je napustia rad te klape, pa su se žene obratile meni. Ja sam imao vruću želju da im pomognem i pristupim radu i išli smo direktno na izvorno tišnjansko. Nešto smo uzeli od njega tako da bi imali bar jedan dobar fond pjesama da bi mogli prezentirati tu žensku skupinu iz Tijesna. Obično se kaže da ljudi iz sela pjevaju samo svoje i da ne znaju drukčiji način pjevanja. Međutim, sa onim glasovima sa kojima razpolažu, čak se upuštaju u jedne malo smionije harmonije, odnosno vođenje glasova. Jel se to lako savladalo ili je trebalo vremena? Jedno 6-7 mjeseci radim š njima i želja mi je da ipak ta skupina postigne jedan svoj renome. Gledajući na sposobnost glasova, ne možemo se odma toliko iskazati, ali tokom vježbi i vremena mi ćemo prijeći i na druge pjesme, ne samo naše izvorne. Uzet ćemo i ostale. Radi primjera mogu kazati: tu su žetelice iz Blata sa Korčule, tu su nam također uzor Zadranke. Koliko toliko ćemo se prezentirati direktno na naš izvor s time da pojedine pjesme obradimo malo drukčije nego da imamo isti autentični naglasak tako da ne bi bilo dosadno slušati to jer sve pjesme koje pjevamo jesu drugog sadržaja, al da ne bi bile na istoj melodiji. Vi niste čovjek muzičkog znanja da bi sad nešto posebno stvarali. Međutim, uglavnom se rukovodite sa iskustvom jer dugo djelujete kao amater, folklorista, pjevač u Tijesnom i vidi se da je to ušlo stopostotno u uho i da želite uvijek zadržati onu domaću boju, da imaju neki svoj izraz, bez obzira šta oni pjevaju obrađeno. Pa kako savladavate to da vi to prenosite na njih? Zahvaljujući ženskoj skupini. Drago mi je šta se nalazim među njima. Teško mi je u obrađivanju tih pjesama, ali sve skupa zajedno, ne da ja to sam određujem, nego sam š njima zajedno. Mi se dogovorimo kako, na koji način, čak određujemo koje pjesme. Mi imamo dovoljno pjesama na jednoj melodiji. Sve te pjesme koje želimo da prezentiramo narodu, to zajedničkim snagama mi dogovorimo i odredimo i melodiju i naziv pjesme - sve zahvljujući njima, njihovoj upornosti, njihovom radu i njihovom slušanju. Pjevačka skupina Tišnjanke djeluje u okviru KUD-a Hartić, već staroga dru_tva u Tijesnome. Htio bi znati koliko je podrška tog društva skupini? Da vam otvoreno kažem, bolno pitanje je prostorije. Sastajemo se u Turističkom društvu, u kino sali, sastajemo se tamo gdje dobijemo slobodno mjesto. U prostorijama društva ne možemo jer limena muzika ima gore svoje prostorije I oni vježbaju svaki drugi dan. Prema tome i mi smo isto tako odredili svaki drugi dan. Sve vježbe koje vježbamo vježbamo u turističkom društvu ili u kino sali. Rad, strpljenje i želja samih njih je velika. A pomoć KUD-a Hartić velika je, naročito kod upravnog odbora. Naišli smo na veliko priznanje kod njih i želju da baš ova naša ženska skupina izađe iz anonimnosti, da se prezentiraju javnosti pa i da nastupaju i na festivalima i na smotrama klapa i da prezentiraju izvorni, autentični melos Tijesnoga. Kako se ova skupina pjevačica manifestira u samom mjestu, među stanovnicima, kakvim načinom, priredbama? Da li postoje određeni prigodni momenti koji se organiziraju u mjestu? Mi smo imali već dvije priredbe javne u Tijesnom, u kino Sali prilikom akademija i ostalih drugih državnih praznika i svečanosti. Samo, kao ženska skupina nismo prošetali selom, odnosno rivom, mjestom, da je mjesto čulo, vidilo i da mjesto ocjeni rad trud ove ženske skupine. 8. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»ICA: Rajka Colić Šta pjevate? Pivam treći glas. Otkad ste angažirani u ovom amaterskom folklornom djelovanju u mjestu Tijesnome? Mislim da to ne datira od malo vremena, nego sigurno ste već od rane mladosti. Ja sam najprije bila u tamburaškom zboru. Od 16 godin sam počela da tamo sviram. Onda sam igrala u kazalištu lutaka pa smo svirali tambure i u Zagrebu. Onda sam neko vrime malo prestala jer udala sam se. Onda se osnovao pjevački zbor i tu sam pjevala neko vrime. I kad se osnova ovaj folklor onda sam došla i u folklore. I tako smo mi ženske razgovarale da bi osnovale žensku klapu. Pa išla sam i ja u nje. I evo već ima treća godina da tote pjevamo. Volimo mi to društvo. Ja u društvu sve najden, sve mi brige prođu. Kako je to počelo kad ste vi bili mladi? Valjda iz šlole? Nije iz škole jer ja sam samo hodila do 12 godin u školu. Ovaj naš kapelnik Pave Šuško, ona je nas pozva da dođemo u tamburaški zbor. Nas je bilo drugaric dosta. Mi smo se složili. Sve mi skupaš_ta smo hodili u školu smo se dogovorili pa smo pošli. On nas je učia. Pozovu nas u Zagreb na Tišnjansku večer. Tamo smo svirali, usput smo išli na velesajam pa smo obašli. Mi smo to od mladih dan. Posli su neki išli dalje u školu i to se se prekinulo. Onda su nastavili novi. Kako ste naučili taj brač? Šta ste svirali, jeste uz to nešto i pjevali? Ja sam svirala prvi brač. Bia je i pjevački školski zbor. Tu smo nastupali nekoliko puta, u Tijesnom, pa smo bili pozvani u kazalište Šibenik, pa smo nastupali u Pirovcu jedan put. Uza sve to djelovanje od vaših mladih dana, kako ste raspolagali s vremenom? Svi smo nekako u strci s vremenom ,u žurbi… Ja sam imala prije dosta vrimena za to društvo jer sam ga volila i uvik sam našla vrimena za poć u društvo. A tako i sad. Ja sam domaćica i nekad ostane nešto u kući, ali ja dođem na prove. Nikad nisam okasnila. 9. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Ajka Fantov, prvi glas Kako to da ste se vi ipak priklonili toj narodnoj tradiciji? Jer, u mnogim našim mjestima diljem Dalmacije nekako se gubi taj narodni pečat… Ja znam da mladi danas više vole zabavnu nego narodnu glazbu. Malo ih se opredjeljuje za naše folklorne stare običaje. Ja sam od malena jako volila pjevanje. Moja sestra je pjevala uvijek i ja sam s njom vježbala. Smatram da mogu pjevati dobro, ali imam tremu. To me sprječava da dam najviše od sebe, al ja nastojim ipak. Otkad ste angažirani u ovoj skupini? Ima već 3 godine, od samog osnivanja ove klape. Stalno sam dolazila na probe, često i kasnila, ali nastojim uvijek doći. Međutim, imam malu curicu i staru majku. A plus toga radim u Šibeniku. Tako da nemam naročito mnogo vremena. Ipak, želim da se ova naša klapa održi, da kad prestanu ove stare kolegice dođu mlađe. Kad dođem u neko mjesto sam vrlo zadovoljan kad čujem onaj čisti, izvorni način. Kakav je taj vaš način pjevanja? Jeste čuli nešto drugo u nekim drugim djelovima Dalmacije? Meni lično se sviđa ovo naše pjevanje. Sviđaju mi se i druge dalmatinske pjesme. Međutim, ja volim i narodne pjesme, naročito ove bosanske. Ja jednostavno volim pjevanje i društvo. Jeste li kad ste bili u školi pjevali u dječjem zboru? Tamo se pjeva dvoglasno i troglasno pa ste valjda nešto naučili. Pjevala sam i svirala sam u tamburaškom zboru bugariju. Kasnije sam išla u Šibenik u školu pa sam prekinula. I sad opet kad sam čula da će se opet pjevati, učlanila sam se. U vezi ovih tekstova pjesama iz Tisna… Na nakoliko melodija se pjeva mnogo tih sadržaja teksta. Međutim, toliko je bogatstvo tog teksta da je izvanredno ako se čovjek udubi u to. Što Vi mislite o tom? Ja mislim da je to u redu jer ljudi prije nisu imali nekakve razonode, ni televizije, ni radija. Pjevalo se na vjenčanjima, u polju, u crkvi na ulici. Ljudi su se prije puno više sastajali. Sami su stvarali, izmišljali su te riječi. Kad vidim da ste Vi ovako mladi i da se to ipak u tradiciji nastavlja, mislim da će se nastaviti stvaranje tekstova i ukomponirati u vaše napjeve. 10. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA» Anka Šoda, drugi glas Vi ste član skupine Tišnjanke, ovako jedna srednja godina. Otkad ste se Vi priklonili ovom pjevanju? Od samog početka. Najprije smo počeli s folklorom pa sam tamo igrala, a kasnije smo prešli u klapu. To mi se jako sviđa i pored svakog posla uvatim vrimena da dođem na probe. Koliko je godina to? Evo treća godina. A ona folklorna prije? Nešto malo prije klape, možda jedno 4-5 godina To je organizirano pjevanje. Da li ste vi pjevali međusobno, sami, bez obzira na organiziranost? Pjevala sam i doma i u skupini, u društvu. Pjevala sam i u crkvi dvadeset godin kad sam imala. Kad ste se sastajali, prilikom čega? Jeste pjevale uz rad ili bi se našli i zapjevali sami za sebe? Je, sami za sebe. Znali smo nediljom šetat po rivi, po selu. Onda bi neko zapjeva ko je volio pjevati.. Pa se igralo i kolo prije. Mene nikad nisu pustili u kolo pa sam želila da narestem pa da me pustu da igram kolo. Za razliku od žena, muški imaju svoju zabavu u konobe, na karte, pisma... što se vi radili? Mi bi se sastale u nekoj kući pa bi zapjevale. Ili na ulici se znalo prije sjedit više nego sad. Prele bi, vunu bi češljale i usput bi pjevale. Još starije od mene išle bi u polje, čuvale bi konje pa bi tamo se zabavljale, pivale, igrale i to je bila jedina razonoda. Da li u Tisnom postoji neki obi_ajni momenat, neka fešta gdje su se ljudi sastajali? Prije je to bilo sasvim drukčije. Ljudi bi se tamo sastajali oko kola nedjeljom. Igrali bi kolo, oko kola pjevali. Traulin se zva neko kolo , onda bi okolo pjevali, a neka četvorica bi igrali na rudini ispred škole. 11. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Karmela Kaleb, treći glas Kažite mi neke podatke iz mladosti. Kako je to bilo kad ste se sakupljali, čime ste se zabavljali? Sigurno je to sve bilo prožeto sa pjesmom, sa raspoloženjem.. Najviše smo se smijali, pivali, išli bi u polje, čuvali nediljom konje. Nije bilo buće, od krpe bimo ga napravili. Tamo bimo se igrali na žmigale, vezali bimo oči, pa bimo tražili jedan drugoga. Oni bi igrali na cilje, onda bi mo uzeli brenistru, lan, onda bi ga izvukivali. Tako smo pjevali i to nam je bilo sve šta smo imali. »uo sam da ste jako guštirali kad ste se oblačili u narodnu nošnju. Kako je to bilo? To već sad polako izumire, nestaje… Bilo je jako oskudno sa robom. Kad bi išle malo popodne u šetnju onda bi se obukle bolje. U zimska doba bi se igralo kolo. Mlade bi kolo igrale, a stare babe bi gledale nas. Onda bimo dokasno stale… Zdrava Marija - mora si kući ići. Ako te ni otac našo u kući, onda ti zatvori vrata. Danas su jako raspuštena ova djeca; 10 sati i ide vani u šetnju. Nisi prije smio nikud ić. To je sve bilo do rata, a posli rata se to sve opustilo. Ove babe, sigurno nisu samo gledale. Sigurno su nešto i govorile. Tračkale su… Ono kad neki dečko glada. Nisi ima radio, kino, televiziju. Onda bi se sastale jedna kod druge. U litnjim danima bi sidili kraj kuće i radile u rukama, plele bimo brenistre, špag… Prilikom toga ste i pjevale? Došli bi iz polja i ni jist ni pit nego samo pivat. A šta je to sa vašim muževima? To ispod prozora, šta je to? Dečki bi došli pod prozor pivati nam. Mi, tobože, ko da ih ne vidimo, al mi bi isto izašle na prozor pa gledamo da nas oni ne vidu. Nismo smili od starijih da nas vidu. Koliko smatrate da je nošnja iščezla? Može se još vidit kod stare žene? Da li je to sačuvano onako pravo kod te žene ili na njoj ima nekih izmjena? Nije točno kako je bilo. Možda tu i tamo jedna stara od 90 godina po zimi obuće baš onu suknju. Ja sam nosila suknju isto. Poslije rata jedno 20 godina se to nije nosilo ni na pirove. Sad se onda opet počelo. Malo se probukivaju kad idu na pir. Znači, uglavnom je nestala i ima je u iznimnim slučajevima za ovako vidit? Ima je u skrinjama. Moljci su je poljeli.