Terenska građa iz Dalmacije

IEF CD 837 Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban 1. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono. Tisno misto, moj divni uzore, U tebi su sve radosti moje Tisno misto u dva, u tri reda Izdaleka ko gradić izgleda 2. Pjeva folklorna družina KUD-a Hartić iz Tijesna na otoku Murteru. 3. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono Uspet ću se na vrh o brošćice Vidim crkvu Marije Divice Vidim crkvu di sam se krstila Tisno misto di sam se rodila 4. Nedaleko od Šibenika, u sjeverozapadnom dijelu šibenskog arhipelaga smjestio se otok Murter koji obiluje vrsnim pomorcima, ribarima, težacima i maslinarima. Na mjestu je otok najbliži kopnu smjestilo se mjestašce Tijesno. Tišnjani nisu pravi starosjedioci Murtera, već su se tamo naselili iz obalnih zaselaka u 2. polovici 16. st., sklanjajući se od najezde Turaka. 5. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA» : prof. Joško Ćuzela Svojim radom ljudi su stvorili od malog mjesta varoš sa bogatom kulturnom tradicijom. Već su za Napoleona 1811. imali općinu koja je kasnije ponovo formirana za vrijeme druge austrijske uprave 1822. Imali su razvijeni kulturni život, tako da je tu djelovala i čitaonca. Pobjedom narodnjaka u općini Tijesno osnovana je čitaonica Prijateljaski skup. Upravo lani smo slavili 100 godina njenog osnutka. Pošta također djeluje od 1801. Osim toga u Tijesnome se pjesma naročito njegovala preko tog Prijatelskog skupa. Kasnije, ljudi su se nalazili, pjevali. Danas, međutim, mladi se udaljavaju od te starinske pjesme, nastoje modernizirati pjesmu. Mi, koji je još uvijek volimo, želimo vratiti narodu ono što je možda izgubio i što bi sigurno izgubio da ne postoji još koji stariji čovjek. Stanovništvo je težačko. To znači da je bio prilično jak društveni _žvot. Tu je postojalo nešto organizirano ? To je čitaonica Prijateljski skup koja je djelovala. To je sastavni dio KUD-a Hartić. Spomenuli ste neke povijesne karakteristike mjesta. Da li ima neki karakteristični zapis, događaj ? Za zapis ja ne znam, ali ako ćemo gledat kulturne spomenike, postoji crkvica Sv. Martina koja je možda iz 13. st. Postoji jedna stara freska crkvice na zidu sa slikom sv. Martine. Crkvica nije sačuvana cjelovito jer je bila srušena za vrijeme turskih najezdi, ali je sačuvan zid na kojem je bila ta freska. 6. Glazbeni folklor otoka sjeverne Dalmacije u priličnoj mjeri se razlikuje od onog u Bukovici i dalmatinskoj Zagori. Na tim otocima se uglavnom pjeva te je prava rijetkost čuti poneki karakteristični narodni instrument (diple, gusle, dvojnice). Jedino se na škojima Kornata mogla katkada čuti čobanska frula. Jasno je da je ona donesena od čobana Ravnih Kotara i dalmatinske Bukovice. Bodulska melodika je jednostavna i vezana uz život težaka. 7. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, zatim je druga slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono Govoru mi da se udat neću Da sam moju izgubila sreću Udovica pa se sreći nada Tamo neću ja divojka mlada Udat ću se tamo u škojove Lađa će mi voziti svatove Svi svatovi bit ću mi gospoda Ja i dragi seljačkoga roda 8. Brojni otoci šibenskog arhipelaga različiti su u građi narodnog stvaralaštva. Iako postepeno nestaju arhaični oblici života, ostaje starinska pjesma. Na nekim mjestima, uz starinsku pjesmu, udomaćila se i varoška pjesma. U Tisnom se pjeva a capella, jednostavno i u grupi. 9. mješovita pjevačka skupina; pjeva se višeglasno, s unisonim završecima; napjev je jednostavan i silabičan Misec leti preko neba plava Moja draga slatki san zaspala Spavaj, spavaj, jutrenja danice U posteji, bila golubice 10. U Dalmaciji postoje specifićne vrste bodulskog pjevanja. U Tijesnom je tradicija narodnih običaja i napjeva vrlo stara i osebujna te je bodulsko pjevanje otoka Murtera veoma popularno u sjevernoj Dalmaciji. 11. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, zatim je druga slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono Udat ću se tamo u škojove Lađa će mi voziti svatove Svi svatovi bit ću mi gospoda Ja i dragi seljačkoga roda Udat ću se tamo preko mora Da ne vidim majčina dvora Vodit ću me maleni brodovi Spratit ću me kićeni svatovi 12. KUD Hartić iz Tijesna djeluje od 1926. godine. Još u to vrijeme djeluje limena glazba koja je i danas aktivna. Bez obzira na širinu djelovanja društva i na vrijeme kad je aktivno djelovao mješoviti tamburaški zbor, nikad se nije zapustilo originalno domaće pjevanje. Do danas su sačuvani brojni tamošnji napjevi prenošeni usmenom predajom. 13. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono. Tisno misto posule te drače Što me čini da mi srce plače Vazda brojim ure i minute Tisno misto kad ću dojti u te Pivati ću i biću vesela Danas sutra pa sam crna zemja Pivati ću i oću galamit Nema vraga da će mi zabranit 14. Iako melodija nije posebno razvijena kod ovih napjeva, oni se odlikuju jednostavnim harmonijskim koloritom i toplinom domaće poezije. Tišnjanski napjevi govore o svakodnevnom životu, a najviše o ljubavnim jadima i radostima. 15. muška pjevačka skupina; napjev započinje II. tenor, nakon čega mu se ostali glasovi pridružuju, te završavaju u unisono. Curuj curo dok si kod matere, Ali nećeš kad dojdeš kod mene Kod majke si bila i rumena A kod mene modra i zelena U Tijesnomu je cura za mene Ta je lipša od ruže rumene U nju sam se zaljubio jako Ali drugu ne volim nikako 16. Svaki Tišnjanski napjev je pripovjest o arhaičnom životu Murterskih ljudi. Usprkos ponekim varijantama, Tišnjanski napjevi su netaknuti i sačuvani. Oni su izraz osjećaja mase pa se pjevaju uvijek u zbornoj formi u kojoj je žensko dvoglasje izraženije od muškog. 17. _ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono. Zbogom moje mile drugarice Majci mojoj doneste vodice Da ne pere lice u suzama Drugarice, ostavljam je vama Drugarice, ti ćeš se udati Tajne naše nemoj kaživati Nek nam tajna bude uspomena Mladih dana, ružice rumena 18. Tijesno je oduvijek bilo težačko mjesto, za razliku od ostalih mjesta otoka Murtera. U tom lijepom mjestu pjeva se pravo narodno, bez bilo kakvog utjecaja sa strane te bez iskrivljavanja, u stilu narodnih običaja. 19. muška pjevačka skupina; napjev započinje II. tenor, nakon čega mu se ostali glasovi pridružuju u paralelnim tercama, te završavaju u unisono. Mala moja u žuton facolu Da mi te poljubit na volju Prošla bi mi tuga i nevolja Srce moje našlo bi spokoja Udaj se, ta ti srića bila Znam mladića kog si odredila A ja imam divojku za sebe Nju sam ljubio isto ko i tebe 20. Upravo je vrlo simpatično i ugodno čuti ponovno pojavljivanje bodulskih skupina i to najviše onih sa otoka Murtera. Ne samo što je to vrlo ugodno, zapaženo i dopadljivo nego je to u današnjem vremenu vrlo primjerno. 21. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono. Tisno misto, moj divni uzore, U tebi su sve radosti moje Tisno misto u dva, u tri reda Izdaleka ko gradić izgleda 22. Posebno je važno što se danas u Dalmaciji pojavljuju folklorne družine iz malih mjesta i sela jer se još jedino u takvom pjevanju čuju pravi glazbeni motivi i prava čista narodna poezija. 23. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono. Blago tebi zelena gorice Kad se mladić svake godinice A ja sada pa više nikada Srce moje puknut će od jada 24. Folklorna družina KUD-a Hartić izvodi napjeve nekadašnje izvorne rustikalne sredine. Uvijek pjesmu započinje žena « počimaljka ", a to je karakteristično i kod pjevanja muškaraca. Zbpg malog opsega melodijskog motiva glavno težište je stavljeno na riječi. 25. ženska pjevačka skupina; dvoglasno pjevanje; prva članica započinje, druga je slijedi u paralelnim tercama te završavaju unisono. Svekrva mi bolja nego majka Kad se ide isprati me vanka Svekrva mi bolja nego iko Istuče me kad ne vidi niko 26. Tišnjani su u svojim radovima i svetkovinama uvijek bili zaokupljeni pjesmom. Pjevali su u karima, u polju, na moru, pred kućama, pogotovo u večernjim satima. Blagdani u Tijesnom uvijek su obilovali posebnim raspoloženjem koji je narod znao spontano stvoriti. 27. mješovita pjevačka skupina; pjeva se u paralelnim tercama, zvuči kao brojalica, završetak u kvinti Toči, toči, protoči S ovim stolom gospodskim S ovim pasom svilenim S ovom zlatnom jabukom Molitva se daje Našem bratu i nevisti zdravje. 28. U takvim prilikama, u takvom ugođaju pjevalo pravim izvornim načinom. To je osobito dolazilo do izražaja kad se pjevalo uz igranje domicilnog kola. 29. mješovita pjevačka skupina bez pratnje instrumenata; pjeva se višeglasno, no s unisonim završecima; napjev je jednostavan i silabičan Kolo igra kraj Svetoga Roka Svaka cura kraj svojega momka Ja se vatam kraj svoje jubavi Ja se vatam a on me ostavi . Kolo igra, kosa mi se vije A u kolu dragi mi se smije Vanka kola svekrva me gleda Šta me gledaš kad mi sina ne daš Podaci iz odjave : Bila je to emisija u kojoj je svoje bodulske napjeve pjevala folklorna dru_žna KUD-a Hartić iz Tijesna na otoku Murteru. U emisiji je govorio prof. Joško Ćuzela. U družini KUD-a Hartić pjevali su: Karmela Marof, Rajka Colić, Anka Stegić, Ivanica Kaleb, Tone Olivarij, Vojko Šodo, Stanko Colić, Pavle Barbaša , Mate Stegić i Frane Kaleb. Spikeri: Lela Šimecki i Zvonimir –uretić. Emisiju priredio: Ivo Belamarić. 30. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Ive Belaj, pok. Marka Mi smo istog dana išli kod kapelnika i pitali hoće li doći k nama da nas čuju i dalje kao Kapelnici. Istog smo dana išli kod popa da nam da crkvenu kuću i on nam je da i odma smo počeli raditi,a pošto nismo imali sredstava da im plačamo… Bili smo seljaci, a ondašnja općina i sud bili su protiv nas i svi trgovci bili su uz ondašnju vlast. Mi smo rekli učiteljima da ćemo im brat drva za ogrjev i tako smo i radili. Sa svojim mazgama i karima smo brali i kupili smo u seljaka ulje i vino i tako smo im se podmirivali. Išli smo jednom prilikom u Murter svirati za niku svečanost I tamo sun as napali žandari I financi. Pokojnog Roka Frkića su prvog napali pošto je on bia naklonjen više komunizmu. Drugovi iz Betine su nam došli u pomoć i tako je nastala velika borba. I onda smo odnili jednom financu nož. I tako su nas češće finance i žendari optuživali jer smo bili skloniji socijalizmu i partiji. Tako smo većinom bili kažnjeni sa zatvorom. Međutim, kad smo mi bili sami društvo osnovali, onda su došli učitelji i mi smo prominili pravilnik i nazvali smo društvo Hrvatsko glazbeno društvo Hartić Tijesno. Propala je stara Jugoslavija i došli su Talijani. Mene je pozva predsjednik općine da prijavim društvo Talijanima. Predsjednik je bia porijeklom Talijanac. A mi smo prije nego šta su došli Talijani zapalili svu arhivu i inventar. A ja sam sakrija hrvatsku glazbenu zastavu sa artama i partiturama i odnija svojoj kući. Onda su došli Talijani i zaplijenili naše instrumente i sokolske i odnili ih u školu. I kad je pala Italija onda su naši partizani došli ode i opet uzeli instrumente i naših je 12 članova, š njima i Ante Frkić, išli u partizane s drugovima iz Vodic. U međuvremenu je meni doša Lučić Mate da mu dan parte i partiture. I ja sam mu da, a zastavu sam kasnije vratiju društvu koje se osnovalo posli rata. Naša je glazba, partizanska, bila zarobljena u Kisanjama i Lučić je tamo poginija, a Frkić Ante je pobiga, a drugi drugovi su bili u ropstvu u Zagrebu. Posli su ih Njemci pustili kući i onda oni i nas nekoliko koji uopće nismo bili u glazbi u partizanima smo osnovali 1944., pomoću Ante Frkića, ponovno glazbu. Išli smo u 8. mjesecu '44. u Parčiće i zamo smo osnovali sa Vodićanima i Biogracima ponovno glazbu 19. divizije. I ta je naša glazba prošla borbeni put; od Mostara, preko Bukovice, Like, Gorskog Kotara, Hrvatskog primorja , Rijeke, Šušaka, čak do Istre. I u Rijeci su Talijani bacili u nas bombu. Pala je među djeci iz Šušaka. Nekoliko djece je ranjeno, može je neko i poginija. I kad je svršia rat došli smo u Knin i onda nam je divizija dala 40 instrumenata zato šta su naši instrumenti propali u 19. diviziji. Kad smo opet došli u Tijesno, onda smo opet formirali glazbu '46. uz pomoć naših ljudi ovde. Onda smo došli i mi koji smo bili u hrvatskoj seljačkoj glazbi i oni koji su bili u sokolskoj i tako smo nastavili rad. Prvi nam je kapelnik bia Boris Gelpi. Tako smo djelovali i radili. Ja sam svira do '52. Kasnije su počele dolaziti mlade generacije. Š njima je počeo raditi Šuško Pave. Triba mu skinit kapu koliko je ima strpljenja s mladima. Vas je malo došlo iz partizana? Samo 5. A njih je 6-7 ostalo u divizijskoj glazbi, a 7 ih je bilo ostalo u 8. korpusu. Oni su ostali do konca rata. Da li ste nastavili isti rad, u istom društvu , sa istim imenom? Je, ja sam i dalje sviria u seljačkoj glazbi do '52. Hartić Tijesno je isto ostalo. 31. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić, KAZIVA»: Ante Frkić Klara Ante Frkić je dugo bio u društvu Hartić, svirao je. Kako je to počelo? Ovako, ovi naši osnivači su rekli svoje. Mi moramo bit puno zahvalni njima. Ja kao djete sad pred očima imam sliku na kaji su način oni to zasnovali, radili. Siromasi su od litre uja živili, al polovinu toga su dali za tu glazbu. U toku razgovora drugovi su spominjali hrvatsku i sokolsku glazbu. Normalno je da je ondašnja politika morala da razdvaja. Mi smo svi živili na selu, u neimaštini i odraz politike je bio razdor. Međutim, to nije bio nikakv grijeh niti odvajanje. Ja sam onda bio mlad, trča sam za njima, volia sam muziku. Ja sam tamo od negdi 14-15 godina počea svirat, prvo fliger i onda sam dobio bas. Svira sam do kapitulacije Jugoslavije. Posli sam bia u toj partizanskoj glazbi koju su zarobili u Kiseljama. Ja sam uspia pobjeći kroz prozor. Posli rata divizija nam je vratila dio instrumenata i tako smo opet tu glazbu osnivali. »injenica je da je iz glazbe, bila ona sokolska ili hrvatska, potegla na jednu stranu kultura, na jednu stranu politika. Nas seljake je vrijeme naučilo i upravo ovaj kulturni život. Sastajali smo se i tu se stvarala jezgra otpora onom poretku koji je do kraja bio sam. Ljudi su se izgradili. Mi smo '41. godine iz jedne i druge glazbe stvorili jezgru ustanka. Ta je glazba postala temelj i društveno-kulturnog i političkog života u mjestu, obe glazbe. Mi smo se našli svi na jednom mjestu kad je trebalo. I to je pozitivno. Takvi smo ostali do danas. Oko 13 posto Tiješnjana aktivno učestvuje u kulturno-prosvjetnom životu. Imamo 3 klape, tamburaške zborove, jednu mladu đačku klapu… Ja vjerujem da ćemo mi tako nastavit. Razni moderni utjecaji (TV, radio) ne odbijaju ljude od društvenog _žvota? Naprotiv, kod nas u Tijesnom to je rijetkost. To su nam priznali naši drugovi u općini, da smo najjači. Za rad na kulturnom polju starosti nema. Tu čovjek more dati svoje dok more. Vidite da su ovi veterani, oni koji su osnivali ovdje na okupu i da sa takvim zanosom govore. Ja sam oduševljen njihovim oduševljenjem. A to je ono nasljeđe šta je Krste reka. Njemu je svira sin, djed, otac… To znači da je ona muzička strana rođena. Krste je reko da se ni nije znalo ni koračati, a danas kad muzika svira mladi odma fućkaju na ulici. Znači da je to sve s vremenom došlo, da je to jedna velika škola. Uglavnom su mladi u muzici? To je ono što je pozitivno. Kraljice Podaci iz najave/odjave: U emisiji govorili i narodne napjeve i svirku izvodili folklorni skup iz sela Kraljica: Duje i Vinko Vukšić, Mirko i Marko Ramađan, te Ivan i Vlado Jakolić; tehnička suradnja: Božo Rožman; spikeri: Lela Šimecki i Franjo Robovski; autor i urednik: Ivo Belamarić. 32. svirka na diplama/najava emisije 33. U selima Dalm. Zagore prevladavaju oblici isključivo zajedničkog pjevanja, tako je i u dijelu šibenske zagore na trtarskom kamenjaru, osobito u selima jugoistočnog dijela. Kod takvog skupnog pjevanja, glavni part pjeva samo jedan pjevač, dok sporednu dionicu pjeva jedan ili više pjevača. U planinskom kraju Dalmacije obično u skupnom pjevanju učestvuju najmanje tri pjevača - obično onaj koji vodi napjev stoji u sredini, a ostala dvojica sa strane. Narod na selu rijetko kada pjeva pojedinačno, izuzev starinskog samačkog pjevanja koje je u Dalmaciji karakteristično i za otočna sela. Na planini Trtar često odjekuje stara popijevka u čvrstom pjevanju veselih i razdraganih čobana. 34. čobansko pjevanje; muška skupina - ojkavica Oj, lipo li je na Kraljicam biti kada počne gora zeleniti. Oj, lipo li je na Kraljicam biti, na Kraljicam biti, kada počne gora zeleniti Oj gora počne gora zeleniti ooooooooooooj O moje selo nema običaja, nema meni do rodnoga kraja. oj nema selo nema običaja x2 nema meni do rodnoga kraja x2 ooooooooj 35. Trtarska visoravan leži u primorskom dijelu Dalm. Zagore, to je brdsko zaleđe grada Šibenika. U folklornom pogledu to je područje pod utjecajem dalmatinske bukovice i ogorskog, odnosno svilajskog terena. Od svih trtarskih sela najtipičnije je selo Kraljice, smješteno na samoj visoravni istočnog dijela planine. Premda se nalazi u blizini Šibenika do nedavno je ovo selo bilo prilično izolirano 36. drug Dujo Vukšić O svom selu, o počecima doseljavanja, koliko selo ima zaseoka, kako je sa ljudima? Po pričanju starih ljudi Kraljice se sastojale od 5 kuća, danas ime 5 zaselaka. Najstariji su Vukšići, pa Bralići, Mišure, Jakolići pa Romađe. Legenda govori da su Vukšići doselili iz Mandaline kod Šibenika, Bralići da su sa Ogorja, a Mišure također iz Mandaline, Jakolići doselili iz Sitnoga Gornjega, a Romađe iz Sinja, zvane Karakašice. Danas selo ima i svoju mjesnu zajednicu, mjesnog odbornika i slično Jel bila neka bratovština kad su oni bili naseljeni tu? Pa mislim da su bile bratovštine, to su bile zajednice, to su živjeli ljudi u kućama po možda 20 i više svita u obiteljima. Postojao jedan gospodar u kući. Taj život je bio težak, bavili su se ljudi sa ovon našon škrton zemljom, gojili su goveda, ovce, gonili su ih na te pazare, gospodsku su zemlju radili... Vukšići i Mišure se selili gore-dolje. Uslijed čega? Bila su tri brata u Mandalini pa su išli za stočarstvom, onda su zauzeli ovdje dio zemljišta gdje su napravili staju svoju... držali su konje, mazge.. 37. muško pjevanje - ojkavica Oj Kraljice, selo si na brigu, u tebi se sokolovi ligu Oj Kraljice, selo si na brigu x2 (oj)u tebi se sokolovi ligu x2 u tebi se sokolovi ligu ooooooooj, nećemo kole po njoj. 38. narodna svirka i napjevi sela Kraljice odišu tvrdoćom kao i taj čitav okolni kraj. U Kraljicama je i danas velik broj kako starih, tako i mladih diplara koji su majstori u improviziranju vlastitih čobanskih motiva. Jedan od takvih je Vlado Jakolić - čovjek vrlo poznat na čitavom terenu od dalmatinske bukovice pa sve do sinjske krajine. 39. svirka na diplama 40. Mnogo je dobrih majstora na diplama u Kraljicama od kojih treba istaknuti i Marka Ramađana, Vinka Vukšića, i od mlađe generacije Mirka Ramađana. Svi su oni pošli utrtim stazama koje je za sobom ostavio stari majstor, drvorezbar, pok. dida Ante Bralić koji ne samo da je dobro diplio nego je bio poznat kao vrstan majstor za izradbu narodnih svirala. Nasvirao se ne samo po selima planine Trtar nego je bio pozant i po udaljenijim selima. 41. nastavak svirke broja 39. 42. U selu Kraljicama, narodna svirka i popijevka usko su povezane i vrlo raširene. Melodika napjeva je ponajviše lirska, a ima je i miješane koju ponajviše pjevaju muškarci kada u svoje domaće tekstove ubacuju i stare epske koje su predajom naslijedili od starih epskih pjevača iz sela susjednih planina Moseča i Svilaje. U tim napjevima kombinirani su različiti sadržaji čiste narodne poezije koja je ostala netaknuta na čitavom trtarskom terenu. 43. pjevanje; muška skupina Oj čuj kolega to je mala moja - oja noja - suke ??? (Oj) čuj kolega to je mala moja ooj x2 oja noja dođi lole moja Oj dođi lole k meni na oranje ljubiću te kano ovca janje Oj dođi lole k meni na oranje(eejj) x2 oj ljubiću te kano ovca janje oja noja ovoj mala mojaooooj 44. Šta mislite šta se promijenilo od onda, kad je staro selo bilo? Ja san čovjek srednjih godina pa pamtim staro i mlado. Gonio sam drva na magarcu u Šibenik, to su za mene bili teški dani...za vrijeme rata selo je bilo zapaljeno, ljudi su bili logorovani, stoka je bila odagnata... ovdje bilo uporište partizana... nismo u Kraljicama imali škole,nije bilo dućana, išli smo u Perković, Šibenik, na magarcima smo gonili brašno, manistru... dizali smo se u 3h a dolazili kući u 5... 45. pjevanje; muška skupina oja noja Oj o prid kuću mala muze prase mutapinu stavila poda se. Oj o prid kuću mala muze prase x2 mutapinu stavila poda se. Di me volja tu je mala moja ooooj Mala moja šarena po drobu pa ja tako grliti ne mogu oj Mala moja šarena po drobu ooj x2 oj pa je tako ljubiti ne mogu Oja noja ovoj malo moja j'. 46. Napjevi trtarskog terena mahom su kratki i uvijek se doimlju svježe. Najizvornije su one popijevke koje pjevaju najstariji u selu. Ti napjevi vrlo su arhaične strukture i dati su u ograničenom intervalskom sastavu, najviše do velike terce (v3) ili kvarte (4). Način pjevanja je vrlo glasan i u njemu se osjeti forsiranje onda kada se diže do svoje normalne, recitativne pozicije. 47. muška skupina; jedan započinje, drugi mu se priključuju; dvoglasno - ojkavica Oj, zbogon selo di san se rodija i devojke koje san volio Oj, zbogon selo di san se rodija x2 I devojke koje san volioooooooooooooooooooooooj Ja u moje ti u svoje nane, mala curo odgoji se za me Ja u moje ti u svoje nane x2 oj mala moja odgoji se za me ooooooooooooooooj 48. U Kraljicama je vrlo poznato pjevanje uz čobansku sviralu; za razliku od svilajskog načina, gdje čobanin pjeva uz diple, za čobane trtarskih krajeva karakteristično je pjevanje uz dodavanje recitativa. Taj način vrlo je karakterističan i ustvari djeluje kao jedna narodna igra samca, ustvari čobana uz jedan instrument - dvojnice ili čobansku sviralu. To je čitav jedan monolog iz čobanskog života koji se u pauzama ispunja sa zvucima čobanske svirale. Ovu vrlo interesantnu vrstu svirke i recitacije majstorski izvodi Marko Ramađan. 49. pjevanje uz čobansku sviralu Oj pjevaj moje grlo jasno jutru rano i uve_e(r) kasno oooj Oj sve pjevamo milo moje janje pjeva janje moje milovonje reci za me jedno milovanje oooooj isa moja… (komunicira s životinjama, ovcama) svirka ...jeben ti gajde tvoje (komunicira s životinjama, ovcama) svirka O seko draga, jes vidla moje ovce Jesan jesa(n) eto krenile su tamo ona jedna crna trče nema niko je osvrnit Nu Gale moja draga ppppppp svirka Oj mili Bože na svemen ti fala i zemljici kojoj reste trava koja rani konja i junaka oj cik mala moja cik cik cik cik cik svirka Ooooooj O bako stara, jes' vidla mog magarca? Nisan sinko moj, jadan ti san šta san se izodala, majko moja. Sigurno je poludia, ima mu osamnaesat godina. O iđen ja kući pa ću ja ručat štogod a puno će ić vraga tražit. ooooooj svirka Oj čuva draga ovce svoje da ne pasu žito moje ako l' pasu žito moje plati će mi lice tvoje oooooj svirka Oj ja ustado prije zore to ti svatovi curu vode niti malena niti velika neg diveru do ramena x2 oooooj Prve mu linije (komunicira s životinjama, ovcama) jeben ti gajde svirka 50. Teren sela Kraljica prvi su nastanili stočari koji su počeli graditi nastambe i staje za svoju stoku. Uz stočarstvo počeli su obrađivati zemlju, saditi vinovu lozu. Ravnali su se po staroj izreci: „Nema očevine bez krševine“. Svaki din je imao svoga starješinu a svi su živjeli u bratovštinama. Glavni starješina je morao svugdje zaviriti da vidi jesu li ukućani obavili dobro posao; za nemaran posao starješina je znao i kaštigavati. Pravi starješina je bio glavni jamac za dobre odnose u zajednici; u protivnom bi nastale zadjevice i svatko bi otišao na svoju stranu. Tome su ponajviše bile uzrok žene pa dobro kaže ona narodna „da svaka žena može čovjeku pamet okrenuti“. 51. Na Kraljicama su mnogi čobanili već prije svoje desete godine; i danas to rade djeca i mlađi svijet. »obanin treba biti prijatelj stadu, da tepa i miluje ga, dok ga loš čobanin psuje i tuče. Stoka često zna pratiti zvuke svirala i dipala. »obanin dugo uči ovna predvodnika - zvonara, vodi ga usporedo sa sobom i izgovara mu određene uzvike da ga prati; tako se pomalo privikava i čitavo ga stado slijedi, zapravo slijedi njegovo zvono. Prije je čobanski život bio mnogo puniji i življi. 52. kazivač Vinko Vukšić, pokojnoga Ante s Kraljica priča kako je sam izradio dvostruke diple 53. svirka na diplama 54. U ovom dijelu primorske zagore narod još uvijek stvara oslanjajući se na tradicionalne napjeve. Stara melodika bukovačko-svilajskog terena se zbog izuzetnog geografskog položaja učvrstila na planini Trtar. Zbog toga i ti napjevi posjeduju sve svoje specifićne varijante, što im daje pečat autentičnosti. Tematika napjeva sela trtarske planine je pravi odraz narodne duše i osjećaja; tematika narodne lirske popijevke je različita. Njen postanak je vezan za život sela i zaselaka uvjetovan društvenim zbivanjima u njima. Zbog toga u lirskoj narodnoj pjesmi, u narodnim napjevima je osobni, intimni doživljaj vrlo često samo odraz skupnog, zajedničkog. 55. pjevanje dvoje muškaraca, dvoglasno (uravan) Oo oćemo li zapjevati malo oćemo zapjevati malo. oj ovo malo kolko mi se dalo i ovo malo kolko mi se dalo. ovo malo kolko mi se dalooooooooooooj. oj mater kćeri svako jutro zove mater kćeri svako jutro zove oj ustaj kćeri goni ovce svoje. ustaj kćeri goni ovce svoje. oj, sve otrale drugarice tvoje. sve otrale drugarice tvoje. oj, kraj Drniša i u Petrovo polje. kraj Drniša i u Petrovo polje. oj kud se šećeš drago zlato moje kud se šećeš drago zlato moje. 56. ODJAVA