Terenska građa iz Dalmacije - Gornja Poljica, Srijane, Vis, Biševo, Split, Tisno

IEF CD 834 Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban Podaci iz najave/odjave: Sudjelovali: Drago Pavić, guslar; ženska skupina pjevača: Marija Mikas, žena Ćire, Nevenka Pavić, Marija Mikas, žena Ivana, Marija Čurlin, Marija Prelas i Suzana Čurlin ; muška skupina pjevača: Ante Lazarušić, Stipe Skejić, Drago Paladin, Drago Pavić; kazivači - folklorni aktivisti sela Srijane i Gornji Dolac: Grgo Prelas, Marija Prelas i Drago Pavić; Tonska realizacija: Nikica Pavelić, spikerica: Borka Ivošević, autor emisije: Ive Belamarić. 1. GLAZBA - svirka na guslama/najava emisije 2. TEKST (ž) - na 30-ak km od Splita, u kamenjaru Dalmatinske Zagore, smjestilo se nekoliko zaselaka raštrkanih po obroncima i podvornicama Zamosorja: Srijane, Nova Sela, Rudine, Blato na Cetini, Gornji i Donji Dolac. (svirka na guslama u pozadini) 3. GLAZBA - svirka na guslama 4. RAZGOVOR (M) - kazivač dida Grgo - Značajnost Poljica (donja, gornja i srednja Poljica) dida: Mosor se u hisoriji zvao Zlatno Brdo; 1. tumačenje: s jedne strane brda se sijala ozimica (žito), 2. tumačenje: kad bi sunce zagrijalo po zalasku puno bi ga zažutilo (brdo) 5. GLAZBA - pjevanje uz svirku na guslama: Drago Pavić Eeeeej, bijela vilo, s planine Mosora, ti se spusti do mojega dvora pa da bolje mogu zapjevati, a ti vilo pomoć ćeš mi dati Bijela vilo ma ne zaboravlja upomoći što si mi odavna savij krila i okrilje svoje pa se spusti na koljeno moje. Da ja bolje mogu zapjevati a ti vilo pomoć ćeš mi dati Draga braćo vjerujte se meni svud jednako bolje majke ćeri odma ćerku udavati ne da a sinu se oženiti ne da 6. RAZGOVOR - dida Grgo - u 11. st. doselila 3 brata u Poljica, sinovi nekoga bosanskog kneza Miroslava, doselili kao izbjeglice; zvali se Krešimir, Tešimir i Jelen i oni se tokom vremena i podijelili, na tri dijela. Krešimir je uzeo dio od Graca, mjesta tu u Gatima pa doli do Vode Gubavice, Zadvarja, a Tešimir od Graca prema Žrnovnici, tamo do vode Žrnovnice, a Jelen čitavo područje s gornju stranu Mosora do Cetine... Posli toga su došla opet iz Ungarije neka plemena, potomci nekoga Jure Rajčića Od ovih sto sam prvo spomenujo, kako predaja kaze, postojala su 4 plemena u Gornjim Poljicima, a to su: Žuljević, Živaljić, Ovanović i Radaučić, a od ovog posljednjega (od Rajčića) su u Gornjim Poljicima došli Pavići. Kako je nastao taj društveni momenat, u vezi stvaranja stare Poljičke Republike? Po dolasku oni su odmah ustanovili tzv. župu, kasnije se zvalo knežija; na čelo župe stavili su kneza koga su birali... pretposljednji knez bio Marko Žuljević.. Kakva je bila značajnost te Republike i kolko je ona trajala? Ona je trajala oko osanstotin godina, od 11. st. do 19. kad su došli Francuzi, ona je imala vrhovni svoj zakon i svoj statut, pisan na mislim zečjoj, goveđoj - ne znam kojoj - koži, i to rukopisom, bosančicom... 7. GLAZBA - rera, dva muška glasa, prvi započinje, drugi se pridružuje Evo uprav godinica prođeeeeeeej kako nismo zapivali rođeee ej poznaješ li mala moja grlo moje /eeeej kad zapiva ispod kuće tvoje jej 8. TEKST (ž) - reru, ili kako u Gornjim Poljicima zovu gangu u selima Zamosorja, pjevaju jednako žene i muškarci. Oni u svom pjevanju odražavaju raznolike sadržaje iz svakodnevnog života; ljudi Gornjih Poljica, osobito sa Srijana, Gornjeg i Donje Doca, pjevaju o starinskim bukarama, punim rujna vina, o arhaičnim nazdravicama i o živopisnoj rijeci Cetini; često znadu izrugivati razne slabosti života, a znadu se često i našaliti. 9. GLAZBA - ženska skupina; stihove pjevaju dva ženska glasa solo rera (naizmjence), a ostale se priključuju na oj Pazin ovce i čuvat ću gaja nek me čuje lolo sa Nećaja x2 Ovce moje kad vidite lolu sve u jednu skupite se dolu x2 oooooooj Naši momci ka i suvi drinci da valjadu bili bi vojnici x2 oooooooj 10. KAZIVANJE - kazivačica Marija Prelas Jeste čuli kako se pjeva oko Trilja, Sinja, s ove strane Cetine? Da i tu ima razlike, mi opet prema stihovima imamo razliku iako su pjesme približno slične ali mi pjevamo o našim Poljicima, o našemu selu, oni već oko Sinja pjevaju o sinjskoj krajini; po stihovima pjevanja ima razlike između nas i njih Razlike u načinu pjevanja, recimo završetaka, pojačanja tona i to? Ima razlike i to. To se sasvim razlikuje koje je naše pjevanje akoje je Cista i ono gore. Kakvo je ovo vaše žensko pjevanje u Gornjim, a kako u Srednjim Poljicama? E, pa ima razlika. I Gornja i Srednja Poljica - velika razlika. Pošto u Donjin i Srednjin Poljicima se ne pjeva ni rera ni ovo što mi pjevamo, iz stare prošlosti mislim. A omladina pjeva i iz Gornjih i iz Donjih Poljica i iz Srednjih, to je sve blizu, na istome. Da li mlade žene, djevojke pjevaju slično kao vi ili opet po nekom svom načinu? Pa pjevaju one po svom načinu, al mi isto, žene koje smo ovde isto njih uklapamo k nama u društvo i sastanemo se obično od nedilje poslije ručka, sastanemo se u selo, pa se malo prošetamo i uklapamo mlade da se nauče da preuzmu od nas starinu i da znaju i oni, al slabo nam se uklapaju. Al mislim, ipak ste uvjerenja da nije to ono što bi trebalo bit. Nije, nije, sasvim je malo. 11. GLAZBA - pjevaju 2 žene dvoglasno; jedna započinje, druga se priključuje - vojkavica (treskavica) Oj jabuko zeleniko oj jabuko oj jabuko zeleniko zelenikoooooooooj ooooooooooooj Zeleniko, zeleniko, spavaj spavaj diko mojajojj Dobar li si rod rodila Dobar li dobar li si rod rodila ooooojj oooooooooooj Rod rodila rod rodila spavaj spavaj diko mojajojj Na tri grane tri jabuke Na tri grane na tri grane tri jabuke tri jabukeeeeej ooooooooooooooooj Tri jabuke tri jabuke spavaj spavaj draga mojaooojj 12. TEKST (ž) - u novije vrijeme stanovnici zamosorskog kraja odražavaju gangom suvremene događaje i probleme današnjeg načina življenja. Osobito što se tiče odlaska domaćih ljudi na rad u tuđinu kao i nostalgična sjećanja na svoje selo i svoj kraj. Arhaični dvopjev i ojkinica tipični su načini pjevanja ovog kraja. U ostalim selima Dalmatinske Zagore to je pjevanje poznato i pod nazivom groktalica, vojkovica i treskavica. U pjevanju arhaičnog dvopjeva sudjeluje najviše 2 pjevača; takav način pjevanja je u selima Gornjih Poljica gotovo potpuno zaboravljen. U ostalim formama pjevanja - ojkanje - sudjeluje 3 do 4 pjevača 13. GLAZBA - muška skupina; (ojkanje kiriđijsko pjevanje) Oj vuk ne vije što je gladan mesa već vuk vije što mu druga nije oooooooj Ej već vuk vije što mu druga nije oj evo mene i do mene braće pit ćemo malu za koga će ej ooooooooeeej oooojojooooooeej 14. RAZGOVOR- Drago Pavić, narodni guslar Otkad je usađena guslarska tradicija kod vas? Kod nas u Gornjin Poljicin gusle su bile u svakom domaćinstvu; uvečer (jesenske i zimske večeri) bi se zapodjenuo razgovor o koječemu, nazdravilo bi se, pa bi jedan ozbiljniji uzeo gusle i onda bi se guslilo do kasnije navečer. 15. GLAZBA - pjevanje uz gusle ej gusle moje vjeran instrumentu ja vas volin u ovom momentu da poslušna bude tvoja žica dok zapjevan pjesmu od Poljica starodrevna bjaše republika poljičana i ponos i dika ima svoje zakone i sane u poljičkom statutu sabrane. Datiraju iz trinestog vijeka svako pravo i dužnost čovjeka samostalnu upravu imaše iz naroda knezovi vladaše vladali su preko šest stoljeća pratila ih slobodarska sreća nama turci često nadiraše pokoriti ih nikad ne mogaše ni mletački taj krilati lave ni on njima ne umanji slave devetnaesto nastupi stoljeće Napoleon na Rusiju kreće. Ej taj pohod ga kroz Poljica vodi i kraj dođe poljičkoj slobodi dvje hiljade tada Poljičana ka malena vojska odabrana boj prihvati ona s Francuzima iako ih stoput više ima Poljičani brane doma svoga ko '' Mosora kršnoga U nasljedstvu ostavi viteštvo za slobodu nije umrjet teško i početak drugog svjetskog rata na poljička on zakuca vrata Poljičani ne staše po strani neg oružje oni prihvaćaju i udarne grupe formiraju Biju Švabe, tuku Talijane od starine slavenske dušmane ej uz ostale sve naše narode u temellje drage nam slobode svoj doprinos oni uzidaše pokoljenju spomen ostaviše. 16. KAZIVANJE - u svakom komšiluku bilo je po 4, 5 guslara, možda ne iz svake kuće, ali u 80%, svak je pojmio taj naš stari narodni instrument a danas vidite da to odumire; evo ja već sredovječan čovjek i ovaj omladinac - i ja drugog guslara u našem mjestu Srijanima ne znam. Slušali ste sigurno guslare biokovskog dijela, pa ovog svilajsko-sinjskog. Je li je neka razlika od ovog vašeg? Svakako, svakako da postoji razlika. pjesma je slična, ali način sviranja, samo guslanje se razlikuje. 17. GLAZBA - pjevanje uz gusle pjesma o "novoj" nevjesti ...Vika može snosit se u kući dok u kući ne počne ih tući ja sam sluša' po selu di zbore kad sve drugo dohvatit ne more a dođe joj ura pa poludi dograbi se preslice pa udri kukuj svekra lulu mu razbiva o svekrvu preslicu prebiva jadni muž joj mota cigaretu na nj' podigla ožeg i paletu i kaže mu ostavi se toga ubit ću te anđela mi moga ostavi se vina i pušenja jerbo ću te svega stući žena još o njima ja bi pjevat ima ali neću... 18. TEKST (ž) - tonski nizovi pjesama koje guslar izvodi pokazuju mali raspon melodijske linije pa se gotovo uvijek poklapa s tonskim nizom kojeg guslar svira na guslama. Razlike nastaju jedino na završecima melostiha gdje se vokalna dionica spušta na veliku sekundu (v2) ispod završenog tona instrumentalne dionice. U uvodnom dijelu prisutna je kratka davorija, u sredini su kraće međuigre koje su potrebne da guslar na momenat predahne i odmori grlo a u završnom dijelu je nešto dulja davorija. 19. GLAZBA - svirka na guslama, ODJAVA Vis, Biševo, Split 20. KAZIVANJE - jedan zaposlenik Brodospasa (ex Odred za spašavanje brodova) priča o akciji spašavanja broda „Ivo Matković“ koji je bio potopljen kod Biševa i o problemima s kojima su se susreli. Bilo je to nakon 2. sv. rata. Tisno ( otok Murter ) 21.RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić KAZIVAČ: Ivo Vesanović Vi ste pjevali one stare pjesme. Kako Vam se to čini, ove stare i ove novokomponirane? Za mene se ne mogu usporediti ove nove pisme sa starim pismama. Jel prije bilo više entuzijazma? Kako ste se Vi uklopili? Za čovika koji voli pismu nema da gleda s materijalne strane. Imali smo šanse jer su nam nudili angažmane da pivamo za novac. Ali, mislim da, kad bi nas neko prisilia na to, ne bi mogli otpivat za pineze. Znači, klapa Lučica se ne da? Bili smo u klubu i dok smo igrali biljar i karte pivali smo. Inače, Dalmatinci su takvi da vole pjevat i koji imaju i nemaju sluha. Kažite mi imena i prezimena Vaših prijatelja iz klape Lučica? Tenor obično pivam ja. Drugi piva Bego Ivo, zvani Martin, a neko ga zove malo vulgarno Guzan. Baritona piva Andrijić Boris, a basa njegov brat Kuzma. Imamo pomoćna sredstva, ali nekog žena pusti u klapu, na đite, a nekog ne. Tu je brat od Bege, Zdenko. On piva prvog, a može i drugog pa se ja i on kombiniramo kad smo u Lučici. Kad smo vanka, onda se mi trojica nekako fuziramo; ja prvog, Bego Ivo drugog, a Andrijić Kuzma bas bariton i naš Šime Tomić piva bas. Bez sluha je malo, al kad je u klapi s nama, kad je pored Kuzme, onda je bas savršeni. Ali treba neko da ga uputi. Jedan Talijan mu je reko Che basso! O tome je priča nekoliko dana. Kad idete pjevati, a žena baš nije dobre volje, šta joj kažete? Žene su nam zlatne i perfektne. Kad se mi nađemo vani, one dođu sa djecom u klub. Žene to ne uzimaju tragično kako nas stariji zezaju. Žene razumu da smo u klubu. Mi imamo slobodne ruke. Ima papučara mnogo, al to za nas ne važi. 22. - višeglasno muško pjevanje, blisko klapskom pjavanju; pjesma uz jednostavnu pratnju gitare; Balunčić na laštik Bez njega nima tombule Š njim možeš razbivat Sve stare, nove kogume 2X refren: Sveti Duje, ća je lipa fjera Lipa, lipa Smišna, smišna Svetog Duje fjera! Fjera! Cila je Dalmacija Došla vidit to refren: 23. - višeglasni muško pjevanje, blisko klapskom pjavanju; pjesma uz jednostavnu pratnju gitare; šaljiva i opuštena izvedba, dosta se improvizira sa slogovima lalala i papapa Ća nije bija pametan ti stari rimski car A ime mu je sami znate Dioklecijan Palac je svoj sagradia Da ni ni zna ni sam Na najlipjem dilu svita Taman usrid Splita Nima Splita do Splita To govorim ja Nima grada na svitu To već svako zna Lipjeg Splita od Splita Ne more ni bit Od svih mista na svitu Najlipši je Split A nije lipša ni Atina Split ne dan za nju Šta će nam Akropola Kad Marjan nam je tu Furešti kažu da je odi Lipo ka u snu Još im je lipše svima Uz žmul crnog vina 24. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić KAZIVAČ: Ante Lučić Lolo, predsjednik klape Tisno Kakav je dosad bio rad klape Tisno? Kakve su daljnje namjere? Mi smo najprije počeli sami, bez stručne pomoći. Posli smo uzimali meštre. Pivali smo za svečanosti, vani, na ulicama. Mislimo nastavit s tim pjevanjem, da oživljavamo tradiciju. Okupilo se nas nekoliko da osnujemo klapu. Koja je glavna perspektiva? Na čemu ćete bazirati rad? Oživljavat ćemo dalmatinski melos i pjesmu. Kad dođu gosti, da se time predstavimo. Šta mislite prvenstveno da treba gajiti? Ovaj naš tišnjanski melos koji je nama svima drag. Što mislite o novim, komponiranim pjesmama? Furčić se isto zaleti na stranu na koju ne treba, poneki mol... Kako gledate na nove aranžmane i melodije? Nama više leži naš domaći melos, ali nije loše promijeniti radi jednoličnosti. Znači, vi uglavnom djelujete za sebe, amaterski? Da, kao amateri djelujemo i tako ćemo ostati. 25. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić KAZIVAČ: prof. Joško Ćuzela Tijesno je nastalo stanovništvom naseljenim iz zaseoka Tijesnog koji su, bježeći pred Turcima, došli na otok u 2. polovici 16. st. Svojim radom ljudi su stvorili od malog mjesta varoš sa bogatom kulturnom tradicijom. Već su za Napoleona 1811. imali općinu koja je kasnije ponovo formirana za vrijeme druge austrijske uprave 1822. godine. Imali su razvijeni kulturni život, tako da je tu djelovala čitaonca. Pobjedom narodnjaka u općini Tijesno osnovana je čitaonica Prijateljaski skup. Upravo lani smo slavili 100 godina njenog osnutka. Pošta također djeluje od 1801. Osim toga u Tijesnome se pjesma naročito njegovala preko tog Prijateljskog skupa. Kasnije, ljudi su se nalazili, pjevali. Danas, međutim, mladi se udaljavaju od te starinske pjesme, nastoje modernizirati pjesmu. Mi, koji je još uvijek volimo, želimo vratiti narodu ono što je možda izgubio i što bi sigurno izgubio da ne postoji još koji stariji čovjek i onaj koji voli tu pjesmu. Rekli ste da je klapa Tisno raritet među klapama zbog raspona godina. Naime, tu je raspon godina od 26 do 60. Stanovništvo je težačko. To znači da je bio prilično jak društveni život. Je li osim KUD-a Hartić postojalo neko drugo društvo? To je čitaonica Prijateljski skup koja je djelovala. To je sastavni dio KUD-a Hartić, glazba, folklor, dramska sekcija, tamburaški zbor, ova klapa… Kako se tretira klapa u tom društvu ? Poseban tretman nema, mi smo svi jednaki u društvu. Spomenuli ste neke povijesne karakteristike mjesta. Da li ima neki karakteristični zapis, događaj ? Za zapis ja ne znam, ali ako ćemo gledat kulturne spomenike, postoji crkvica Sv. Martina koja je možda iz 13. st. Postoji jedna stara freska crkvice na zidu sa slikom sv. Martine. Crkvica nije sačuvana cjelovito jer je bila srušena za vrijeme turskih najezdi, ali je sačuvan zid na kojem je bila ta freska. Spomenali smo da su u pjevačkoj skupini Tisno i mladi i stari, što je raritet. Kako se slažete ? Mi smo svi amateri. Volimo dalmatinsku pismu pa nam ne smeta taj raspon godina. Svi smo prijatelji i jedno smo društvo. Nalazimo se i izvan proba. Pjevamo zato što volimo pjevati. Ne interesira nas što će nam drugi reć o toj pjesmi jer pjevamo za sebe, srcem pjevamo. Vidim da ste odlučno protiv novokomponiranih dalmatinskih pjesama. Dajte mi jedan svoj osvrt. Dalmatinsku pjesmu pjeva dalmatinski narod. On ne pozna nikakva ukrašavanja, dodavanja, ukrašavanja, molove… Pozna jednostavnu pjesmu, široku, jaku, da se čuje i upravo tako mi želimo pjevati. Složili smo se u mnogim pogledima. Kako neke klape djeluju, što se uvlači u pjevanje ? Uvlači se profesionalizam. Pjevaju za novac, a ja smatram da to ne valja. Neki koji su pjevali za novac rekli su mi da više to neće radit, najprije jer sebe ponižavaju, a zato što i 'ruše glas'. Vidili su da izigravaju neke kavanske pjevače pa su odustali od toga načina zabave drugoga. Mi ne želimo tako pjevati niti smo ikad tako pjevali. Jesmo nastupali po hotelima ovog našeg područja, ali ne kao zabavljači nego kao članovi društva za koje smo išli zaradit pokoji dinar. Mi ako pjevamo, pjevamo za svoj gušt. Što misliš o novokomponiranim pjesmama ? Mi smo bili ove godine u Omišu. Drugu večer smo nastupali, a tu večer su pjevale neke klape te novokomponirane pjesme. To je jedan mrtvački stil, ko posmrtni marš. Teško ostaje u uhu. Polifonija je pretjerana. To se meni ne sviđa, a vjerojatno ni mojim kolegama iz klape. Kakve ste konzekvence izvukli iz vašeg prvog nastupa u Omiš ?. Bit ću iskren. Omiš je kuhinja. Nijedna klapa debitanata nije ušla u finale. To ne može ići tako. Ipak, oni koji su prvi put u Omišu, trebalo im je dat podsreha( ?) da i dogodine dođu po prvi put i drugi. Ovako sumnjam da će iko doć više. Poslije samog našeg nastupa čuli smo od mnogih ljudi da su ove klape debitanata dale nešto novo. Međutim, nijedna od debitanata nije ušla u finale. Čak ni Koldurt iz Lumbarde za koju su naročito govorili da pjeva starinski. Za nas koji smo također dali nešto novo jer smo pjevali naše napjeve, bodulske napjeve, ljudi su bili oduševljeni. Međutim, neki uspjeh nismo postigli. Mi znamo i samo da naše pjevanje nije toliko na visini, međutim mi dajemo drugu kvalitetu, a to je originalnost. Znači, zlo se provlaći iz godine u godinu ? Tako je. Ja ima već par godina pratim taj festival. što mislite, kako će klapa i dalje djelovati? Mi ćemo i dalje pjevati arhaično i po starinsku. Međusobno se slažemo u tome. Doduše, ima upadica sa strane da i mi trebamo dodati nešto. Mi ćemo pjevati našu pjesmu kako smo pjevali do sad. Nećemo ubacivati nikakve molove, ni dodavati, ni oduzimati stupnjeve. Ostat ćemo na starom. U samoj klapi ima onih koji žele molove? Ima, al su pojedinci. Ako bi anazirali festival Omiš '75. onda bi se morali osvrnuti na negativne stvari koje se svake godine ponavljaju. To je izbor stvari, krivo prikazivanje narodnih melodija, harmonizacije, rad žirija i forsiranje istih klapa… Što misliš o tome? Audicija za Omiš je čudna. U audiciji se traži izvanredno poznavanje nota. Bez jednog stručnog voditelja se audiciona pjesma ne bi mogla svladati, jer je njezin aranžman težak. Ja znam, treba napraviti selekciju da ne dođe svak, al ipak je to preteško. Osim toga, po mom sudu, ovaj festival ne bi se smio zvati festival, niti bi se trebalo klape stupnjevati. Trebalo bi jednostavno proglasiti Omiški festival Smotrom dalmatinske pjesme, u kojem bi klape ravnopravno sudjelovale, bez natjecateljskih težnji, jednostavno da pokažu svoj način pjevanja. To je ipak festival dalmatinske pjesme, pjesme koju se pjeva sa srcem, a ne s nekim izvarednim muzičkim znanjem.