IEF CD 828
Popisnu listu izradili: Maja Milošević, Hrvoje Beban
Ljubitovica
1. GLAZBA - svirka na diplama - Zdravko Muselin
2. GLAZBA - svirka na dvojnicama
3. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, od nedilje sunce rano zađe
Neće bome kad je dan od rađe
Oj, od nedilje sunce rano zađe
Od nedilje sunce rano zađe
Oj, neće bome kad je dan od rađe
Oj, oja noja , čekaj mala moj…..oj!
4. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, kad te mala uvatin u gaju
Bit će tvoga mesa na prodaju..oj
Oj, kad te mala uvatin u gaju
Kad te mala uvatin u gaju
Oj, bit će tvoga mesa na prodaju
Oj, oja noja, čekaj mala moj…..oj!
5. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Alaj, divojko, da si moja mala
žito bi mi i loze kopala
Oj, divojko, da si moja mala
Alaj, divojko, da si moja mala….oj!
Oj, bi mi žito i loze kopala
Oj, oja noja, čekaj mala moj…..oj!
6. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, lipu malu i debelo prase
Ovu zimu nabavit ću za se
Oj, lipu malu i debelo prase
Lipu malu i debelo pra…oj
Oj, ovu zimu ostavit ću za se
Oj, oja noja, čekaj mala moj…..oj!
7. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, dođi lole, dođi moj nevene
Prije lita i gore zelene
Oj, dođi lola, dođi moj nevene
Dođi lole, dođi moj nevene..ej!
Oj, prije lita i gore zelene
Oj, oja noja, čekaj mala moj…..oj!
8. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, što je meni mladu i zelenu
Od curice napraviti ženu..oj
Oj, što je meni mladu i zelenu…oj
što je meni mladu i zelenu…oj
Oj, od curice napraviti ženu
Oj, ajde moja, čekaj mala moj…..oj!
9. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, Ljubtovice, moje selo rodno
Jesi lipo jesi ugodno
Oj, Ljubtovice, moje selo rodno
Oj, Ljubtovice, moje selo rodno…oj
Oj, jesi ljepo jesi ugodno
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
10. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, nije nana odgojila mene
Da ja jubim čovika od žene
Oj, nije nona odgojila mene
Nije nona odgojila mene…e
Oj, da ja jubin čovika od žene
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
11. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, dođi lole bit ću kod ovaca
U Vilaji poviše dolaca
Oj, dođi lole bit ću kod ovaca
Dođi lole bit ću kod ovaca
Oj, u Vilaji poviše dolaca
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
12. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica -suke
Oj, kad ja pivan goron odjekuje
Moj daleko lole pa ne čuje
Oj, kad ja pivan goron odjekuje
Oj, kad ja pivan goron odjekuje
Moj daleko lola pa ne čuje
oj kruška ranka ja san Ljub'tovčankoj!
13. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - suke
Oj, Ljubtovice u dva u tri reda
Izdaleka ko Zagreb izgleda
Oj, Ljubtovice u dva u tri reda
Oj, Ljubtovice u dva u tri reda(oj)
Izdaleka ko Zagreb izgleda
oj kruška ranka za Ljub'tovčankoj!
14. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica,
Vod me, lole, vod me dušo moja
Ja ću tebe, ljubav je gotova (oj)
Oj, vod me, lole, vod me dušo moja
Vod me, lole, vod me dušo moja (oj)
Ja ću tebe, ljubav je gotova (oj)
oj kruška ranka za Ljub'tovčankoj
15. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - suke
Oj, nije diko ljubio me niko
Nego nana od godine dana,
Oj, nije diko ljubio me niko
Oj, nije diko ljubio me niko
Oj ne go nana od godine dana
oj kruška ranka za Ljub'tovčankoj!
16. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - suke
Oj, vjeruj, lole, vjera ti je moja
Da ničija nisan nego tvoja
Oj, vjeruj, lole, vjera ti je moja (oj)
Oj, vjeruj, lole, vjera ti je moja (oj)
Oj, da ne reknu da san bila tvoja
oj kruška ranka za Ljub'tovčankoj!
17. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, Ljub'tovice, selo pokraj vode
Lipi momci, cure ko jagode
Oj, Ljub'tovice, selo pokraj vode
Oj, Ljub'tovice, selo pokraj vode (ej)
Oj, lipi momci, cure ko jagode
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
18. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, Ljub'tovice, Vrsno i Boraja
O to troje bit će jedno moje
Oj, Ljub'tovice, Vrsno i Boro (oj)
Oj, Ljub'tovice, Vrsno i Boro (oj)
O to troje bit će jedno mo (oj)
Oj oja noja , dođi lole mo….oj!
19. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, stara majko, ja san dite tvoje
Nije priša od udaji moje
Oj, stara majko, ja san dite tvo (oj)
Oj, stara majko, ja san dite tvo (oj)
Oj, nije priša od udaje moje (oj)
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
20. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, zbogom, majko, ti i dvori tvoji
Oj, ja odoh sa diveron mojim
Oj, zbogom, majko, ti i dvori tvoji (oj)
Oj, zbogom, majko, ti i dvori tvo (oj)
Oj, ja odoh sa diveron mo (oj)
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
21. GLAZBA - ženska skupina, ojkalica - oja noja
Oj, sekrvice, ime ti je Boja
Od prvo' jutra komanda je moja
Oj, sekrvice, ime ti je boj'(oj)
Oj, sekrvice, ime ti je boj'(oj)
Prvo jutro komanda je moja
Oj, oja noja , dođi lole mo….oj!
Zelovo
22. GLAZBA - muška skupina, treskavica
Na Zelovu me rodi moja mati
Uvijek mi je drago zapjevati
Oj (treskanje)….
23. GLAZBA - muška skupina, kiriđijsko - putničko (orcenje)
Teško j' vuku ne 'idući meso
mladom momku ne ljubeći djevojku
Teško j' kozi ka' joj panu rozi
Daj da pobrat sata pokušajmo (?)
Oj! (treskanje)
Oj! (treskanje)
24. GLAZBA - muška skupina, treskavica kiriđijsko - putničko (orcenje)
Dođi mala, pod moje prozore
Pa ćeš čuti šta moji govore
Oj! (treskanje)
Oj! (treskanje)
25. GLAZBA - muška skupina, ojkalica
Moj dragane ako sam ti mala
Isto bi te prevariti znala
Moj dragane ako san ti mala
Moj dragane ako san ti ma…(oj)!
Oj, isto bi te privariti znala
Oja noja, čekaj mala mo (oj)!
26. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, mala moja moja grudo leda
Od srca se odvojiti ne da
Oj, mala moja moja grudo leda
Oj, mala moja mala moja grudo leda
Oj, od srca se odvojiti ne da
Oja noja, čekaj mala mo (oj)!
27. GLAZBA - muška skupina, ojkalica - oja noja
Oj, dođi, lole, dođi, moj nevene
Prije lita i gore zelene
Oj, lole dođi, dođi, moj nevene
Lole, dođi, dođi, moj nevene
Oj, prije lita i gore zelene
Oja noja, čekaj mala mo (oj)
28. GLAZBA - muška skupina, solist pjeva kiticu, treskavica kiriđijsko - putničko (orcenje) (*snimka se prekida*)
Oj, divojko, seko, kol'ko
Na tebe mi palo oko
Dajte, kole, sad pomozi!
Oj! (treskanje)
Oj! (treskanje)
29. GLAZBA - muška skupina, solist pjeva kiticu, treskavica , kiriđijsko - putničko (orcenje)
Oj, divojko, dušo moja
Ko nam s tobom sinoć staja.
Oj! (ojkanje)
Oj! (ojkanje)
30. GLAZBA - muška skupina, solist pjeva kiticu , treskavica
Moj pobrišo, čer ti se udaje
Nek udaje i moj se sin ženi
Biće dobro svima svatovima
Oj! (ojkanje)
Oj! (ojkanje)
31. GLAZBA - muška skupina, solist pjeva kiticu, treskavica
Moj draga moja grudo leda
Od srca se odvojiti ne da
Oj! (ojkanje)
Oj! (ojkanje)
32. GLAZBA - muška skupina, solist pjeva kiticu, treskavica , kiriđijsko - putničko (orcenje)
Vuk na vuka ni u gori neće
Kamoli će junak na junaka
?!? pobriša sada pokušajmo
Vidit ćemo kako će nam biti
Oj! (ojkanje)
Oj! (ojkanje)
33. GLAZBA - muška skupina, solist pjeva kiticu, treskavica , kiriđijsko - putničko (orcenje)
Mala moja i mojega rode
Poljubi je prvi koji dojde
Oj! (ojkanje)
Oj! (ojkanje)
34. GLAZBA - svirka na diplama
35. GLAZBA - muška skupina, šijavica
Iz naroda za narod: Vrste i podvrste dinarskog ojkanja
36. GLAZBA - pozadinska glazba; svirka na diplama; TEKST
U zaleđu Dalmacije, a to znači u brdskom i planinskom prostoru od Ravnih Kotara i Bukovice, sačuvani su prastari oblici pjevanja. Zbog toga je velika razlika narodnog, glazbenog, vokalnog izražavanja u priobalnom dijelu i otocima od onog u dalmatinskoj Zagori. Još je krajem 19. st. poznati češki folklorista i melograf Ljudevit Kuba, obilazeći dalmatinski kraj, spoznao mnoge momente različitosti pjevanja.Kad je zamolio nakog seljaka iz sela Brštenika da mu nešto zapjeva, taj mu je odvratio: 'Oli da pivam, oli da kantam?'. Kuba je, obilazeći taj folklorni prostor, saznao da se u gradovima 'kanta', a u selima 'piva'. Već sama ta konstatacija svjedoći da je razlika između naše seoske i gradske glazbe tako očita da ne izmiče pažnji čak ni jednostavnog čovjeka kakv je seljak iz navednog dalmatinskog sela. Općenito je u napjevima dalmatinskog zaleđa nemoguće razabrati i odrediti tonalne i ritmičke točnosti. To se posebno očituje u pjevanju arhaičnog ojkanja, u izvođenju jedne od glavnih vrsta tog pjevanja, tzv. treskanja ili treskavice. Dalmatinski seljak pjeva otegnuto i samouvjereno, na svoj način ojkanja, koristeći pritom različite načine grlenog pjevanja u posebnom tremoliranju i glissandu. Očita je različitost pjevanja Ravnih Kotara, Bukovice i Podinarja od ostalih djelova dalmatinske Zagore.U Ravnim Kotarima pjeva se u formi čiste arhaike, razvučeno i bez nekog osobitog naglašavanja fraza sa slogom 'oj'.
37. GLAZBA - pozadinska glazba, mješovita skupina, ne da se razabrati tekst
38. TEKST
Glazbena folklorna tradicija dalmatinske Bukovice i to obrovačke, benkovačke, šibenske i kninske, a koja se proteže u prostoru između rijeke Krke i Zrmanje, izrazitija je u motivima starog pjevanja, posebno što je izražen način korištenja varijanti ojkanja. Pjevanje dalmatinskog Zagorca analizirali su neki od naših poznatih muzikologa i melografa te istaknutijih starijih hrvatskih skladatelja. Osim Ljudevita Kube na tome su radili poznati muzikolog dr. Božidar Širola i skladatelj Antun Dobronić. Interesantno je njegovo izlaganje o seoskoj dalmatinskoj muzici u kojoj je način pjevanja ojkanja podijelio u četiri skupine; kao prvo je istaknuo koloraturno pjevanje, način seljačkog variranja glasom koje se ne da sluhom uhvatiti ni točno perom zapisati. Nakon toga Dobronić ističe dvopjev koji je nikao iz iste glazbene građe. Premda se i takvo pjevanje odbija u nekom kromatskom slijedu, ipak su intervali jasniji. Dobronić je s rezervom nazvao prijelazne dvopjeve muškima, jer se u dvopjevima koje sluša u izvođenju djevojaka pokazuju neke znatne razlike. Kao četvrtu skupinu određuje napjeve koji su u potpunosti slušno prihvatljivi i koji se točno dadu zapisati.
39. GLAZBA - muška skupina; prvi pjeva kiticu, drugi mu se priključuje pri ojkanju
Oj evo i mene!
Koliko dana da ga skupa zapjevali nismo!
Oj!
Oj, oj curice,
Crkla majci svojoj!
Uvijek si na pameti mojoj!
Oj!
40. TEKST
Osobito je tipično ojkanje u selima kninske Bukovice, u starinskim naseljima u kojima se još čuvaju narodni običaji, napjevi i svirka. Bez obzira što urbanizacija zastire etnografske vrijednosti i običaje, u bukovićkim selima ljudi još uvijek žive tradicionalnim životom i svojim intimnim shvaćanjima i osjećajima žive sa starinskom pjesmom u stalnoj aktivnosti života, rada i drugarstva
41. GLAZBA - muška skupina; dvoglasje; ojkalica, - orzenje
Bukovica, moj debeli lade
što u tebi mlade cure rade
Oj, Bukovica, moj debeli lade
Bukovica, moj debeli lade
Špto u tebi mlade cure rade
što u tebi mlade cure rade
Ovce moje mirujte u toru
Ja od male doći ću u zoru
Oj, ovce moje mirujte u toru
Ovce moje mirujte u toru
Ja od male doći ću u zoru
Ja od male doći ću u zoru
Oj! (treskanje)
42. TEKST
U Bukovici, a jednako i u podprominskom kraju te u podinarju traje ona iskonska melodioznost narodnih napjeva utkana u drevne običaje i pripovijedanja, Na tom mjestu, u ambijentu surovog sivog kamena i bistrog plavog neba, se kao nalet bure kamenjarom često prospe pjesma. U svakom pejzažu Bukovice, podprominskog kraja i podinarja, prisutna je kulisa vrlenih planina, prisutna je legenda koja uvijek tinja, izražena u prigodnim momentima tradicionalnih datuma.
43. GLAZBA - ženska skupina; ojkavica
Udat ću se đe se nose drva
Judat ću se gdje se nose drva
Ja ću zadnja svekrva će prva
Ja ću zadnja, svekrva će prva
Oj! (treskanje)
44. GLAZBA - ženska skupina; ojkavica (grohtalica)
Oj, Vrbniče, selo na vidiku
Oj, Vrbniče, selo na vidiku
U tebi san izabrala diku
U tebi san izabrala diku
Izabrala…
Oj! (treskanje)
45. TEKST
U pogledu tretiranja različitih vrsta ojkanja, treba obratiti pažnju na pojedine varijante iz svakog posebnog dijela dalmatinske zagore. U narodu se pjevanje razlikuje po njihovim vlastitim, već od davnine ustaljenim nazivima. U dalmatinskoj Bukovici postoje, osim samačkog pjevanja, još i druge vrste izrazito lirskog ojkanja, blažeg načina pjevanja od treskavice koju nazivaju grohtalicom. Bukovčani to pjevanje izvode snažnije i u jednoj tonskoj težini varijante treskanja. Ako se usporedi to pjevanje sa onim iz svilajskog i podmosećkog kraja, onda se, ipak, bez obzira na određene sličnosti, čuju i osjete poneke razlike.
46. RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
KAZIVAČ: Mićo (?)
Vidim, druže Mićo, da ste Vi dosta folklorno informirani. Mene zanimaju te vrste napjeva. Znam kakav je bukovački, prominski… što mislite, po čemu se razlikuje ovo vaše pjevanje, što se tiče žena i muškaraca, od ostalih?
Ja ću ovom prilikom iznijeti moje mišljenje. Ja sam jednom prilikom putovao iz Splita za Knin, sa onim vlakom s kojim ide dobar dio radnika. Jedan slučaj kojeg sam dobro zapamtio. Jedna grupa ljudi iz dalmatinske zagore.. Tamo negdje su izišli prije Drniša. Njih trojica su zapjevali jednu pjsmu. Ja sam to slušao, naizgled neizainteresirano, sa krajnjom znatiželjom. Upravo sam našo izvjesnu sličnost sa pjevanjem u ovin krajevima. Da se prebacim suprotno, u druge krajeve - prošle godine, bio sam u Zagrebu, na tzv. bukovačkoj večeri, gdje je nastupio folklor Knina, Benkovca i Obrovca. I to mi je ostalo u sjećanju - jedna grupa žena iz Žegara koja je zapjevala na ovaj jedan način sa groktanjem i sa ovim napjevima i tako… Ja tu nalazim jednu veliku dozu sličnosti, u specifićnosti u glasu, u dužini trajanja napjeva. Sve je to bez muzičke pratnje. Prisutno je to jedno groktanje i otezanje. Ja nalazim u svemu tome jednu veliku sličnost , uz varijante. To su varijante jednog narodnog pjevanja, tog dalmatinskog šturog … To je odraz kamena, škrtosti zemlje. Kroz to se odražava i narav naroda, ljudi i svakako karakteristika pjesme.
47. GLAZBA - muška izvedba; solist pjeva sve stihove, ostali mu se pridružuju pri izvedbi treskavice; orzenje
Oj, moj kolega, goji konje svoje
A nećemo po svatove moje
Daleko će putovati
Oj, u Liku po mladu djevojku
Ako bude slaba roda
Eto konja cvalajući
Oj, i barjaka u torbaka
Ako bude dobra roda
Eto konja igrajući
Oj, i svatova pjevajući
Oj, i barjaka vijajući ranoo…
….oj!
Oj! (treskavica)
48. TEKST
U izvođenju napjeva ojkanja treba ukazati na čiste izvore seoske terminologije, a to je samački pjev u stilu ojkanja, dvopjev, bilo muški ili ženski, sve izrazitiji način izvođenja glasovnih figura, odnosno tonske varijante izrazitih tremoliranja i glissanda, odnosno kolorature, te pjevanja u skupini od toje ili više ljudi.Uz sve navedeno uklapajuju se momenti glazbenih problema, osobito što se tiče veće ili manje jasnoće intervala, određenosti ritma, periodičnost trilera te mogućnost i nemogućnost zapisivanja notnim pismom. Sve su to karakteristične vrste načina pjevanja seljaka dalmatinske zagore.
49. GLAZBA - muška skupina; treskavica; ojkalica
Ej, Vinaliću, alaj si na brijegu
U tebi se sokolovi legu
Ej, Vinaliću alaj si na brijegu (…oj!)
Oj, Vinaliću alaj si na brijegu
U tebi se sokolovi legu (…oj!)
Oj, u tebi se sokolovi legu
Oj! (treskavica)
50. GLAZBA - muška skupina; treskavica; ojkalica
Ej, oćeš nećeš voliti me mala
Tvoja me je ruka milovala
Oćeš nećeš voliti me mala (…oj!)
Oj, oćeš nećeš voliti me mala
Tvoja me je ruka milovala (…oj!)
Oj, tvoja me je ruka milovala
51. TEKST
Dolinom rijeke Cetine, a na prostoru između planina Dinare, Svilaje, Kamešnice i Mosora nanizana su prastara naselja, sela i mjesta kao što su Cetina, Kijevo, Vrlika, Vinalić, Potravlje, Bitelići, Hrvace, Jabuka, Trilj i mnoga druga. Nekad se na tom prostoru pjevalo samo u čistoj vrsti cetinskkog ojkanja, a to znači u stilu podinarskih i podsvilajskih sela. Nakon zadnjeg rata nema više čiste situacije jer se na tom terenu zna zapjevati i po ogorski, po lečevački i osobito po imotski ako se želi zapjevati autentičnu gangu. Izraziti način cetinske ili sinjske gange je improvizirani način pjevanja koji se zove rera.
52. GLAZBA - muška skupina; rera
Grlo moje pomalo gargaša
O, grlo moje pomalo gargaša
Grlo moje pomalo gargaša
Ko da ga je oparila kaša
Oj, ko da ga je oparila kaša
Ko da ga je oparila kaša
53. TEKST
Plodna je i vrlo živopisna cetinska dolina ili cetinska krajina, omeđena s obje strane s planinskim masivima, s raštrkanim selima i zaselcima. Nerjetko je da su sela u planinskim vrletima udaljena i priličan broj kilometara. U tom junačkom kraju i danas se mogu vidjeti ljudi u starim nošnjama, ljudi stasiti i uspravni, s golemim brkovima i zadjenutim kuburama u pripašaju.Nošnja te ljude čini ponosnijim, nošnja koja je tkana od tvrdog sukna, a ukrašena čokama i kitama, tokama i pločama. Bez obzira na ovo vrijeme koje potiskuje tekovine narodne starine, ipak se u cetinskoj dolini mogu susresti arhaične folklorne nesvakidašnjosti.
54. GLAZBA - muška skupina; ?!?!? - treskanje - kiriđijsko s izuzetnim orcanjem
O, moj brate, ne grmilo na te
Nego sjalo i sunce grijalo
Oj!
55. TEKST
U prostoru planina Trtar, Moseć, Svilaja pjeva se u priličnoj mjeri po stilovima pjevanja Ravnih Kotara, Bukovice te sela planine Svilaje. U selima podmoseća zna se čuti različite varijante samačkog pjevanja te posebna vrsta ojkanja, tzv. barabinsko pjevanje. Pjevanje treskavice vrlo je slično svilajskom, a razlikuje se jedino u dulje izdržanim kadencama na skogu oj!. U ovoj varijanti treskanja nema toliko autentičnog inteziteta u pogledu tipičnih tremola i glissanda.
56. GLAZBA - ženska skupina; ojkalica - oja noja
Pitaju me kako si se zvala
Sratočkinjo, bila i ostala
Oj, pitaju me kako si se zvala
Pitaju me kako si se zvala(oj)!
A ja Sratočka bila i ostala
Oja noja lole mo(oj)!
57. TEKST
Sela planine Svilaje poznata su po izrazitoj ojkavici i u originalnom načinu treskanja. Takvo pjevanje sačuvano je još jedino kod ljudi poodmakle dobi. Mlađe žene i djevojke, za razliku od starijih, pjevaju samo kraće pjesme što se izvode u kolu ili na silima. Mlade hvale svoj način pjevanja i tvrde da je ljepši za čuti. Međutim, starije žene s punim pravom dokazuju kako je njihov način pjevanja izvorniji i kako su pjesme prave starinske. Osobito je raširen način pjevanja arhaičnog ojkanja, tzv. zelovske treskavice i tzv. zelovske gange ili rere.
58. GLAZBA - ženska skupina; ojkalica, treskavica (vojkavica)
Oj, jablane kol'ke grane
Oj, jablane, oj, jablane
Kol'ke grone, kol'ke grane
Sejoj moja kol'ke grone
Oj!
Kol'ke grone, kol'ke grone
Dokle grane, dokle grone
Doperale, doperale
Dokle grone, dokle grone
doperale, doperale.
Oj (treskavica)
Dokle grone, dokle grone
59. TEKST
Narodni napjevi i svirka u prostoru zamosorja i biokovske kòse uspjeli su se održati zbog sačuvanosti življenja starog adeta. U zamosorju prevladava varijanta ojkanja, starinski način treskanja i izrazito oponašanje imotske gange. U tom zabačenom kraju iza planine Mosor maradno je stvaralaštvo usko vazano za običaje koji su uslijed sporijeg prodora modernog života ostali ukorijenjeni u svakoj kući, u svakom čovjeku. I najsiromašniji stanovnik mosorskog kamenjara zna pjevati stihove koji potječu od prije nekoliko stoljeća.
60. RAZGOVOR VODI: Ivo BelamariĆ
KAZIVAČ: Ante VuletiĆ
Ovde sam momentalno zaposlen u Makarskoj. I tu se vozin 27 km. Stražar sam dole. Kad sam ovde, obrađivan loze, kumpire. So tin živim, prolazim.
A živite u Kozici?
Živim u Kozici. Tu mi je familija.
Vidim da ste Vi glavni u pjevanju gange, najgrlatiji… Kako to da se kod Vas još održalo to starinsko pjevanje? Od koga ste to poprimili?
Ja sam rođen '40., u godinama kad je bilo najteže, iza rata kad su se pjevale borbene pjesme i ganga. To mi je jako drago, od starine. I ima sam svojih vršnjaka . Oni su tako volili te pjesme.
Da li imate još vaših seljana da sa Vama zapjevaju? U kojim prilikama sada ovdje zapjevate?
Tu najviše zapjevamo za Novu godinu, Prvi maja, kad su priredbe onda bez bukare malo teže iđe pjesma.
D li osim gange ima još neka vrsta pjevanja? Vidim, niste pjevali ništa takvoga…
Momentalno nisam ode imao svoje generacije koji sa mnom pjevaju, a i grlo mi nije baš tako najbolje. Tu je bilo staro, starovinsko pjevanje. Ja se sićan, meni od oca did. Oni su imali neko starinsko pjevanje. Oni sup o dva isto pivali i prst u uvo. I onda bi okali. U dva bi pjevali ka okavice.
61. GLAZBA - muška skupina; okavica
Oj, putuj druže a pomozi Bože
Oj, i Bog nas dragi pomogao
Pomogao i zaveselijo (…o!)
I dva druga od nevirna druga…
62. TEKST
Popijevke prostora planine Biokovo su ustvari jedna vrsta improviziranog načina ojkanja, u oponašanju imotske, vrgoračke i hercegovačke gange. Kao i na ostalim terenima imotske, vrgoračke i sinjske krajine, i u ovom dijelu dalmatinske zagore podosta se razlikuje pjevanje žena od muškaraca. Danas je drukčija situacija u svijetu prenašanja na mlade, za razliku od nekada kada su ljudi naučili pjevati kao čobani, čuvajući stada ovaca na planinskim proplancima. Osim za vrijeme čobančenja, pjevali se i na silima te osobito na tradicionalnim svećanim danima, dernecima.
63. GLAZBA - svirka na guslama;
Podaci iz odjave:
Hvala na pjevanju seoskim grupama i folklornim skupinama sela Kašić iz Ravnih Kotara, Munić i Nožice - Kninska Bukovica, sela Vrbnik kod Knina, skupinama iz cetinske krajine, iz sela Vinalića, Potravlja, Hrvaca, Glavice i Trilja, folklornoj skupini iz sela Srijine - zamosorje, grupama pjevača sela Kraljice i Sratok, seoskim pjevačima planine Svilaje, Ogorja i Zelova, pjevačima sela Kozica te grupama pjevača sela Runović, Vinjani Donji - imotska krajina. Hvala na razovorima folklornima aktivistima, prof. Milanu Kneževiću iz sela Vrbnik kod Knina i Anti Vuletiću iz sela Kozica te tonskom realizatoru Kseniji Bogdanović i spikeru Ivani Ivančević. Autor i urednik emisije: Ivo Belamarić
STARINSKI KANAT U STILU PJEVANJA SELA I ZASELAKA ZAVILAJSKOG PROSTORA - DALMATINSKA ZAGORA
64. GLAZBA - pozadinska glazba; svirka na diplama; TEKST
U Trogirskoj općini, odnosno u zagorskom njenom dijelu raštrkana su sela i zaseoci iza planine Vilaje. Pitoma je i slikovita ta planina, nekada puna čobana koji su čuvali stada koza i ovaca. Oduvijek su _žtelji Vilaje nastojali da to zadovoljstvo ispoljavaju sa starijom svirkom i popijevkom. Pred novim ritmom života mnogo toga je na selu poremećeno, mnogo toga je od narodne tradicije nestalo ili izblijedilo. U životu općenito vladaju iskonski zakoni koji, usađeni u svijesti ljudi, traže uvijek nešto novo. Zbog toga stari način života i stariji običaji nestaju. Ipak, nešto će ostati sačuvano u ponekom zapisima ili će se čuti u pripovijedanju postarih ljudi. U ljubitovičkim zaselcima seljani znaju svoje pripovijedanje prikazati i okititi lijepim riječima da bi što više na silima zainteresirali prisutne i da bi ih se što pažljivije slušalo.
65. KAZIVAČ: Ante Višić, pok. Mate
RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
Tokom ovog razgovora čuli smo podatke koje ste vi kazali o pogledu izvornosti o ovog kraja, sela Ljubitovice. Tiče se svega onoga što se događalo; folklora, pjevanja, igara koje su se događale pri čobančenju. Dajte mi se malo osvrnite na to.
Mi smo veliko selo u ovom našem zagorskom kraju općine Trogira. U nas je ode živilo nazad 40-ak godina možda oko devet stotina osoba življa. Danas možda ima još toliko ljudi od rata pa unaprid su isel'li u razne krajeve naše zemlje - Trogir, Kaštela, Split, možda manjom količinom Šibenik. Sa svojim radom, snagom, kupia svako po nešto sebi, koju parcelu zemljice pa napravia svako kućice. Ljudi se vraćaju ode, rade kuće i to obrađuju. Siju na nju kapulu, kumpir i bilo koje simenje. Ode u Ljubitovici imamo puno loze jer su se naši stariji bavili vinogradarstvom. Iako je uginula jedna vrste loze araman… Mi smo posli sadili mantigulu. To je bila neka američka. Danas također imamo loze. Podil'li smo lušu po 6 vriti, a a svaki je vrit 800 metara. Danas su ljudi 90 od 100 napravili vinograde na društvenoj imovini. Zbilja uspijeva vrlo dobro. Al eto ima bolest koja kida iz glave pa nije u redu. Pogađa nas slana u svibnju ili led za zimskih dana. Mi smo jedna visoravan pa u nas je najviši led.
66. GLAZBA - muška pjevačka skupina; ojkanje, treskanje kiriđijsko - putničko (orcenje)
Na selu me rodi moja mati
Uvijek mi je drago zapjevati, oj ….
… Oj!!
Oj!! (treskanje)
Oj!! (treskanje)
Oj!!
Teško j' vuku ne 'idući meso
Mladom momku ne ljubeći djevojku
Teško je kozi kad joj pa'nu rozi.
Das da pobrat sada pokušajmo… oj
Oj!! (treskanje)
Oj!!
Ej!! (treskanje)
Oj!!
67. TEKST
Starinski stil ili kanat zavilajskih sela i zaselaka zadržao je samo poneke momente iz tradicionalnog slijeda i nije izražen u masovnosti kao nekada. Ne pristupaju seljani više tome u velikom broju, kao za nešto što je moralo ostati u naslijeđenosti. Danas se to sve svodi u slučajnostima, kada se ukaže prilika da se nešto zapjeva i zasviri i jedino kada je nešto u stalnosti organizirano, kao što je djelovanje poneke folklorne skupine ili ponekog seoskog KUD-a. Bez obzira što starinski kanat i starinska svirka ne egzistira u stalnosti, ipak se može govoriti o uspješnosti djelovanja tih folklornih skupina i KUD-ova, bar u zadnje vrijeme. Uspješno djelovanje takvog amaterskog djelovanja dovodi do rezultata folklornog stvaranja i povećavanja članstva, odnosno pristupanja mladih ljudi na selu u te organizirane forme rada. U takvim formama rada nastavljaju se i tradicije starinskog stila pjevanja i svirke.
68. GLAZBA - muška pjevačka skupina; ojkanje - oja noja
Oj,
Dođi lola, dođi moj nevene
Prije lita i gore zelene
Oj,
Dođi lola, dođi moj nevene
Dođi lola, dođi moj nevene
Oj,
Prije lita i gore zelene
Oja noja, čekaj mala moja
Oj,
Što je meni mladu i zelenu
Od curice napravili ženu
Oj,
Što je meni mladu i zelenu
Što je meni mladu i zelenu
Oj,
Od curice napraviti ženu
Oj, oja noja, čekaj mala moja
69. TEKST
Mladi ljudi u selima zavilajskog prostora angažirani su u raznom vidovima stvaranja seoskog kulturnog života, jasno, prema njihovim dometima i mogućnostima. Na bazi starinskih popijevaka seoske poezije i pripovijedaka stvaraju se nove, suvremenije forme, uskleđene prema suvremenijem načinu života. Njihov se rad u početku odvija u nepovezanosti i neorganiziranosti. Svaki od njih nastoji da svoju djelatnost uskladi prema svom shvaćanju tradicionalnosti glazbenog folklora. Tek u daljnjem djelovanju sve se to povezuje dublje i tijesnije sa izvorima starinskih formi i seoska folklorna skupina ili KUD dobiva pravi karakter kulturno-umjetničkog djelovanja. U selu Ljubitovici je od mladih ljudi, konkretno djevojaka, dat izvanredan slijed prihvaćanja glazbenih folklornih vrijednosti i date su zaista pogođene interpretativne forme starinskog kanata.
70. GLAZBA - ženska pjevačka skupina; ojkavica - oja noja
Oj,
Ljub'tovica moje selo rodno
Jesi lipo, jesi ugodno
Oj,
Ljub'tovice moje selo ro..oj,
Ljub'tovice moje selo rodno…oj!
Oj,
Jesi lipo oli si ugodno
Oj,oja noja, dođi lole mo…
Oj!
Oj, nije nona odgojila mene
Da ja ljubim čovika od žene
Oj,
Nije nona odgojila mene
Nije nona odgojila mene
Oj,
Da ja ljubim čovika od žene
Oj, oja noja dođi lole mo…
Oj
71. KAZIVAČICE: Dragica Turković, Dušanka Plejić
RAZGOVOR VODI: Ivo Belamarić
Obe ste iz Ljubitovice?
Da.
Danas sam se ugodno iznenadio vašim načinom pjevanja. Imali smo muke na ovom studijskom magnetofonu jer je ovo probijalo sve, ko da se stvori rupa u jednom stropu. Mladi danas izlaze u disko, na druga mjesta… Kako to da vi još uvijek njegujete ovo pjevanje?
D: Mi smo počele pjevati dok smo još bile malene i to je ostalo u sjećanju dosta. Uvik bi pivale sa starijim od sebe i dolazile bi u kontakt, jer stari su nas isto volili i mi smo pivale uvik s njima. Nas dvi smo drugarice, iste godine rođene. Mi smo skupa i pivale. I_še bi k ovcama i tamo bi samo pjevale.
Čuo sam dosta priča o čobanskom životu… To je možda bilo više u ovom prijeratnom vremenu kad se više toga događalo.Vi ste ova generacija iza rata. Kažite mi, jel ipak bilo zgodno otići u gaj sa ovcama?
To je bilo zgodno - išle bi k ovcama, dolazilo bi momaka iz susjednih sela. Kad bi došli, oni bi stali kod nas, đavliji... Momci ka momci, oni bi stali kod nas, počeli bi ka dirat se… A mi bi se ka sramile, ne bi se dale dirati… Kad bi oni otišli mi bi jedna drugoj pričale kakvi je ovi, kakvi je oni, ovi lip, ovi ružan.
72. GLAZBA - ženska pjevačka skupina; ojkavica
Oj, dođi lole bit ću kod ovaca
U Vilaji poviše dolaca
Oj, dođi lole bit ću kod ovaca
Dođi lole bit ću kod ovaca
Oj, u Vilaji poviše dolaca
Oj, oja noja, dođi lola mooooj!
73. - nastavak razgovora sa Dušankom i Dragicom
Omladina nije kakva je bila nekad. No, vi ste sačuvali svoje i to je pohvalno. Vi ste išli u školu izvan Ljubitovice, Dragice?
D: U Splitu.
Kako ste to uspijevali? Ići tamo-vamo, to je veliko gubljenje vremena.
D: Pa, u Splitu stojim do petka, obavezno odem doma. Tu su mi prijateljice, pa možemo zapjevati pa pričamo…
Preko sedmice niste se vraćali kući?
D: Ne vraćam se, samo subotom.
U ono vrijeme kad ste tu dolazili, onda ste pomagali roditeljima uz ovce. Spominjete vaše brdo Vilaju. Je li to divlja ili dosta pitoma planina.
D: To je dosta pitoma planina. Nas se 5-6 skupi, nosimo marendu, piće, pivamo, igramo i tako čitavi dan. Uveče, kad izgubin ovce, onda moran ić kući, onda roditelji viču… Onda nas uvati lugar pa viče na nas kako sićemo šumu. Bilo je to zabavno.
U Splitu, kad ste išli u školu…idete još. Vi ste tamo izmiješani sa gradskom djecom. Jel pričate koji put njima o ovom svome, kako oni gledaju na to?
D: Svima je zabavno kad pričan. Svi kažu 'di su te ovce, je li janjci'.
To je omladina koja nema šta raditi u gradu. Zato oni moraju ludovati i divljati, za razliku od vas koji ste na selu. Vi ste odmah uključeni u posao, u pomoć roditeljima. Njima je to vjerojatno bilo malo čudno…
D: Čudno je. Al neki su bili ode već…
I kako im se sviđa?
D: Sviđa im se.
74. TEKST - u pozadini će se tijekom teksta čuti svirka na diplama, kasnije na svirali
Godinama se odlazi sa sela, bilo diljem naše zamlje, bilo u strani svijet. Ono što je bilo privremeno, za mnoge naše ljude postalo je stalno boravište - u Zapadnoj Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Švedskoj, u Australiji, Novom Zelandu, SAD-u i u još nekim zemljama. Zbog svega toga, osobito zbog nepovratka u svoja domicilna sela dolazi se do konstatacije da se seljak počeo bojati svog seljačkog posla, kao da se boji onih ranih zora koje su ga svakodnevno pozivale na rad. Izgleda da se seljak nakon duge zime boji i proljeća, kada će opet livade, ledine i vinogradi da se zazelene. Vrijeme iza rata je i nesvjesno seljaku nametnulo težnju za ugodnijim i lagodnijim životom, daleko od svog sela, daleko od svoje rođene kuće. Ipak, ne može se u potpunosti vjerovati da se tako lako zaboravljaju one mirisne podvornice, oni bujni i zeleni vinogradi i onaj živopisni kamenjar. Ipak, oni što su ostali u Ljubitovici, ostali su vjerni svom selu kao središtu njihova života. Kako mladi, kako stari, svo sudjeluju u akcijama za prosperitet svoga sela te osobito na čuvanju i njegovanju starinskog kanata i svirke.
75. GLAZBA - muška pjevačka skupina; ojkavica; oja noja
Oj, mala moja moja grudo leda
Od mojeg srca se odvojiti ne mo
Oj, mala moja moja grudo leda
Mala moja mala moja grudo leda
Oj od srca se odvojiti ne
Oj, oja noja, _ekaj mala…oj!
Oj, dođi mala, dođi moj nevene
Prije lita i gore zalene
Oj, dođi, dođi, dođi moj nevene
Lole dođi, dođi moj nevene
Oj, prije lita i gore zelene
Oj, oja noja, čekaj mala oooj!
76. TEKST - počinje pozadinska svirka na diplama koju izvodi Zdravko Muselin
Starinski kanat je na čitavom hrvatskom tlu baziran natemeljima bogate pučke poezije. Stvaralaštvo popijevke, svirke i napjeva rađalo se tokom mnogih stoljeća i od velike je narodne umjetničke vrijednosti i predstavlja zlatnu podlogu hrvatske glazbene kulture. Glazbeni jezik starinskih popijevaka je duboko izrazit. U dalmatinskom zaleđu to je jezik jednostavan, bez ikakvih razvlačenja, suvišnih i beznačajnih izraza. Melodijske teme raznih vrsti ojkanja koje žive u narodu tokom mnogih decenija i stoljeća rezultat su dugog odabiranja najizrazitijih intonacija spjevova i izraza. Doživljaji, misli, očekivanja i nade našeg seljaka dobili su istinski i narodno-umjetnički izraz u hrvatskoj narodnoj pjesmi. Zbog toga je velika različitost tipova pjesama i glazbenih rodova kod našeg naroda. Ne odjekuju vrhovi i gajevi Vilaje više u pjesmi, međutim, ona je ipak usko sačuvana u naseljima i nastambama zaselaka i sela. Ljubitovački selljani izgrađuju svoj život u njegovanju starinskog kanta. Starinska ojkavica i diple, iako ne odjekuju proplancima kao nekada, elegično zazvuče u prazničnim danima i večernjima satima. Zazvuče na sastajalištima seljana, nekada zvanim silima koji, iako nisu tako česti, ipak se još uvijek održavaju.
Podaci iz odjave:
U našim redovitim folklornim terminima srijedom danas ste slušali emisiju Starinski kanat u stilu pjevanja sela i zaselaka zavilajskog prostora - dalmatinska Zagora. Čobanske motive vilajskih vrleti i gajeva izvodio je na diplama mladi diplar Zdravko Muselin. Vrste ojkanja, ojkavicu i treskavicu pjevali su: skupina djevojaka - Dragica Turković, Jasna Peljić, Anka Turković, Dušanka Peljić, Ljubica Viljac i Zdravka Bajlo; mlada muška družina - Zdravko Muselin, Ante Aljbeg i Radovan Alajbeg; stara muška družina pjevača - Andrija Ban, Ante Višić, Mijo Ban i Mate Muselin. Hvala na sudjelovanju u emisiji navedenom diplaru i pjevačima sela Ljubitovice i na razgovorima Anti Višiću, pok. Mate, Dušanki Peljić i Dragici Turković. Tonska realizacija: Štefica Makalec. Spiker: Franjo Rabovski. Autor emisije: Ive Belamarić