Zoofon. Moj Bestijarij - Maja Bošković- Stulli (3)

Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb Fonoteka BROJ CD SNIMIO MGTF br. 808 Marijana Hameršak Red. Podatak o Pjevač, Vrijeme i Trajanje Napomena br. snimku kazivač mjesto snimanja HR 3 19.06. 2004. _ p i c a ZOOFON. MOJ BESTIJARIJ br. 48 g l a z b a X SP 5 naslov, u glazbu Maja Bo_kovi_ Stulli, 3. dio: Zoo-folkopri_ogovor d i g n u t i glazbu INSERT 5 7'06 – (po_etak inserta - U ono vrime ….sam gotov - kraj cijelog inserta – 7'06) REZATI GLAZBOM NA 3'42 (taki i taki./E, mladi_) !! g l a z b a od one kojom je rezan insert HAMER 9 Napokon i ona koja je to tonski zabilje_ila: Maja Bo_kovi_ Stulli. MBS 22 REZATI GLAZBOM NA poseban primjer./Magare_e u_i !!! 5'38 Nailazila sam dok sam radila na razli_ite pri_e koje su vezane sa _ivotinjama, ili izravno sa njima, ili su im _esto korijeni u nekim starim vjerovanjima o nekom _ivotinjskom pretku ili o nekom mo_nom za_titniku klana, ali ta vjerovanja [ccc] duboka su se izgubila, a pri_a je ostala. Sad ono s _ime sam se ja bavila, _to je mene zanimalo to su zapravo te pri_e. Tako u jednoj pri_i koja je kod nas najpoznatija pod imenom U cara Trojana kozje u_i koju se nekada i u _kolama i u _itankama je bilo. Radi se o tome da je brija_ toga cara bio smrtno upla_en zato jer nije smio re_i da njegov car ima kozje u_i i onda je to _apnuo zemlji. Onda je izrasla trska ili trske su izrasle pa su pastiri na_inili svirale. Svirale su razglasile tajnu i tako dalje. Ova kratka pri_a se mo_e tuma_iti na mnogo na_ina ili psiholo_ki, tako da je nemogu_e sa_uvati tajnu, ili da se tra_e njezini korijeni, a korijeni su _ini se duboki korijeni bili u instituciji ovaj mitskoga vladara. On je imao _udesnu mo_, a bio je potomak _ivotinjskoga pretka – u nekoj dubokoj starini, a i danas kod novijega vremena kod nekih takozvanih ne_u re_i primitivnih naroda. I sada kad bi taj vladar izgubio mo_, a mo_ je dolazila od _ivotinjskoga pretka, a to je magistralno prikazao Frazer u Zlatnoj grani, onda bi njega ubili. A sada vladar iz na_e pri_e kako sam ja poku_ala i mo_da uspjela pokazati je zapravo je bio iz tih korijena, a i sam je u ve_ini primjera te pri_e bio na kraju ubijen i onda bi nastale neke tektonske promjene i sva_ta bi se dogodilo. To je u pri_ama ve_inom tako, samo ne u svima. U nekima je poanta da se razglasila tajna. E sad kakva je on sve obilje_ja imao. To je fantasti_no. Obilje_ja su ovakva: magare_e u_i, kopito brada na istome, to sve na istoj osobi, onda magare_e u_i, glava, volovske o_i, lisi_ja dlaka i rep; konjski rozi, _ivotinjski glas. Svaki taj primjer je jedan poseban primjer. Magare_e u_i, pasja glava, svinjski zubi; konjska glava, magare_e u_i, pasji zubi, "dva uha kao dva lopara i gubice ko' stelje od samara". Onda dalje: svinjska glava, magare_e u_i, pasji zubi – to je bila moja disertacija. E sada, u_i kralja Mide, magare_e u_i koje dolaze u anti_kim varijantama, dakle, kod Ovidija u njegovim Metemorfozama tamo su u_i samo magare_e. Kod nas kralj Norin na Neretvi neobuzdano je _aroliko obilje_en, a ime Norin dolazi mu od anti_koga grada Narona. Ali ima i drugo ime: i Norun i Norin, svakojaki su oblici toga njegovog imena. Onda car Ciklijan, Kliktijan to je Dioklecijan on je oko Splita, on ima magare_e u_i, a mije_aju se s pasjim, svinjskim i konjskim obilje_jima, to je sve oko Splita. U muslimanskim pri_ama i kod nas i u drugim, drugdje, dakle u tom vi_e azijskom i sjevernoafri_kom svijetu, a i kod nas on ima samo rog ili rogove, a ti rogovi su ve_ spomenuti kao Iskenderovo obilje_je u Kuranu, a to je zapravo bio Aleksandar Veliki. Cijeli Balkan ima najvi_e kozje ili jar_eve u_i, to je poslije iskazano kao dio sto_arske kulture. Konjske u_i ili druga konjska obilje_ja su opet najvi_e poznata na keltskome podru_ju, Irskoj, Velsu i Bretagni, a iz stare keltske mitologije poznato je bo_anstvo keltskoga obli_ja. Tu se to_no vidi kako ta obilje_ja najve_im dijelom imaju vrlo duboke mitske korijene, a dijelom su i slu_ajna. Midina pojava s magare_im u_ima zapravo je ostatak teriomorfnoga bo_anstva. Dakle, teriomorfno bo_anstvo to je bo_anstvo _ivotinjskoga oblika. To je zapravo posljedica toga, sad u dubljim svojim, najdubljim svojim korijenima. E sada, _ivotinjske u_i tada nisu – ili rogovi – nisu zna_ili sramotu kao _to u na_oj pri_i ozna_uju, nego je to bila upravo suprotno posebna mo_. Egipatski bog Hor imao je sokolovu glavu, boginja Hastor, Hator imala je kravlju glavu i tako dalje. I to su bila zapravo obilje_ja mo_i, a kasnije su postala dio sramote. U dubokim korijenima ove pri_e krije se institucija vladara sve_enika. Njegove _ivotinjske u_i ili rogovi, kao simboli mitskoga pretka krili su zapravo _ivotvorne mo_i i zato su ti vladari morali biti skriveni, _uvati tajnu da bi sa_uvali mo_ i plodnost cijeloga kraja, a ne zbog stida, a onda kada bi [ka_alj] izgubili mo_, onda bi bili ubijeni. Tako je u strukturi pri_e skoro jednako, samo je naravno smisao potpuno izmijenjen. g l a z b a MBS 23 0'25 Pasoglavci u Istri nemaju veze s vladarevom tajnom a pasoglavci tamo u Dalmaciji imaju veze. Pasoglavàc. Kralj Atila, hunski osvaja_, to se zna je li kad je bila seoba naroda, njemu su se pripisivale stra_ne mo_i, stra_no je bio opasan, divlji i imao je pasju glavu. E sad, ta pasja glava je nekad povezana s pri_om tipa Midinih u_iju, a nekada ima druge sadr_aje. HAMER 10 Tako recimo i u pri_i o Ivici i Marici koju je u Lici prije stotinjak godina zapisao Rudolf Strohal. MBS 40 1'22 U onoj klasi_noj Grimmovoj verziji nema _ivotinja. Ali kao _to znamo uvijek se te pri_e mijenjanju od kraja do kraja, od kaziva_a do kaziva_a i jedna li_ka je mogu re_i prili_no stra_na. U toj li_koj verziji oni u _umi nai_u u nekoj dolini u ku_u na _iljak, oni u_u u ku_u na _iljak a u toj ku_i je baba pasoglavica, jedno oko ima na vrh glave i ima dvije kozje noge. Dakle mo_ete misliti kakva je ona bila. I sad djeca jadna tu u_u, a onda ona _tekne i progovori. Dakle _tek_e, jo_ i _tek_e. Uve_er do_u ku_i njezini sinovi, i oni svi pasoglavci _tek_u. I sad oni ka_u: "Jedno _emo pe_i, a jedno _emo variti." Ali pametna djeca uspiju nekako pobje_i. Sad to je ve_ klasi_no, to sad ne bih ponavljala. Samo ta slika te babe. I _to je zanimljivo kako ta jedna pri_a koja je ina_e bajka za djecu, für Kinder und Hausmärchen, dakle jako ovako prilago_ena djeci kako ona postaje stravi_na u toj nekoj na_oj vukojebini, a nemojte to re_i. PAUZA g l a z b a komentar uz VUKOJEBINU HAMER 11 Ima kod nas, i ne samo nas, _udovitih zoo-metamorfoza. MBS 24 1'20 To je opet jedna tradicija ra_irena kod nas, od Istre preko Dalmacije, pa onda da idemo dalje _irom toga cijelog balkanskoga prostora, ju_noslavenskoga, i u Bosni i u Hercegovini, u Crnoj Gori, dakle, svuda: u Gr_koj, u Albaniji, Makedoniji. U Italiji je rije_ o benandantima i u Ma_arskoj su to mog, taltosi, u Hrvatskoj u Me_imurju moguti, i tako, ima _itav niz imena, ali upravo uvijek se radi o istoj pojavi, a pojava je ta da je krsnik, dakle, ostanimo sad kod imena krsnik, dobar _ovjek, susjed, najnormalniji, ali on ima posebne mo_i i on _titi svoje selo od opakih vje_taca ili vje_tica, od _trigona, I sada, oni se me_usobno no_u bore za dobar urod u svome mjestu. Bore se da otjeraju svoga mjesta nevreme, tu_u i uop_e sve _to godinu _ini nerodnom. Onaj tko pobjedi u njegovu _e kraju biti rodna godina, a u protivnikovom kraju propast _e ljetina i bit _e sve lo_e. v e z a t i MBS 25 1'14 Neprijatelji su u nekim krajevima bili istovrsni likovi. Dakle, zduha_ tu i zduha_ tamo, a u nekim krajevima su bili ovdje dobri, recimo, krsnici, a tamo zlo_esti _trigoni. Ali zapravo je posve analogno. E sada, kako se oni bore, o tome se radi. Oni zaspu. Iz njihovih usta izleti ili p_ela, ili osa, ili mi_, ili ve_ _to bilo. Ne mi_ ne mo_e letjeti, ali iza_e. To je zapravo animalisti_ki. To je njihova du_a. I sad se oni na_u ili na raskr__u ili u zraku, kako ve_ tko gdje, i sad se me_usobno bore – na_i i njihovi, a pretvore se u _ivotinje, ako su na zemlji. U zraku se isto pretvore, samo u neke ptice. I sada pretvore se: u dva vola, u dva prasca, u dva psa, u dva ma_ka i u sve mogu_e druge _ivotinje. Jedan, na_, je bijel, a drugi protivni_ki je tamne boje. A drugi dan oni se vrate i opet su ljudi i susjedi najobi_niji. Ma naj_e__e su ma_ke ili psi, ali i volovi. Uglavnom uvijek neke doma_e _ivotinje, ne nekakve bizarne _ivotinje, nisu oni s tim, doma_e _ivotinje. g l a z b a MBS 29 1'19 Sada, ima bajki i velikih, ve_ih pripovjedaka koje tako_er govore o _ivotinjama. Jedna je o Mihu Pracatu. To je opet ina_e me_unarodni sadr_aj, si_e, ali je ba_ ovo o Mihu Pracatu jako zanimljiva za nas, jer je to kao _to znamo bio onaj dubrova_ki pomorac, bogati u 16. stolje_u o kojemu se onda pri_a kako je on najprije osiroma_io je, pa onda je vidio nekog gu_tera kako se penje po zidu koji je tri puta pao i tri puta se podigao i onda je smatrao da _e uspjeti. I zaista je uspio. PAUZA A onda u nastavku se o Mihu Pracatu pripovijeda [ka_alj] kako kad je ve_ imao taj brod i kad je plovio s njime po svijetu, onda je do_ao u neku zemlju, i tamo su, kad je do_ao na ru_ak u neki kako ka_u restoran, to nije bio restoran, ali eto modernizirana pri_a, onda su mu dali _tap. Za_to _tap. Ka_e: "Mora_ stalno lupati, tu_i, jer od mi_eva se ne da _ivjeti." I sada on, kako je bio pametan, ba_ kao pravi uspje_an dubrova_ki pomorac on se sjetio i nakupovao je u Dubrovniku ma_aka i pun brod ma_aka je doveo u tu zemlju i prodao im ma_ke za ne znam koliko tona zlata i vratio se ku_i s tonom zlata. SMIJEH g l a z b a podloga, vesela renesansa uz Miha i mace INSERT 4 4'08 Kako je … da se vidi. d i g n u t i podlogu MBS 29 a 0'14 Nije taj sadr_aj ni_ta posebno na_e, nego je na_e zanimljivo zato jer se ti_e Miha Pracata. Ina_e je to poznato, ali svaki put druk_ije. To je za te pri_e jako karakteristi_no da one nikad nisu jednake, svaki put su druk_ije, ali si_e putuje. HAMER 12 Tako je i vijest o morskom _oviku u Dubrovniku doputovala sve do Londona. MBS 38 0'50 Morski _ovik ili morska _ena, to je jako zgodno. To je ustvari morska medvjedica, onako _isto prirodoslovno re_eno, ali o tome se vjerovalo da je to opet neki _ovjek koji zavija. To je profesor Torbarina o tome kod nas ve_ pisao a onda je jedan njema_ki putopisac ponovio, to Torbarina nije znao, to sam ja negdje iskopala. to vam je morski _ovik takozvani koji se pojavio na dubrova_koj obali i rikao je, a to vam je onda prenijela ona senzacionalisti_ka literatura u Londonu. I onda je on i_ao po toj dubrova_koj obali i rikao je, i pobudio je op_i strah. To podlogu ima u toj pojavi morskih medvjedica kojih je jo_ donedavno kod nas bilo, a sad ih _ini se vi_e nema. Jo_ ima jedna ili dvije. HAMER 13 Jesu li drevni i dana_nji pomorci nazreli tu pitomu zvjerku, a mislili da vide 'pola ribu, pola djevojku'.... MBS 37 0'27 Sirene naravno znamo iz antike, jo_ iz Odiseje, te sirene su zapravo se sa_uvale u na_im pomora_kim vjerovanjima do, relativno donedavna. Govorilo se o nekim starim pomorcima koji su ih navodno vidjeli. Ta tradicija je jo_ relativno nedavno bila _iva. Bilo je ljudi koji su mi o tome pri_ali. Jedan mi je pri_ao kako su ih svi gledali, a on nije htio. Ka_e: "Nemam _ta gledati, a morao bi ne_to platiti da je vidim." Kada su je ulovili. g l a z b a MBS 32 0'54 Te tradicijske, ba_ te klasi_ne bajke, ne znam koliko jo_ traju kontinuirano, mo_da donekle, ali sve manje. Ali one _ive u svim mogu_im medijima. U pisanim knjigama su ve_ od 19. stolje_a, ali sad su svi ti mogu_i. Te crte_i, emisije radijske, televizijske, ne samo crti_i, prepri_ane, glumljene, teatar, lutkarski teatar, reklame – svi mogu_i mediji sada se time slu_e, a to se onda opet indirektno prenosi dalje. Taj fenomen se nadovezuje i na fantasti_noj literaturi. Njihov izraz su se jedne strane ove knjige, Tolkienove o gospodaru prstenova, i filmovi koje znamo danas imaju nevjerojatan odjek, i s pravom, s razlogom, ili o Harryju Potteru. Dakle, opet ta fantastika sigurno traje i _ivi, u transformiranim oblicima. g l a z b a podloga MOLIM PRVE I ZADNJE RIJE_I INSERT 14 2'13 Bio je…ute_e _a. d i g n u t i podlogu MBS 36 0'39 Kod vila su zapravo dva tipa tradicije. Jedno su vile iz na_ih vjerovanja, dakle, iz predaja, a drugo su vile u bajkama. Vile u bajkama i na filmovima su predivne, prelijepe, to ne moram tuma_iti, sa kosom plavom. To su _isto bajkovne vile koje imamo i mi, a drugo su vile iz predaja i vjerovanja koje susre_u _obani, vide njihove pe_ine, daruju ih nekim darovima i tako dalje, ili ple_u po no_i, ali te vile imaju _ivotinjska kopita. Uvijek imaju konjska kopita. Dakle, to je opet jedno zapravo izvorno, staro, prastaro, i tu je o_ito neki teriomorfni oblik. g l a z b a MBS 30 1'12 Onda ima jako poznata pri_a o zmiji mlado_enji. O zmiji koja se no_u izvukla iz svoje zmijske ko_e i postala je ne djevojka, nego ovog puta momak, "zlatan, kao zlatna jabuka da ljep_ega ne mo_e biti." ???? Tu je devetoro bra_e. Majka ih je slu_ajno u ljutini proklela da postanu gavrani, oni su stvarno postali gavrani ili vukovi, ve_ kako kada, kako u kojem primjeru. I onda sestra koja se tada rodila. Ona je onda stra_ne muke pre_ivjela i ona ih je spasila, ve_ je znala kako _e ih izbaviti nakon puno, puno godina. I tako dalje. Sve su to imaginarne _ivotinje. Sve su one izmi_ljene ma_tom, nije ih bilo. Dakle, nisu kao ku_ni ljubimci. One nisu nikada bile _ive, no ipak u nizu detalja u njihovim opisima u tim pri_ama one su jako bliske stvarnima. S tim pri_ama i u njihovim _ivotinjama ja sam pro_ivjela svoj radni vijek, a nisam imala ku_noga ljubimca, ali i s njima, kojega bih vodila u _etnju po parku u Zagrebu, ali eto s njima sam pro_ivjela svoj radni vijek i zato vam o njima pri_am. g l a z b a Y SP 6 odjava Ovime Zoofon za sada zaklju_uje (ina_e te_ko iscrpiv) predajno-bajkoviti bestijarij dr. Maje Bo_kovi_-Stulli. Uz nju su pripovijedali: Vice Grubi_i_, Ante Kevo i Anica Mati_. Glazbu odabrao: Igor _ulji_. Kona_no tonsko oblikovanje: Vito Gospodneti_ Emisiju pripremila: Marijana Hamer_ak. Urednica: Giga Gra_an.