Zoofon. Moj Bestijarij - Maja Bošković- Stulli (1,2)

Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb Fonoteka BROJ CD SNIMIO MGTF br. 807 Marijana Hameršak Red. Podatak o Pjevač, Vrijeme i Trajanje Napomena br. snimku kazivač mjesto snimanja HR 3 05. 06. 2004. _ p i c a ZOOFON. MOJ BESTIJARIJ br. 48 g l a z b a X SP naslov, u glazbu Maja Bokovi_ Stulli, 1. dio: _ivotopis d i g n u t i glazbu MBS 1 0'20 Rodila sam se godine devetsto dvadeset i druge. U Osijeku. Kad sam imala tri mjeseca, ja mislim da su bila tri, jer ne mogu se dobro sje_ati, onda su se moji roditelji preselili u Zagreb. I onda sam cijeli _ivot, zapravo, osim kratkih prekida _ivjela u Zagrebu, a na selu su mi bili, djed i baka. Djed je bio lije_nik u Slavoniji, tamo sam jako mnogo dolazila. v e z a t i MBS 4 2'36 Djed je bio najprije u Vo_inu, do moje _este godine, tamo je bio lije_nik, u mojoj _estoj ili sedmoj godini su se preselili u Slatinski Drenovac, gdje je on opet bio op_inski lije_nik. Tako da se ja sje_am malo se sje_am i Vo_ina, ali vi_e Drenovca; PAUZA Ja nemam velikih do_ivljaja sa _ivotinjama. U roditeljskom stanu u Zagrebu nisam imala ku_nog ljubimca. Ne_to druga_ije je bilo kod bake i djeda na selu. To nije bilo pravo selja_ko gospodarstvo s konjima, kravama, s krupnom stokom, jer djed je bio lije_nik i _ivjelo se vi_e gra_anski, dodu_e, bilo je ipak pili_a, gusaka, bila je ma_ka, povremeno i pas i sje_anja o tim _ivotinjama prate me vi_e kao slike, kao neke impresije, kao boje, _ak mo_da i kao zvukovi. Evo, jedno vrijeme imali smo psa koji se zvao Tedi, ne znam je li bio rasni, ali bio je ovako dlakav, imao je nekakvu ovako duga_ku dlaku, mo_da neki mje_anac rasni ili tako ne_to. No, i tom Tediju kojeg sam ja jako voljela, ja sam ga jednoga dana svega, ono, napunila _i_cima. On je bio sav u _i_cima. Naravno kad su to vidjeli moji stariji, oni su se zgrozili i grdili su me. Ja sam bila jako uvre_ena i da to doka_em, da poka_em kako su nepravedni onda sam sebi napunila kosu _i_cima i onda su me o_i_ali, na kratko, je li. To je jedno malo sje_anje. Drugo, u dvori_tu je bila jedna velika ba_va iz koje je baka zalijevala cvije_e i tamo su bili punoglavci, oni su plivali. I to je ne_to _to je meni bilo stra_no, stra_no _udno i neobi_no, jer kad sam _ula da iz toga postaju _abe onda sam iz dana u dan gledala i gledala i gledala i _ekala kada _e postati _abe, ali nije ih na_alost bilo. Onda jedna stvar, to je bila zima, kad sam do_la u Drenovac, dakle na zimske ferije, valjda sam ve_ i_la u prvi razred, onda je u kuhinji u onom simplu. Znate _to su simpli? To je onaj ovako, neke male posudice od lika ili od ne_ega takvoga gdje se obi_no mijesi kruh. E u tom simplu u pe_i su bili neki mali, mali, mali pili_i, onako _uti i samo su onako cccccikcik [zvi_duk]. I to me je stra_no impresioniralo. Onaj plavi pokriva_, _uti pili_i i simpl isto ovako malo kao _ut i to mi je ostalo kao, ovako, jedna slika, i te boje i taj njihov zvuk koji mi je jo_ i danas u u_ima i pred o_ima. v e z a t i MBS 5 0'48 Onda jako sam se bojala gusana na cesti, pa kad bi i_lo ono jato gusaka sa gusanom, kad bi on ovako po_eo siktati ja sam se po_ela toga tako bojati da _im bih ugledala onda bih tr_ala ku_i, ne bih to jutro vi_e izlazila. E sad jedna malo ru_nija slika, to je bilo u susjedstvu je bilo jedno malo, malo prase, tu_na zapravo slika, jedno malo, malo prase, a tamo je stanovala jedna curica s kojom sam se sprijateljila. Ja sam to malo prase svakoga dana gledala, to je bilo sasvim malo i jednoga dana je stra_no ci_alo, ci_alo i nekako sam ja naslutila da ga kolju ne znam kako, ali naslutila sam i to me je stra_no potreslo i onda su, plakala sam, i onda su mi rekli da to nije ovo prase, nego da je to jedno drugo, ali ostalo je neutje_no i vrlo ru_no, mu_no sje_anje. g l a z b a podloga ZARKO MATOS 1'10 Na bunji_tu slavni kokot Lekok de Krefker, K nebu di_e mo_nu pjesmu: Novi _antekler. Me_u kokam on je kao Sultan Soliman Pa se pr_i, pa se gizda Kao Kulin-ban. On u kljunu zoru nosi, A u pjesmi dan, Hrabar je na svome gruntu Kao domobran. Sve do sunca ve_ se penje Kukurikukuj! A odasvud odjekuje: _uj, i mi smo tuj! Kad al eto kuharice: Ba_ kad htjede spat, Krasnog pijevca uhvatila, Odsjekla mu vrat. Poezija i juna_tvo, _emu ti sve to? U juhu ve_ pretvoren je Kokorikoko. Od staroga vrlo pijevca _orba dobra je, Ko od drevne kvo_ke vrlo Dobra _orba je. Pjesni_e, i ti bi mogo _orba postati, Uspjelo da ve_ ti nije _orbom ostati. Chanteclair. Antun Gustav Mato_ d i g n u t i podlogu MBS 7 0'17 Kako se kolju koko_i to obi_no nisam nikada gledala, to je obi_no ona _ena koja je radila klala. Ja sam onda pobjegla. Dakle nisam bila blizu. Meso sam jela. Nisam zato nikada bila vegetarijanac, i sada jo_ uvijek pomislim kako je to stra_no, ali jedem meso. g l a z b a HAMER 1 Zagreba_ki _ivotinjski svijet bio je, prema kazivanju Maje Bo_kovi_-Stulli, u to doba sasvim druga_iji od onog dernova_kog. Kao _to je ve_ re_eno, ku_ne ljubimce ... MBS 2 0'19 Mi nismo imali u Zagrebu. Neki su imali papigice ili su imali kanarince, u jednoj ku_i sam bila, ne znam vi_e uop_e kod kog, gdje su imali bijele mi_eve i to me je jako impresioniralo, ali nije bilo toga mnogo. Recimo u onoj ku_i u Marti_evoj 10 ja mislim da nitko nije imao psa, ni ma_ku. HAMER 2 No to ne zna_i da zagreba_ka djeca _ivotinje nisu susretala u, recimo, zoolo_kom vrtu. MBS 3 0'11 To da, kako ne. Tamo je bio majmun _tefek i taj mi je jedanputa strgao ma_lek, ma_nu koju sam imala. Da, majmun _tefek je bio. Taj je bio slavan. Ne znam da li se jo_ zna za njega. HAMER 3 Kao ni za neke knjige.... MBS 33 0'33 Bila je jedna biblioteka koja se zvala Tako vam je neko_ bilo, to se ovako prodavalo na kioscima svaki tjedan, to su bile neke jeftine bro_urice, ne znam jesu li uop_e sa_uvani primjerci. To sam ja jako gutala. I tamo su bile bajke i znam da je bila tamo bajka o sivom vuku. Kasnije sam vidjela da je to ruska bajka, iz Afanasjeva Kraljevna i sivi vuk, Servi? volk?, toga se jako, jako sje_am i te nekakve ilustracije, bog te pita kakve na naslovnoj strani i te pri_e. + DALJE! On je, ja mislim, spa_avao tu ... Dobar, dobar.To su mi valjda kupovali. g l a z b a HAMER 4 Danas pak... MBS 8 0'08 E evo, moji prijatelji imaju ma_ku koju obo_avaju, ja ju rado gledam, ali ne diram [smijeh]. HAMER 5 S druge strane... MBS 6 0'44 Tu oko moje ku_e u Vukovarskoj _esto ima besku_nih pasa i ma_aka i to mi je stra_no nekako. Gledam, stojim na prozoru, pa gledam kad pro_e kakav pas da li ima gospodara ili nema. I to mi je jako, jako tu_no, ali za pet minuta, za dve minute zaboravim. _ta mogu, je li. Tu na tramvajskoj stanici preko puta je bio jedan _ovjek i pas. On je bio onako nesretan, ru_an, djelovao je grubo. Jedan pas kojega je imao svezanoga na za _pagu koji se otimao, koji je bje_ao, on ga je silom vukao. O_ito ga je vukao na Savu da ga utopi. O_ito. To je bila jako te_ka i mu_na slika prije dvadesetak godina. g l a z b a dulje, ozbiljno MBS 9 DIO IDE KASNIJE Odrasla sam u gra_anskoj obitelji, roditelji su mi bili _idovskog podrijetla, ali nismo imali nekakve velike _idovske tradicije. Odrasla sam izme_u Zagreba i sela u Slavoniji. Imala sam naravno, kao i sva djeca, u _koli dru_tvo, prijatelje. Moj najdra_i prijatelj, Ivo Habunek, njega su ubili u Jasenovcu, bio je Hrvat. Roditelji su mi svi poginuli. Sestra mi je stradala. g l a z b a podloga MAGDA 1 D. Mileti_ 1'39 S nama je tako: mi smo gra_anska djeca i – zaista – mi smo siti. Ali mi ne bi htjeli od samih sebe kriti da nas – koji smo mladi ponekad savjest grize. Ali _to da se radi? Pa – neki od nas pro_u razne du_evne krize, a usprkos toga ih _eka za ru_ak te_no jelo, a za no_ postelja meka. I mnogi od nas tra_i od nekud izlaza, puta. I ne_e gra_anskih la_i i ne_e da poput truta _ivi na ra_un ostalih. I mnogi danas ve_ znade _to je to vi_ak vrijednosti. I zna da mu otac krade postotke svake nadnice, a zna i to da radnice imaju kr_ljavu djecu. I onda neko jo_ vi_e _porta i kina tra_i a neko grozni_avo pi_e i vjeruje knji_evnoj la_i. Neki ispriku na_e da sve to smisla nema, pa se zavu_e u sebe i kroz _ivot drema. A neko se svemu ruga i sam se u smijehu davi a neko – da, neko se stavi u slu_bu proletarijata. Ali svi mi ipak idemo u povorci – po strani. Pa jasno, na_oj su klasi odmjereni dani i danas je red na masi, a mi posve dobro znamo da smo, napokon, samo gra_anska djeca. Magda Bo_kovi_, Gra_anska djeca (iz zbirke Obru_) d i g n u t i podlogu MBS 12 2'11 Moj _ivotni tok je bio takav. Moj _ivotni tijek, pardon [smijeh], je bio takav da sam bila uvijek orijentirana, pa mo_e se re_i vi_e lijevo, cijeloga _ivota. Moja sestra je bila, Magda koja je isto poginula. Ona je bila ba_ izrazito orijentirana na toj strani. Ja sam bila u svojoj ranoj mladosti, moji prijatelji, me_u ostalima ba_ i ovaj Ivo kojega sam ve_ spomenula, bili su krle_ijanci, _to je u ono doba bilo, dakle, s jedne strane, je bilo vrlo lo_e gledano i sa desne i sa lijeve strane, ako se mo_e tako re_i. Ne bih i_la sad u te detalje. Njega sa, kako sam rekla u Jasenovcu ubili, odmah u samom po_etku, premda je bio sasvim, sasvim ... nigdje nije bio organiziran i tako, ali dovoljno je bilo to _to se je znalo da gleda malo druga_ije, ne malo nego znatno druga_ije od tada_nje vlasti, pa su ga neki prijatelji, dragi, me_u navodnicima, prokazali. A moj _ivot je bio tako, najprije sam bila _etrdesetprve doista progonjena, jedno kratko vrijeme sam bila u usta_kome sabirnom logoru, gdje je bilo stra_no, ali to je bilo kratko, onda sam poslije bila na Rabu, onda sa Raba poslije kapitulacije sam bila u partizanima i tako. Dakle moj cijeli _ivotni put je bio takav da je bio ve_ odre_en takvim. Takve odrednice su ga zapravo usmjerile, bila sam _ak i _lan Partije, ali sam u tim stvarima, u tome sam bila dosta pasivno, na rubu. Nije me to nikada zaokupljalo, niti sam se bavila aktivnije bilo kakvom politikom. A moje opredjeljenje kasnije, danas je naravno, kako da ka_em slobodoumno: normalno. Rekla bih normalno i sigurno protiv svakog terora, bilo _iji bio. Protiv svakoga agresivnog nacionalizma, bilo _iji bio, jer ga ima i na _idovskoj strani, i tako. g l a z b a jednako ozbiljno MBS 13 1'28 Rade _urbatovi_ je bio suprug moje tete.i mi smo bili u onom sabirnom logoru u Jägerovoj _koli u Osijeku, _to je bilo stra_no, stravi_no je to ve_ bilo. Tu su po_eli oni u_asi. I kako je on bio Crnogorac, onda je iskoristio tu okolnost, pa je po_ao tamo kod glavnog nekog, a bio je ovako vrlo _ovjek hrabar, _inio je stvari koje mo_da drugi i ne bi, i po_ao je direktno kod toga u stan, sad sam zaboravila, mislim da se zvao Tolj, a mo_da je bio neki drugi, ne znam to_no. I direktno je po_ao njemu u stan i rekao je: "Slu_ajte tu u logoru je obitelj doktora Kolomana Sarvasza." Moj djed je tada imao osamdeset godina, dakle vi_e nije bio nimalo sposoban za neku. Ali ustvari tada su oni lije_nike spa_avali, jer su i_li u Bosnu da lije_e onaj endemski sifilis. I tada je on se na to pozvao i kako je to sramota da je obitelj doktora Sarvasza tamo i tako. I ovaj je potpisao da nas puste. Ka_em, to je bilo jako stra_no. Mi smo le_ali kao sardine, onako nakrcani jedni na druge i takve stvari. I grubosti su ve_ bile, sva_ta je tu ve_ bilo i onda je do_ao tamo neki usta_a i rekao: "Obitelj doktora Sova_a," a ne Sarvasza, "mar_ van!" I tu su bili moja teta, moja mama, djed je bio i ja sam bila. I mi smo se iste sekunde, ono, pokupili, nismo ni_ta ni ponijeli i izletjeli smo van. Tako smo se zapravo spasili. Ina_e od onih koji su ostali nitko ama ba_ nitko nije ostao _iv tada. g l a z b a podloga MAGDA 2 0'46 Te_ki me _eljezni obru_ Svija sve ja_e i ja_e A gola, sputana du_a Trza se pod njim i pla_e. Sapinje, sapinje obru_, A du_a je tako mlada I puna nekog divljeg, Nemirnog _ivotnog glada. Obru_ je krvavo gr_i I na njoj ko vatra gori, A ona se trza, trza I o_ajno, divlje se bori. Al' obru_ podmuklo, gadno _ivot iz du_e si_e. Pa kad on u prah padne, Ni du_a se ne trza vi_e. Obru_. Magda Bo_kovi_ (iz istoimene zbirke) d i g n u t i podlogu MBS 14 1'10 PREBACITI 1. RE_ENICU NA KRAJ OVE REPLIKE Svi su stradali samo ja sam ostala. Kad je bio Rab oslobo_en, dakle kad je pala Italija onda sam ja odmah po_la s onim, kako se to danas puno o tome zna, takozvani _idovski bataljon, u partizane, a moji roditelji i tete – to je jako, ne volim se toga ni sje_ati – oni su onda po_li sami, nekako. Bili su zapravo, do_li su na obalu nekako, nekim brodom, onda su lutali puno. Najprije po Lici, po snijegu i to je bilo jako stra_no i ovaj onda ih je tamo zatekla zima. Oni su bili ve_. Nisu bili stari, ali su bili srednjih godina i tako. Bolesni. Ispa_eni svakojako. Prepu_teni sami sebi. To je bio oslobo_eni teritorij, ali naravno tko bi pitao za te nekakve stare civile. Nitko nije ni_ta za njih pitao. I onda je do_la ofanziva, Nijemci i usta_e su do_li u ku_u. Tatu su odveli. Mama i teta su popile veronal, vjerojatno veronal, ne znam _to i tom prilikom mama se vi_e nije probudila, umrla je, a teta je ostala _iva i jo_ puno propatila. A Magdu su, sestru moju ve_ prije ubili. Ona je bila u _akovu. Svi su stradali samo ja sam ostala. v e z a t i MBS 15 RAZBITI 0'31 Dr_ava nije pomagala ni_ta. Pomagali su pojedinci. To je to_ka, a dr_ava je u_inila ono najstra_nije _to je mogla. g l a z b a MBS 17 0'55 Vi ste me pitali da li bi trebalo zakonom zabraniti upotrebu svih totalitarnih, totalitaristi_kih simbola. GIGA snimiti, uvaliti Da, jesam. MBS dalje E _to se ti_e zakona ne bih o zakonu suvi_e, jer tu su ipak pravne za_koljice u koje se ja ne bih mogla upu_tati, ali sigurno znam, ako se radi o osudi, o moralnoj osudi, o ljudskoj osudi, onda sam u prvom redu za osudu svih ekstremnih, ekstremnih – sad _to sve tu spada to je opet pri_a za sebe, to je pitanje prava – ali za _irenje krvolo_nih ideja i pjesama koje je pjevao, ovaj, recimo tako, pjeva_ kojeg zovu Thompson, onda sam zgranuta. Ne mogu drugo re_i nego sam zgranuta i tu druge rije_i nemam. Da bi _irenje, ba_ u tom slu_aju mr_nje, krvolo_tva trebalo najstro_e kazniti, o tome nema dvojbe. A da su pjesme koje je on pjevao takve o tome isto nema dvojbe. g l a z b a MBS 15a Moj suprug je napisao knjigu o _idovima u Dubrovniku. Ovaj, on je ina_e Dubrov_anin bio. Tamo je ba_ opisao, iznosio dokumente o tim progonima _idova '41-42. Moram re_i da je on to pisao posve neovisno o meni i o mom podrijetlu. Ma nije bilo posve neovisno, ali nije imalo direktne veze. Njega su zamolili da to napi_e i on je to napisao. To se mo_da ni ne zna. v e z a t i MBS 11 0'27 Moj suprug je bio histori_ar, povjesni_ar, Bernard Stulli, zadnje je bilo da je bio direktor Arhiva Hrvatske, ali pisao je, mnogo, mnogo je i pisao. Obi_an, veliki dio na_eg _ivota je protjecao tako da je o on sjedio za ovim pisa_im stolom, i slika je njegova tamo, a u drugoj sobi je bio moj stol, ne_to manji, i tamo sam ja pisala. I to nikad uve_er, radili smo samo po danu, ako je to va_no. g l a z b a za usmeno kazivanje INSERT 10 ZAVR_ITI NA 0'31!!!! 0'31 Pri_a se …. kako je to. iz MBS 9 Poslije rata sam studirala slavistiku i prvo radno mjesto mi je bio ovaj institut u kojem vi_e ne radim. Jo_ tamo redovno dolazim. Bavila sam se pisanjem. v e z a t i MBS 10 0'44 Ja sam studirala slavistiku i smatram se i sada da sam folklorist, bavim se onim dijelom folkloristike koji se odnosi na usmene tradicije. A etnolog nisam, ali naravno, s jedne strane zbog okru_enja u institutu, a s druge zbog _itavog usmjerenja znanosti danas je to sve jako, jako unjedreno u _ivot, u svakodnevicu, tako da zapravo vi_e nema one o_tre razlike izme_u pisanja i pisanoga teksta i _ivota. Ako je slu_ajno netko morao ili _elio pratiti to _to pi_em onda se mo_da taj stanoviti razvoj i vidi. Premda sam se ja od po_etka zanimala i za taj, kako se sada ka_e _ivotni kontekst, uvijek. INSERT s minidiska track 24 !!! 4'38 I_a je _ovik…. eto tako. g l a z b a Y SP 2 odjava Bio je ovo prvi od triju Zoofona u kojima gostuje dr. Maja Bo_kovi_ Stulli. Gluma_ka suradnja: Dubravka Mileti_ i _arko Savi_. _ulo se i kazivanje Kate Ivi_ o lasti, zmiji i suncima te o _avlijem konju koje je Maja Bo_kovi_ Stulli snimila krajem 1965. godine u Brnazama u okolici Sinja. Glazbu odabrao: Igor _ulji_. Kona_no tonsko oblikovanje: Vito Gospodneti_ Emisiju pripremila: Marijana Hamer_ak. Urednica: Giga Gra_an. Nastavak slijedi u narednom terminu Zoofona. HR 3 12.06. 2004 _ p i c a ZOOFON. MOJ BESTIJARIJ br. 48 g l a z b a X SP 3 naslov, u glazbu Maja Bo_kovi_ Stulli, 2. dio: Zoo-folkogovor d i g n u t i glazbu MBS 18 k r a t i t i E, imam ne_to [smijeh]. To su _takori. To je stra_no [smijeh]. To je stra_no. To je bilo kad sam studirala. Ja sam dvije godine studirala u SSSR-u kao stipendist, i onda kad je bio Informbiro, onda sam se ja vratila nakon dvije godine. Tako da nisam zavr_ila tamo studij. v e z a t i MBS 19 0'42 Za vrijeme studija sam ne samo upoznala profesora Marka Azadovskog koji je bio jedna velika zvijezda folkloristike. I _ak sam sudjelovala na nekom njegovom. On je bio progonjen jako. Onda sam ne ba_ osobno, ali iz vi_enja sam upoznala profesora Proppa i onda sam, do_la mi je do ruku njegova knjiga Povijesni korijeni bajke, zbog koje je on onda bio isto jako progonjen, ali ja sam jo_ tu knjigu na polici slu_ajno na_la i kupila. Nisam ni znala nikada ni za njega, ni za tu njegovu knjigu. I tu knjigu sam pro_itala i ona me je jako, jako impresionirala i to je jedan od va_nih razloga zbog _ega sam se kasnije i bavila tom strukom. v e z a t i MBS 20 1'43 Sve je to bilo vezano sa takozvanim poklonstvom pred Zapadom. Kod profesora Proppa je bilo to _to je on pisao o korijenima bajke pa je ruske bajke usporedio, njihove korijene je prona_ao, na_ao u nekim primitivnim obi_ajima i to je bio stra_an prijestup da on krasne ruske bajke, koje jesu krasne, uspore_uje tamo s nekakvim divlja_kim obi_ajima. Zbog toga je bio onemogu_en poslije. Kasnije se to promijenilo. Kasnije, ali u ono vrijeme je bio potpuno onemogu_en, a Azadovskij je opet puno prije, '38. godine napisao jedan jako lijepi _lanak o porijeklu, podrijetlu ove bajke O ribici, O ribaru i ribici koja je ina_e poznata Grimmova bajka, ali ima jedna jedini ruski tekst. On je tamo napisao kako je zapravo ta Grimmova bajka bila prevedena na ruski, ako se dobro sje_am, pa onda je nekako dospjela do ruskih kaziva_a, a jedan jedini tekst je bio zapisan. E to je napisao i to je dokumentirano prikazao. Me_utim to bi bilo opet zlo_in da on tu predivnu rusku bajku sada najedanput tuma_i iz fa_isti_kih, korijene joj tuma_i iz tobo_e fa_isti_kih njema_kih korijena. Bile su mo_da jo_ i neke druge stvari, ali to je sve spadalo u kompleks tog takozvanog poklonstva pred zapadom. sve to skupa, i Proppov slu_aj i Azadovskij i jo_ mnogi drugi. I onda je bila kao jedna velika, kao skup_tina na kojoj su bili studenti koji su – naravno oni su bili naru_eni – oni su ga stra_no napadali i Azadovskij je, on je ina_e bio sr_ani bolesnik, tada to nisam znala, on je, na toj skup_tini sam i ja bila, pao u nesvijest. Dobio je sr_ani napad. I to je bilo stra_no i jo_ je malo _ivio i uskoro je umro. HAMER 6 Boravak u Sovjetskom Savezu Maja Bo_kovi_-Stulli pamti i po ne ba_ mirnom su_ivotu sa _ivotinjama. g l a z b a podloga, lirska, kontrast! MBS 18 PO_ETAK IDE E, imam ne_to [smijeh]. To su _takori. To je stra_no [smijeh]. To je stra_no. To je bilo kad sam studirala. Ja sam dvije godine studirala u SSSR-u kao stipendist, i onda kad je bio Informbiro, onda sam se ja vratila nakon dvije godine. Tako da nisam zavr_ila tamo studij. I D E!!! PROVJERITI PO_ETAK i tamo dakle to je bilo op_tje? _itje.To je ru_no, stra_no ru_no. O _ivotinjama. ne o _ivotinjama. Tamo smo bili nakrcani u nekim sobama, nas pet-_est u istoj sobi. U_asno razo_aranje za mene je to bilo, jer ja sam mislila da _e to biti ne_to jako lijepo kad sam tamo i_la studirati. Me_u ostalim tamo su u zahodima, koji su bili opet da vam ne pri_am kakvi, bili uvijek _takori. I onda sam se ja stra_no bojala tih _takora i uvijek sam prije lupala na vrata da se razbje_e _takori. Nekad bi se razbje_ali, nekad ne bi. d i g n u t i podlogu HAMER 7 Nakon povratka iz SSSR-a na_a go__a zavr_ava studij u Beogradu i zapo_ljava se u Jadranskom institutu. No, vrlo brzo prelazi na Institut za narodnu umjetnost, danas Institut za etnologiju i folkloristiku. U to doba, dakle 1950-ih, jedna od temeljnih djelatnosti Instituta bila je dokumentacija usmenih tradicija, pa je Maja Bo_kovi_ Stulli na svojim brojnim terenskim istra_ivanjima imala priliku upoznati, uz ljude, i raznorazne _ivotinje. MBS 21 0'51 Jedanput znam, _ekajte, gdje je to bilo, u nekom kraju Like. Tako, i_la ja, ovaj, iz jednog kraja sela kroz tu krasnu li_ku prirodu, ovako malo bre_uljci, i na jednom kamenu je bila ovako, vjerojatno neka _abica. Jako je bila lijepa, sve ta okolina, priroda, one boje, malo zeleno, malo onako uz kamen sve skupa, ona sitna trava i jo_ nekakvo _bunje i tako. I ja sam tamo stala i nagnula se, i okrenem se i vidim jedna zmija jezik je ispru_ila to_no prema toj _abici, a moja je ruka bila mo_da jedan centimetar daleko od toga. Zato je ta _abica bila tako nepomi_na, jer je bila ve_ hipnotizirana vjerojatno. [smijeh] Ja sam tamo dr_ala ruku i onda sam je brzo povukla sva u strahu i panici. Po tim selima je svuda bilo svih mogu_ih _ivotinja tada jo_. Pedesetprve, druge, tre_e, tako ne_to. HAMER 8 Ne_to kasnije, godine 1965. magnetofonom je u selu Rado_i_ u okolici Sinja snimila sljede_u pri_u o vragu preobu_enom u _ivotinju INSERT 16 2'17 Jedan primorac … dvadeset kilometara. MBS 34 0'37 D_inska vojska. Toga sam ja zapisala, ovaj, te pri_e na Neretvi. Dakle na samoj granici s Hercegovinom. To je zapravo muslimanska tradicija. Naime, po imenu d_ini, ali to su pri_ali tamo u hrvatskom dijelu, u Dalmaciji, oko Opuzena. D_ini su zapravo, bar u toj tradiciji mrtvaci, mrtvaci koji imaju svoju vojsku. U toj vojsci ima svega. Tamo su i ljudi i gusani i patke i sve mogu_e _ivotinje su no_u bile u toj vojsci koja je onda no_u kretala nekamo. To su bili zapravo mrtvi kojih su se ljudi kad bi ih sreli, to bi bili stra_ni do_ivljaji. INSERT 1 OSTALO NA KRAJU MALO U ZRAKU! 4'17 Dva putnika …_togod. g l a z b a MBS 35 0'29 Ima i pri_a o nemu_tom jeziku, o _ovjeku koji je spasio jednu zmiju i dobio je na dar da razumje jezik _ivotinja i onda je poslije razumio sve _ivotinje. Onda je njegova _ena bila jako znati_eljna kako on to razumije, _ta je to, a on joj to nije smio odati, jer je bio takav uvjet da ne smije odati. Onda ju je jednoga dana dobro izmlatio i onda je rekao to ti je nemu_ti jezik, to ti je nemu_ti jezik i onda je ona bila dobra i poslu_na. g l a z b a MBS 26 0'16 Imate neke pri_e koje su jako stra_ne, to su _ene vje_tice koje se u nekim trenutcima najedanputa se pretvore u vuka, po_deru stado ovaca ili ga zakolju i nakon toga se opet stvore u _enu kao da ni_ta nije bilo. INSERT 11 3'21 Moja pokojna…kod Omi_a. MBS 27 0'13 A ina_e ima, to je drugo. To su onda kad do_u u ku_u, pa se pretvore u koko_, ulete kao muha kroz klju_anicu. To su more, one jesu vje_tice, susjede su ina_e, onda se pretvore u muhu i u_u kroz klju_anicu ili ti_te kao mora ili ubiju dijete u kolijevci, i tako. INSERT 15 2'00 Ja kad san…divojka mora. g l a z b a MBS 28 ??? E sada su pri_e o vu_jem pastiru. To je stara, stara tradicija o _ovjeku koji je ne_to sitno skrivio, neva_no, ili _ak nije ni_ta skrivio, ali ga onda bude osu_en da mora _ivjeti s vukovima i sam biti vuk. On se onda zove vu_ji pastir. On ih mora sedam godina _uvati ili koliko godina se odredi. Nakon tih sedam godina opet _e postati _ovjek. Sad su pri_e kako je on kao vu_ji pastir koji nije nikome zlo _inio, a imao je i dalje svoju ljudsku pamet i ljudsko srce. Kretao se s tim vukovima oko svoje ku_e, tukli su ga, progonili i njega i sve vukove. On je znao sve, ali nije mogao ni_ta, do_ao je vidjeti svoje dijete. _ini mi se da ga je htio polizati ili tako ne_to, a oni su ga otjerali, naravno. I onda nakon sedam godina je opet postao _ovjek i onda je pri_ao _to je s njime bilo. INSERT 8 5'34 Imao je… posta vuk. g l a z b a MBS 39 1'37 Ho_ete jednu veselu pri_u. Bio je jedan _ovjek, jedan te_ak i imao je tovara, magarca i sad se taj magarac uzjogunio i nikako nije htio da krene. I nikako i nikako, a priprema se stra_na nevera. Po_elo je grmiti, lampati. Nevrijeme. A magarac ne_e da ide, tovar. I sad ga je on udrio _tapom svuda gdje je stigo, tuko ga je, a jedna _ovjek mu ka_e: "Ma o_e_ da ti ja dam neku spravu koja _e ga potjerati da krene." "O_u, o_u. A _ta?" Ka_e, evo, stavi mu malo paprike pod rep. I on mu stavi malo paprike pod rep i magarac odjuri ko' lud. I sad, opet nema magarca, a jo_ ga nije ni natovario. I sada magarac tr_i, tr_i on tr_i za njim i ne mo_e ga sti_i, a jedna _ovjek mu ka_e: "Ma _to se dogodilo?" "Dogodilo se to i to… Sprema se nevera i tako dalje" Ka_e: "Budalo, stavi i sebi malo paprike." [smijeh] I on stvarno stavi i sad on pojuri. Juri, juri, juri, kao motor juri i sve vi_e: "Ferma me, Ferma me." Zaustavi me, zaustavi me, i nitko da ga zaustavi. Nitko, nitko, nitko. Onda su ga. A ka_e: "Koga da zaustavim". Ka_e: "Mene". "A ne mogu." On juri, juri, juri. Onda su ga _apali, nekako su ribari prostrli mre_u i opasali su ga mre_om. A da nije bilo mri_e on bi jurio napred i odjurio bi u more. I onda su ga nekako s tom mre_om zaustavili. Nakon pola sata je tek stigao magarac. g l a z b a Y SP 4 odjava Bio je ovi drugi od triju dijelova Zoofonova mini niza u kojem gostuje folkloristkinja dr. Maja Bo_kovi_-Stulli. _uli smo i kazivanja Ante Ran_i_a, Nika Roka, Kate Ivi_, Ante Keve i Stipana Radovi_a, koja je ona snimila u prvoj polovini 1960-ih u sinjskoj i dubrova_koj okolici. Glazbu odabrao: Igor _ulji_. Kona_no tonsko oblikovanje: Vito Gospodneti_ Emisiju pripremila: Marijana Hamer_ak. Urednica: Giga Gra_an. Mini niz zavr_ava u sljede_em terminu emisije.