Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb
Fonoteka
BROJ CD SNIMIO MGTF br.
776 Dr. Karoly Gaal 314, 315
Red. Podatak o Pjevač, Vrijeme i Trajanje Napomena
br. snimku kazivač mjesto snimanja
Narodne pripovijetke i druga folklorna građa
iz sela Stinjaka (Gradišće), 1964.
Vrpca 314, crveni početak
Johan Jelešić (70 g.), r. u
Stincu, živi u Stegersdorfu
1. Vor sehr vielen Jahren, als die Menschen ganz anders gelebt haben 13:06
als heute-arm (njemački).
Bila siromašna žena, imala mnogo djece, nije imla čime ložiti, ide u šumu skupljati drva. Tamo susretne otmjenog gospodina, koji joj ponudi mnogo novaca ako mu proda ono od čega ona mnogo ima, a doć će po to za 9 godina. Ona pristane, potpiše ugovor, dobije novac i ide kući. Nakon nekog vremena osjeti da je noseća, pa se dosjeti svome jadu i potuži se župniku. Ovaj je tješi da do onda ima još mnogo vremena. Rodila je sina, taj je brzo rastao i bio lijep i pametan. Čudilo ga što majka uvijek plače. Majka mu sve prizna. Sin se uputi u svijet, dođe u neki samostan i tamo moli savjet. Jedan mu stari monah veli da oni nemaju moći nad đavlom, ali ga uputi k jednom pustinjaku. Taj je tako svet, da mu njegov anđeo čuvar dnevno donosi jelo. Dječak se uputi k njemu, nađe ga u pećini i moli za pomoć. Pustinjak mu veli da on nema moći nad đavlom, ali on ima brata griješnika, koji je poglavica svih vragova pakla na ovome svijetu - možda mu taj može pomoći (prekid usred pripovijesti zbog kraja vrpce na originalu; nastavak priče na kolutu 315)
Vrpca 315, plavi početak
Taj s vragovima povezani brat veliki je zločinac i ubija svakog tko k njemu dolazi, a jedino se boji od čovjeka koji je s njim osoran. Pustinjak uputi dječaka kako da pronađe njegovog brata: treba da pođe na izvesno mjesto i tamo 3 put povikne njegovo ime, pa će se on pred njim stvoriti. Neka mu kaže da hoće da pođe u pakao. Tako dječak i učini. Zao brat ga sasluša, a on mu veli da bi htjeo da se domogne onog ugovora iz pakla, pa želi da mu on pokaže put u pakao. Ovaj ga zatim gurne u neku jamu i dječak se nađe u paklu. Tamo traži od vragova da mu pokažu mjesto kamo će doći onaj zao brat (ovaj ga je za to bio zamolio). –avli mu pokažu krevet načićkan noževima, koji će zlu bratu vječno rezati meso s njegova tijela, a ispod kreveta je oganj koji će njegove rane paliti. Dječak se vrati na zemlju pa zlu bratu sve to kaže. Ovaj zatim zafućka i stvori se mnoštvo vragova od kojih on iznudi onaj ugovor o dječaku, te ga odmah spali. Onda daje dječaku dugi konop i primora ga da na njega čvrsto veže za debelo stablo. Dade mu 99 tanjura, 99 noževa i 99 vilica, te ga uz prijetnju prisili da s njega reže komade mesa i stavlja na tanjure. Dječak tako učini, ali dolete gavrani i odnesu svo meso, a kad na zlu bratu više nije bilo mesa, izleti iz njega bijeli golub i vine se put neba. Dječak se tada zaputi natrag k dobrome bratu pustinjaku da mu se zahvali, a kad stigne pred njegovu spilju, čuje gdje pustinjak razgovara sa svojim anđelom čuvarom i baš ga pita zašto je danas zakasnio s donošenjem objeda. Anđeo mu veli da su danas imali veliku slavu u nebu jer je stigao najveći grešnik, pa ga je pratilo 99 anđela, među njima i on, pa je zbog toga zakasnio. Pustinjak upita koliko li će anđela njega pratiti kad dođe u nebo. Anđeo veli: samo on jedini. Nato veli pustinjak: ako je tako da grešnika dočekuju s više časti nego pravednika, onda želi da radije odlazi s 99 đavola u pakao. U taj čas bio je proklet, anđeo nestane, vragovi se pojave i odvedu ga u pakao. Pouka: posljednji časovi u čovjekovu životu odlućuju o njegovoj sudbini nakon smrti bez obzira na to kako je proveo svoj život.
2. Ungefähr zur Zait als die Franzosen Wien besetz haben 8:17
(pripovijetka, njemački).
Blizu Bratislave živjela siromašna žena i bavila se pletenjem mreža za ribare. Imala sina i s njim skupljala sjeme breze iz kojeg se u ono vrijeme cijedilo ulje za uljanice (rasvjetu). Dok je ona skupljala u šumi, mali je zaspao ispod jedne breze. Dječak se probudi i tražeći majku, zaluta i dođe do Dunava i to baš do jednog pristaništa gdje su se ljudi ukrcavali u brod. Dječak se ukrca s njima. Tu ga ugleda jedan bogat čovjek koji je žurio da stigne do Beča prije no što uđu Francuzi da bi spasio svoje vrijednosne papire; pa plati kapetanu da ne pristane nigdje prije Beča. Kapetan veli da mora pristati kod prvog mjesta da bi iskrcao dječaka i predao ga vlastima, jer mali samo zna da se njegova majka zove Julija. Bogataš obeća da će se on pobrinuti za maloga, pa kapetan ne pristane prije Beča. Bogataš primi malog k sebi, te ga je školovao kao da mu je vlastiti sin, a imao je i kćerku, pa su se djeca dobro slagala. U međuvremenu ga je njegova majka tražila, župnik ju je tješio i dao joj sliku Majke božje koja je isto tako ostala bez sina. Majka odnese sliku u šumu i prikuje za onu brezu ispod koje joj je sin bio zaspao. Prošlo je vrijeme i na dječaka se već zaboravilo, a ovaj je u Beču već bio narastao i kad je bogataš obolio, zaželi da dježak oženi njegovu kćerku i da nasljedstvo podjednako podijele. Zatim mu veli da je porijeklom iz okolice Bratislave. Bogataš umre, mladi se žene. Mladić pođe na obilazak imanja i dođe i u svoje šume, pa tako i u onu šumu gdje se bio izgubio, a koja je također njemu pripala. Tu dade sjeći drva pa podijeli sirotinji. Došla je i njegova majka. Drvosječe su pronašli onu sliku u stablu, pa se počeli svađati oko nje. Stara Julijana kaže da je to njezina slika i ispripovijedi sav događaj. Dječak spozna da mu je to majka i tako su se opet našli.
3. Das war zur Zeit als der Sovany joska gelebt hat (pripovijetka o 3:42
poznatom razbojniku, njemački).
U jednom je selu župnik s propovjedaonice govorio protiv tog razbojnika. Ovaj za to sazna i piše popu da će doći po njegov novac, te navede točan dan i sat dolaska. Pop se potuži načelniku, te postave straže na svim prilazima selu. U zakazano vrijeme stignnu mesarska kola, a mesar upita seljake tko ima stoku na prodaju. Oni vele da oni nemaju, ali možda ima župnik. On se doveze do župnog dvora, uđe i župnika temeljito opljačka. Sve natovari na svoja kola i neometano ode iz sela. Usput sretne pandure, ali i to su bili njegovi prerušeni razbojnici, koji su zatim potjeru za njim uputili krivim smjerom. Tako ga nisu mogli uhvatiti.
4. Zu Sovany Joskas Zeiten (pripovijetka o razbojniku, njema_ki). 3:39
Jedna žena naslijedila veću svotu novaca i bila obaviještena od bilježnika kada može doći po novac. Ona se uputi tamo, a put ju je vodio kroz šumu. Novac joj nije bio odmah isplaćen, treba da dođe za dva dana. Noću k njoj dođu razbojnici da joj otmu novac, te se izdali za Sovanyijevu četu, ali nisu našli novaca, jer ga još nije imala. Kad joj je za dva dana bio u banci isplaćen, ona prolazi na povratku kroz šumu plačući. Priđe joj jedan čovjek i pita zašto plače. Ona mu sve kaže: boji se da će joj opet doći Sovanyi po taj novac. On je prati do kuće i obeća da će je zaštititi od razbojnika. Kucat će na njezina vrata noću. Zaista dođe i ona ga pusti unutra a on se sakrije u jednu komoru. Kad su razbojnici došli, ona zaviče, on skoći iz komore i izudara obadva razbojnika na mrtvo ime, te ih zatvori u kotac. Kaže ženi da je on glavom Sovany Joska, a tko su ta dva razbojnika, to će ustanoviti policija. Onda se ustanovilo da su to bili bilježnik i načelnik koji su na taj način htjeli doći do tih para, a da krivnja padne na Sovanyi Joska.
Priča jedna žena
5. War einmal ein König (Kaiser) (pripovijetka, njemački).
19:54
Kralj imao 12 sinova i kad je 13. bilo na putu, kaže ženi: ako 13. bude kćerka, otjerat će svojih 12 sinova, a ako bude sin, mogu svi ostati. Zabrinuta kraljica, kad je trebalo da rodi, odstrani svoje sinove u dvorac izvan grada i kaže im neka promatraju kraljev dvor, pa ako na tornju vide bijelu zastavu onda se rodila kćer, pa moraju otići po svijetu, a ako zastava bude crvena, tada mogu opet kući. Rodila se kćerka, pa su se dječaci uputili po svijetu. Kad je djevojčica ponarasla, pita svoju majku zašto je tu 12 jednakih dječačkih odijela, košulja itd. Majka prizna sve. Djevojčica se uputi u potragu za braćom. Čuje za staru coprnjicu u šumi, uputi se k njoj, moli je za pomoć i ostaje neko vrijeme kod nje. Zatim proslijedi, a stara je savjetuje: kad dođe do gorja s 12 visokih strmih visova, iza njih će biti livada i gustiš s mnogo zvjeradi, koja će na nju nasrnuti, ali joj ne mogu nauditi. Dade joj i pištaljku, pa ako se nađe u nevolji, neka zapišti. U šumi će naći ružnog čarobnjaka, vrlo moćnog koji će joj možda pomoći da pronađe braću, ali ona mora tog čarobnjaka jako voljeti i biti prema njemu jako dobrostiva. Djevojčica se uputi i sve se dogodi kako je rekla vještica. U šumi zađe u jednu jamu u kojoj je živio čarobnjak, ali to je bila spilja vrlo lijepo uređena kao soba. Kad uveče dođe čarobnjak, ona mu sve ispriča. On joj se smiluje i ona za njega kuha i sprema. On joj prizna da nema srca u sebi, nego je ono u vratnicama. Onda opet veli da je drugdje i konačno prizna da iza bregova usred jednog jezera ima crkva bez prozora, u crkvi leti ptica, a u ptici je njegovo srce. Ona se uputi da na_e njegovo srce, ali ne može preko jezera do crkve. Sjeti se pištaljke, zazviždi, javi se bik (vol), koji ispije svu vodu iz jezera. Pođe do crkve, ne može ući, zazviždi, pojavi se ogroman bivol. Taj probije s rogovima zid crkve, ona uđe, a on stane pred otvor da ptica ne može izletiti. Ona ne može uhvatiti pticu, zazviždi, pojavi se ogroman sup, uhvati pticu, ona je stavi u vrećicu i pođe čarobnjaku. Sve životinje što su joj pomogle nestaju. Nađe čarobnjaka bolesnog u postelji i on veli da osjeća da je na umoru.
Vrpca 315, cveni početak
Nastavak priče: Svaki put kada bi ona nehotice pritisnula pticu u vrećici, čarobnjak bi zajauknuo od boli. On joj prizna da je začarao mnogo ljudi i pretvorio u kamenje koje je vani pred spiljom, među njima i 12 mladića. Dade joj čarobni štapić da dotakne to kamenje. Ona zatim jako stisne pticu u vrećici i stari čarobnjak umre. Onda ona dotakne kamenje sa šibom, stvore se njezina braća, koje prepozna po zlatnim zvijezdama o lančićima oko vrata što ga nose sva kraljevska djeca od svog rođenja. U toj se zvijezdi nalazi fotografija oca i majke da bi se djeca odmah poznala. Zatim djevojčica spasi i ostale začarane iz kamenja, a među tim je bilo 12 lijepih mladih djevojaka i jedan lijepi mladić. Ona toga mladića izabere za svog vjerenika, a njezina braća one ljepotice, te se svi upute kući i slavili istodobno 13 svatova.
6. Ista pripovijetka kao prethodna - hrvatski 18:41