Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb
Fonoteka
BROJ CD SNIMIO MGTF br.
775 Karoly Gaal 314
Red. Podatak o Pjevač, Vrijeme i Trajanje Napomena
br. snimku kazivač mjesto snimanja
Narodne pripovijetke i druga folklorna građa iz sela Stinjaka (Gradišće),
1964.
Crveni početak
1. Die Geschichte vom versperten Berg (pripovijetka, njemački) 13: 30
Jedan Židov zove putujećeg đaka da ide s njim, pa će ga nagra-
diti. Voze se u čudnom vozilu do jednog brda koje se otvara samo
od sebe svakih sedam godina i 7 dana. –ak treba da uđe i da tamo
uzme samo jednu staru bravu, a blago koje je tamo neka ne dira.
–ak čini baš obratno i zbog toga ne može više van iz brda. U noći
sanja da je kod svoje kuće i da ga kažnjavju zbog odlaska od kuće.
Onda luta 7 dana po unutrašnjosti brda i tada vidi gdje na zidu visi
stara zarđala brava, skine je i otključa i iz brave izađu divovi koji ga
upitaju što zapovijeda. On naredi da ga odnesu kući. Tamo ustanovi
da je bio odsutan 7 g. Od tada on samo treba da okrene ključ u bravi
i divovi se pojave. On im naredi da mu izgrade veliki dvorac. I tako
cijeloga života, sve što zaželi, divovi mu stvore. Onda pošalje
majku da mu isprosi kraljevu kćer. Kralj stavlja uvjet da dječak
preko noći izgradi dvorac. Divovi to učine. Kralj mu daje kćer
i sretno su živjeli jer im nitko nije mogao nauditi. Nakon mnogo
godina dođe jedan Židov skupljati staro željezo pa dođe i u dvo-
rac, pa mu dadu staru zarđalu bravu. Toga časa nestaje dvorac i
onaj drugi kod majke, a mladi par se probudi na livadi u travi.
–ak se opet uputi onom brdu, usput sretne iznemoglog miša pa
ga ponese u džepu, zatim sretne mačku i pseto te i njih povede
sa sobom. Dolaze do rijeke. Životinje preplivaju i dođu do brda.
Mačka zamijauče, a neki muškarac u brdu govori svojoj ženi neka
otvori i pusti jadnu mačku unutra. Uz nju neopaženo strugne unut-
ra i miš. Miš baci bravu sa zidne police, a muškarac, misleći da je
to učinila mačka, kaže ženi neka mačku opet istjera iz brda. Uz
mačku neopaženo istrči i miš s bravom. Tada treba bravu prenijeti
preko rijeke. Pseto ga nosi u zubima, a kad na obali spazi tog đaka,
zalaje od radosti, kvaka mu ispadne i potone. Mačka šulja uzduž
rijeke, ugleda krasnu ribu i capom je izbaci iz vode. To je bila ca-
rica svih riba. Ona im, zato što je opet puste u vodu, donosi s po-
moću ostalih riba bravu iz rijeke. Tada nestanu mačka, pas i miš,
a đak pozove svoje divove, ono ga odnesu opet kući, sagrade još
ljepši dvorac, a mladić bravu dobro spremi da opet ne nestane i
sretno poživi sa svojom kraljevnom.
2. Razgovor o careviću Rudolfom i o legendama oko njegove 1: 35
zagonetne smrti. (njemački)
3. Da war vor vielen Jahren ein armer Dorfschmied, der hatte 12: 16
einen Sohn (pripovijetka, njemački). Kovač sam u šumi proiz-
vodi potrbni mu drveni ugalj, a sin mu donosi jelo. Sin zaluta
u šumi i dođe do rijeke na čijoj su obali bili sasvim mladi zma-
jevi, s kojima se on igra i hrani ih, pa ga oni zavole i on ostane
s njima, te nauči i njihov jezik. Nakon dugog vremena odluči
da se opet vrati kući. Sa sobom je poneo psetance. Kad je stigao
kući bio je ocu samo na teret, jer je kod zmajeva postao orijaš
i trebalo mu je mnogo hrane, a kako je bio silno jak, pomagao
je ocu pri poslu, no kada bi lupio velikim batom na nakovanj,
raspolovio bi ga. Otac razmišlja kako da negdje smjesti sina
gdje bi imao dosta hrane. Kralj je tražio kuhara, pa otac misli
da bi tamo bilo dosta hrane za sina, odvede ga tamo i oni ga
prime. Tamo je bio jedan zmaj, koji je tražio da mu dadu kra-
ljevu kćer, inače će uništiti cijeli grad. Kralj razglasi da će bo-
gato nagraditi onoga koji mu spasi kćer. Javi se jedan krojač.
A kovačev sin ode svom ocu da mu napravi mač težak jednu
centu, a od majke traži staru košulju. Mač zamota u košulju i
sakrije pod kamen na groblju. Dođe dan kad treba zmaju dati
kraljevnu. Kovač se popne na jedno drvo. Kovačev sin pokrije
svoje lice maramom da ga nitko ne prepozna, uzme svoj mač,
ode do jezera gdje je sjedila kraljevna izložena zmaju, legne
pred nju u travu, stavi glavu u njezino krilo i veli joj neka ga
probudi kad zmaj uzburka vodu. Ona mu isplete njegov perčin
i uplete u nj nekoliko šarenih niti iz svoje svilene haljine. Kad
se voda uzburka od zmaja, ona probudi momka, a ovaj natjera
svog psa na zmajeva psa, jer zmaj želi da se najprije potuku
njihovi psi. Mladićevo pseto, kako god je bilo malo, nadvlada
zmajevo veliko pseto i baci ga u vodu. Tada mladić napadne
zmaja i odsiječe mu sve 3 glave. Na to mu kraljevna pokloni
2 zlatnika i on ode. Tada krojač skoči sa drveta, zaprijeti kraljevni
da će je ubiti ako ne izjavi da ju je on spasio od zmaja (ubiti sa
svojim škarama). Kralj i narod slave krojača. Momak pak opet
zamota svoj mač u košulju i sakrije pod kamen na groblju, a
jedan od onih zlatnika pokloni glavnom kuharu. Nakon nekog
vremena uslijedila je opet prijetnja (kazivač ne kaže od koga)
da se kraljevna ima dovesti na obalu mora, inače će biti uništen
grad. Momak ode ocu da mu sakuje mač od 2 centa. I taj sakrije
pod kamen na groblju. Opet isti redoslijed: kraljevna na obali,
krojač na drvetu, on joj opet stavi glavu u krilo, ona mu isplete
perčin i uplete šarene niti. Pojavi se zmaj sa 6 glava i 2 psa. Naj-
prije se potuku zmajevi psi sa psima momka (ne kaže se otkud mu
2 psa) i njegovi mali psi pobijede zmajeve velike, on odrubi zmaju
svih 6 glava, dobije od kraljevne opet 2 zlatnika, zamota mač u
košulju, sakrije ga pod kamen na groblju, glavnom kuharu daje je-
dan zlatnik, a krojač opet prinudi kraljevnu da njega proglasi svojim
spasiocem, te ga opet slave. I treći put se sve ponavlja kao prošla
2 puta, ali sada otac nema dosta željeza za mač od 2 centa, pa je
mač nešto lakši. Ovaj put je zmaj sa 9 glava, najprije se potuku psi,
ali kad je momak navalio na zmaja, bio je njegov mač preslab, jer
kad bi odrubio nekoliko glava, one bi opet prirasle. Momak pozove
u pomoć kraljevnu; da ona s koncima podveže žile na zmajevim
odrubljenim glavama da ne mogu opet prirasti i tako mu uspije ubiti
zmaja. Nakon što je momak otišao, krojač opet silzi s drveta i primora
princezu svojim škarama da ga prizna svojim spasiocem i kad se
vrate, kralj mu je dade za ženu. Slave se svatovi i za vrijeme gozbe,
jedna gošća od šale gurne mladog kuhara koji je posluživao, njemu
padne kapa s glave i vidi se perčin isprepleten šarenim nitima, pa
mu se gosti smiju. Princeza ga po tome prepoznaje kao onog mladića
koji je ubijao zmajeve, pa kad kralj to čuje, dade krojača smaknuti,
a momku daje princezu, te on na koncu postaje kralj te zemlje.
4. Vom Konig Mathias (pripovijetka njemački). Kralj obilazi 2: 09
zemljom, dođe u selo gdje na njega laje mnogo pasa.
On se razljuti i proglasi da će otkupiti sve pse iz tog
sela, pa neka ih ljudi dovedu u Budim. Ljudi dovedu
mnoštvo pasa u Budim, a ministri i velikaši, povodeći
se za kraljem, pokupovali su mnoge pse. Čuvši za to,
polakome se i seljaci drugih sela, pa dovedu svoje pse
u Budim na prodaju, ali ni kralj ni velikaši ne htedoše
ih više kupiti, pa otuda potječe uzrečica: Samo je jedan-
put bio u Budimu pseći sajam.
5. Legenda o jednoj zavjetnoj crkvi u Gradišću (njemački) 3: 02
Bila je suša, ali su seljaci nastavili da ore zemlju, a jedan
je orao kraj crkve i sam sa sobom govorio: Bože, ako već
kažnjavaš ljude sušom, zašto mučiš životinje žeđom! Pro-
lazi jedna žena, unatoć vrućini ogrnuta debelom maramom.
Ona čuje seljakove riječi, pa mu veli neka uzme lemeš sa
svog pluga i u obližnjoj šumi zabode s njim u zemlju, pa
će tamo pronaći vode. Žena nestane. Seljak je posluša i
kad zabode lemeš u zemlju počinje izvirati voda. Taj izvor
nikad nije usahnuo, pa su nad njim sagradili crkvu, a iznad
izvora oltar i od tog vremena se onamo hodočasti.
6. Razgovor s kazivačem (njemački) 0: 19
7. Aus Fraunkirchen hab ich folgende Legende gehort 2: 00
(njemački). Živio tamo grof, zabavljao se s jednom seljač-
kom djevojkom. Grofica je ljubomorna, dade upregnuti ko-
čiju, ode u selo, uvuče silom tu djevojku u kočiju, odveze
je do jezera, veže joj ruke na leđa, baci u jezero i vrati se
kući. Djevojka se zvala Marija (Mizzi). Drugi je dan počela
padati jaka kiša i padala danima, pa je voda u jezeru narasla,
prešla obalu sve do mjesta gdje danas stoji crkva, te je tamo
izbacila Mariju-Mizzi. Kad su je našli, nije više imala
ruke vezane za leđa, nego ih je držala pred sobom i u
ruci držala ljiljan, kao dokaz svoje nevinosti. I tamo
su onda sagradili tu zavjetnu crkvu.
8. Uber Stinatz weiss ich folgende Legende (njemački) 1: 27
Stinčani su se doselili iz Jugoslavije preko Stinograda.
Prvo im je naselje bilo u dolini gdje je danas gostionica.
Kako je tamo bilo čestih poplava, preselili su se na uz-
visinu gdje su sada. Stinograd (Felsenburg) bilo je ime
prvog naselja, a odanle su se preselili ovamo u Stinatz.
Ime je nastalo od toga što su ljudi govorili: Došli smo
iz Stinograda, a ovdje je samo jedna stina - i nazvali su
naselje “Stinak”, od čega su Nijemci izveli Stinatz (=Štinac)
9. Uber Maria-Zell hab ich folgendes gehort (njemački) 2: 31
Na tom je mjesto bila “Alm”, tj. Tamo su napasali goveda.
Jedan je mali čobanin našao sliku koja je danas u toj crkvi
i odneo je svom župniku. Ovaj ju je nemarno strpao u ladi-
cu ormara u sakristiji. Slijedeći dan mali donese ponovno
istu sliku, koja je na neobjašnjiv način bila nestala iz orma-
ra. Župnik je opet nemarno stavi tamo. Treći se dn ponovi
isto to, pa župnik posumnja u dječaka da je on krade iz or-
mara, pa je odnese u svoj stan i tamo zaključa u ormar. Sli-
jedeći dan se opet ponovi isto to. Sada se i župnik prepao,
pa je sliku dao uzidati u zid jedne male kapelice koju je dao
sagraditi u tu svrhu. Onamo se dugo hodočastilo, a jedan
mađarski grof dao je kasnije sagraditi današnju veliku zavjet-
nu crkvu.
10. Ein jedes Marchen beginnt mit “es war einmal” (njemački) 7: 50
Prije mnogo godina kada još nije bilo tvorničkih predionica,
radile su to žene rukama, pa su naročito vješte prelje
postale glasovite. U ono se doba pravila odjeća samo
od platna. Bila tako jedna glasovita prelja i imala vrlo
lijepu kćer, ali ta nije nikako htjela da prede, pa je majka,
od stida pred svijetom, lagala da svu njenu glasovitu pre-
đu prede njena kći. To se pročulo, pa je začuo i kraljev
sin, te zaželi da ima ženu koja je tako vješta prelja. On
se uputi u to selo, vidje da je lijepa i pozove je u dvor.
Zvala se Veronika. U dvoru je odvede u komoru s mnogo
konoplje i više kolovrata i veli joj, ako to isprede za 3 dana,
bit će mu žena. Kako nije uopće znala presti, plakala je 2
dana, a naslanjala se na prozor. Prolazile tamo 3 stare žene,
pa kad čuju zašto plače, obećaju da će joj pomoći ako ih
bude pozvala u svoje svatove. Ona obeća, a one preko noći
ispredu svu konoplju u vanredno fini konac. Kada kraljević
to vidi, odmah naredi da se pripreme svatovi. Ona zamoli
da pozove i njene 3 tetke. On dozvoli, one dođu i dobro se
zabavljaju. Kraljević upita jednu: zašto ima tako debeli tur.-
Ona veli: cijelog života je sjedila i prela.- Pita drugu: zašto
ima tako debeli palac.- Od sušenja niti pri predenju.- Pita
treću: zašto ima tako debelu i ovješenu usnicu.- Ona veli:
što palac vječno vlaži na usnici pri predenju. Kad to čuje,
ode svojoj ženi i veli joj da više nikad ne smije sjesti uz
kolovrat i presti, jer ne želi da ima tako ružnu ženu.
11. Pripovijetka o djevojci koja je bila na glasu kao vrlo 7: 29
pametna (njemački). Za nju je čuo i kraljev sin pa pođe
u to selo. Zatim je pozove da dođe k njemu, ali ne smije
ići pješice, ne smije se voziti, ne smije ići cestom niti po-
red ceste. Ako to učini, bit će mu žena. Ona na golo tijelo
navuče mrežu, objesi magarcu s obje strane košare,
sjedne u jednu, u drugu stavi teret. Magarca vodi
jedan čovjek, a magarac po običaju ne voli ići po
tvrdom drumu, pa gazi po udubinama što su napravili
kotači kola. Tako dođe do kraljevića, on je zadovoljan
i uzme je za ženu. Jednoč je u gradu sajam i došli selja-
ci. Jedan je uz upregnuta konja imao i ždrijebe, a drugi
je imao upregnute volove. Ždrijebe se leglo u sijenu kraj
volova. Kada je seljak pošao, ždrijebe je ostalo uz volove,
pa sad vlasnik volova ustvrdi da je ždrijebe njegovo. Po-
svade se i pođu do cara da im sudi. Car dosudi da je ždri-
jebe onoga uz čija kola je ležalo. Seljak je čuo za mudru
kraljevnu, ode k njoj i potuži se na osudu. Ona mu obeća
dati savjet, ali nitko to ne smije znati. Savjetuje mu da, kad
sutra kralj ide u lov, stane na cestu s mrežom u ruci i baca
je kao da lovi ribu. Car će reći da na cesti neće uloviti ribe,
a on neka odgovori: ako vol može imati ždrijebe, mogu i
na cesti biti ribe. Tako se sve i dogodi. Car ne vjeruje da je
ta mudrost od seljaka, a seljak prizna da je od kraljevne. Car
se naljuti što ona pomaže seljaku protiv njegovog pravorijeka,
pa je otjera. No dozvoli joj da smije sa sobom ponijeti šti joj
je najdraže. Pri večeri pili su čaj, ona stavi sredstvo za spavanje,
kralj zaspi. Ona ga dade natovariti u kola, odveze ga kući svoga
oca, stavi u krevet, a kad se sutradan probudio, veli mu da je
ponijela sa sobom što joj je najdraže, a to je on. Tako se pomire.