Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb
Fonoteka
BROJ CD SNIMIO MGTF br.
770 Karoly Gaal 312
Red. Podatak o Pjevač, Vrijeme i Trajanje Napomena
br. snimku kazivač mjesto snimanja
Narodne pripovijetke i druga folklorna građa iz sela Stinjaka (Gradišće),
1964
Anna Živković, primalja
1. Pravi sprovod (čuje se javkanje pred odrom u sobi, 16: 55
posmrtni marš limene glazbe na ulici, zakucavanje
lijesa, pjevanje svećenika i naroda na sprovodu (hrv.),
opet limena glazba, zahvala na grobu župniku, kantoru
i svim seljanima za ispraćaj (hrv. i njem.), plač, spuštanje
lijesa u raku, plač i javkanje (nakon odlaska župnika!) nad
rakom; javka više ljudi istodobno i pojedinačno.)
2. Es waren einmal reiche Eheleute (pripovijetka, njemački) 7: 14
Bio nekoć oficir, imao brod, putovao u Ameriku. Govorio
ženi: ako netko od nas umre, mora drugi 3 dana dolaziti u
crkvu. Ona umre, on dohodi 3 dana u crkvu i moli se nad
njom. Dolazi bijeli miš i daje mužu ružu da je svojoj
ženi drži pod nosom. Od mirisa ona opet oživi. Idu
kući i nastave živjeti. On opet otplovi u Ameriku. Žena
i majka ga očekuju na obali. Jednog dana prilazi in čovjek
i saopći da je brod njezina muža potonuo. Taj je čovjek
također bio oficir (kapetan). On se oženi s tom ženom
(zvala se Francika). Majka i dalje čeka u luci na sinov
povratak. Ovaj se zaista vrati. Kad sazna od majke što
se desilo, ide caru na tužbu i moli da ga opet prime u
vojsku. Majka je stara i umre. Muž bude svrstan u četu
kojom zapovijeda onaj kapetan. Žena ga prepoznaje, kaže
kapetanu, ovaj smišlja način kako da muža odstrani. Daje
pijaču i upriliči da jedan vojnik potajno stavi mužu u džep
jedan sat. Tada ga obijedi da je tat i hoće da ga dadu smaknuti.
Muž opet tuži caru. Imao je još one ruže (miševe) te zamoli
2 drugara da mu nakon smaknuća stave pod nos. Bude smaknut.
Drugari ga s pomoću onih ruža opet ožive. Dolazi car na
inspekciju. Ona 2 drugara su pijani. Dolazi do sukoba između
jednog trgovca i tog kapetana. Kapetan i trgovac idu na dvoboj,
kapetan padne mrtav, a trgovac ubije i njegovu ženu. (Taj se
događaj navodno zaista zbio u Njemačkoj - kaže kazivačica)
3. Ista pripovijetka hrvatski 5: 18
4. Einmak kommt ein Pfarrer in eine Ortschaft (pripovijetka, 6: 19
njemački): Župnik traži slugu, sretne dječaka, pita ga kako
mu je ime. Ovaj veli: Petar. Pop ga neće uzeti “jer su svi Petri
lupeži”. Dječak promijeni odjeću i sačeka popa na drugom
mjestu. Sve se opetuje kao gore. Pop odlazi u susjedno selo.
Dječak se opet presvuće i sve se opetuje, pa župnik rezignira
i uzme dječaka za slugu, a kod kuće veli ženi (?) da se svi tamo
zovu Petar. No i taj dječak bio je veliki lupež, pa kad otkrije
da župnik ide ženi jednog seljaka kad je taj odsutan, upadne
u kuću i veli sluškinji da ga je poslao muž da potpali vatru u
peći. A u peć se bio skrio župnik kad je mali lupao na vratima.
Župnik zbog vatre iskoći iz peći i daje dječaku za šutnju 5
forinti. Drugi dan dječak opet vidi gdje pop ide seljakinji.
Dječak kuca na vrata i veli da mu je seljak naredio da pokosi
koprivu u vrtu. A tamo se bio skrio pop, pa dječaku daje opet
5 forinti. Jednog dana kaže dječak seljaku da idu brati onu njivu
koja je kraj popove. Seljakinja to ne zna, pa po običaju nosi
popu na njivu bogat ručak, pa kad vidi da joj je i muž tamo,
mora ručak dati njemu. Seljak vidi da je pop bez ručka, pa
naredi dječaku da nešto jela odnese popu. Dječak usput baca
komade mesa kraj puta, apopu pak veli da seljak sve zna. Pop
je preplašen. Dječak ide seljaku i veli da mu da ga pop zove
da ode k njemu. Seljak usput vidi pobacano meso, žao mu ga je,
pa kupi, a pop, misleći da seljak kupi kamenje da ga bije, pobjegne.
Seljanka se uplaši i sve prizna mužu, a dječak ih napusti i vrati
se kući.
5. Ista pripovijetka hrvatski 5: 37
6. Da war wieder ein Pfarrer (pripovijetka, njemački) 5: 21
Pop uzima slugu pod uvjetom da se taj nikad ni na što
ne smije razljutiti, jer tad ne dobije plaću, a ako se pop
razljuti, mora slugi dati sav svoj imetak. Seljakova 3
sina redom pokušaju. Starija 2 se razljute i ne dobiju
ništa, a najmlađi razljuti popa i dobje njegovo imanje.
7. Ista pripovijetka hrvatski 4: 52