Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb
Fonoteka
BROJ CD SNIMIO MGTF br.
769 Karoly Gaal 311
Red. Podatak o Pjevač, Vrijeme i Trajanje Napomena
br. snimku kazivač mjesto snimanja
Narodne pripovijetke i druga folklorna građa iz sela Stinjaka (Gradišće),
1964.
Crveni početak
Anna Živković, primalja
1. Es war einmal einmal ein Bauer (pripovijetka, 5: 59
njemački): siromah je, ima 3 krave. Prodaje 2 krave
za 7 talira. Na povratku sa sajma prolazeći kraj
potoka i sam sa sobom govoreći da je dobio 7 talira,
čuje kako žabe krekeću “acht” (osam). On se s njima
svađa i konačno ljutito baci talire u vodu. Kod kuće
ga žena grdi. Mora prodati treću kravu mesaru. Ovaj
kaže da će poslati momke s kolima po meso od zaklane
krave. Seljak meso dade psima, jer ih drži sa mesarske
momke. Kad mesar neće da plati, on ga tuži
caru. Taj ima kćer koja se nikad nije nasmijala.
Na seljakovu priču se nasmije, pa mu je car
nudi za ženu. On veli da je već oženjen. Car
mu dade novaca. Svrati u krčmu. Priča tamo
Židovu sve što se desilo. Židov od zavisti odlazi
caru i tuži seljaka da cara grdio. Car dade pozvati
seljaka na odgovornost. Ovaj usput opet svrati u
krčmu i posudi od Židova kaput. Kad su bili pred
carom veli: ako taj Židov tvrdi da sam grdio cara
i kraljevnu, on je u stanju da kaže i da je to njegov
kaput. Židov to zaista tvrdi, pa ga car otjera, a
seljaka bogato nagradi.
2. Ista pripovijetka hrvatski 5: 23
3. Es war einmal ein Soldat auf Urlaub gegangen 2: 58
(pripovijetka, njemački): Usput sretne Židova.
Posvađa se i vojnik istuče Židova. Mora zbog toga
na sud. Sudac pita kako je to bilo. Vojnik priča, a
Židov pobjegne. Vojnik ga dostigne i hoće da ga
prisili da klekne i kaže: Jesus, Maria und Josef. Židov
neće. Vojnik ga baci u vodu. Zbog toga mora opet pred
suca. Židov, opisujući događaj, naće ni tom prilikom
da izgovori one riječi, nego veli: ne mogu izgovoriti,
eto samo toliko da je bio spomenut i Josef. Sudac veli:
Josef se zovem i ja, pa baci Židova kroz prozor i taj
se pri padu ubije.
4. Ista pripovijetka hrvatski 2: 20
5. Es war einmal ein Soldat, der war Oberleutnand 14: 44
(pripovijetka, njemački): Taj se zaljubi u kraljevnu.
Car ga zbog toga hoće dati ubiti. Ovaj desertira, bude
uhvaćen i osuđen na vješala, ali bude pomilovan i može
kraljevnu dobiti za ženu ako ona od njega zatrudni, i to
u roku od godine dana. Kraljevnu zatvore u jednu kulu
pod stražom. Jedna se baba smiluje na oficira. Ona ima
jelena. Neka oficir uđe u njega i svira na violini, ona će
ga voditi po gradu. Tako i učine. Dođu pred dvor. Car
babu s jelenom pozove u dvor, a jelena dade odvesti
svojoj kćeri da je razonodi svojom čudnovatom svirkom.
Noću oficir izađe iz jelena i spava s kraljevnom. Ona
zatrudni i za godinu dana rodi. Tada car pošalje oficira
k turskom caru da traži novac što mu je taj dužan, a
turskog cara o svemu obavijesti. Oficir na putu sretne
lovca koji može daleko ciljati i povede ga. Sretne čovjeka
s kilometar dugim ušima i njega povede jer daleko čuje.
Sretne čovjeka kojem je jedna noga kraća, pa i njega
poveze sa svojim kolima. Sretne čovjeka koji je nezasitan,
te jede šoder i drži prst u dupetu da mu hrana ne izlazi.
Uzme ga sobom. Dođe turskom car, koji mu, prije nego
će isplatiti dug, zadaje teške zadatke, ali ih on s pomoću
tih ljudi riješi. Turski car mu mora dati dugovanje i oficir
se vrati svome caru. Taj hoće da ga bace u vodu privezana
na drveni križ. Oficir na toj splavi otpluta da Amerike.
Tamo se obogati i vraća u Evropu. Njegov car gradi palaču.
Oficir se namjesti kao radnik. Kraljevna treba da se uda za
drugoga. Prolazi kočijom pored gradnje i prepozna ga. Ona
prizna caru i ovaj pristaje da se žene, ali ga u noći ubije
nožem. Nju udari kap. Cara zbog svih tih svireposti vješaju.
(Kazivačica veli da se sve to dogodilo u Njemačkoj.)
6. Ista pripovijetka hrvatski (tu se umjesto “Kaiser” 11: 33
veli “kralj” i za svoga i za turskog cara)
7. Der Grossvater hat einen Hahn gehabt, die 5: 47
Grossmutter eine Henne (pripovijetka, njemački):
Ona prodaje jaja svoje koke, a njemu ne daje za
duhan. On tuče svog pijetlašto mu ne nese jaja i
odbije mu nogu. Pijetao ga tuži caru. Usput sretne
vuka, lisicu, vodu, pčele i sve povede sa sobom. Kad
stignu do carevog (kraljevog) dvora, pijetao odleti
na krov i kukuriče pogrdu caru (“kikeriki, cesaru govno”)
Car ga dade uhvatiti i zatvoriti u konjušnicu da ga konji
zgaze, ali vuk poždere konje. Zatvore pijetla u kokošinjac.
Lisica poždere piliće. Bace pijetla u vatru. Voda ugasi
vatru. Pëele izbodu cara. Tada car pijetla pusti i nagradi
da samo opet ode. Ovaj se vrati djedu i taj sad ima novaca
napretek. Baka se polakomi pa odbije svojoj koki nogu
da bi se također obogatila. Koka ugine. Djed baki ne da
novaca, pa ona sad nema ništa, a on živi u izobilju.
8. Ista pripovijetka hrvatski 8: 55
( spojeno sa početkom vrpce 312 )