Glazba i ples nacionalnih manjina u Hrvatskoj:Ženska pjevačka skupina (KUD-a "Braća Banas") iz Josipovca, Josipovac Punitovački (–akovački), 15. 3. 2003. (br. 1-13)Svirač Josip Sivek iz Luga, Lug, 16. 3. 2003. (br. 14-32)
Autor istraživač
Autor snimatelj
Godina zapisivanja
2003.
Signatura originala
IEF mgtf 3337
Signatura digitalne zbirke
IEF CD 640
Lokalitet
Lokalitet
Hrvatska: Osječko - baranjska županija: Josipovac Punitovački, Lug
Vrsta građe
Fond
Format
Institucija
Popisna lista
Glazba i ples nacionalnih manjina u Hrvatskoj:
Ženska pjevačka skupina (KUD-a "Braća Banas") iz Josipovca, Josipovac Punitovački (–akovački), 15. 3. 2003. (br. 1-13)
Svirač Josip Sivek iz Luga, Lug, 16. 3. 2003. (br. 14-32)
IEF CD 640 (originalni snimci na MD)
Snimila i popisnu listu izradila Naila Ceribašić
Razgovarali Naila Ceribašić i Vido Bagur
Ženska pjevačka skupina: vodeća pjevačica Pavka Pajeska rođ. Kukučka (1943.), Kukučka Slavica rođ. Kvasnovski (1946.), Kuric Tonka rođ. –eri (1940.), Labak Rozak rođ. Kristek (1935.), Kuric Katica rođ. Kanisek (1952.) [ona je i majstor u oslikavanju boca], Ana Kukučka rođ. Mičan (1949.), Marija Smoljo rođ. Hulak (1955.), Kukučka Rozika rođ. Brandis (1947.), Anica Hulak rođ. Kuric (1970.), Nevenka Kristek rođ. Szabo (1965.), Ankica Brandis rođ. Batorek (1966.), Evica Komar (1967.). Neveka Kristek rođena je u Mandičevcu (slučajno), a preostale u Josipovcu. Voditeljica skupine je Anica Popović rođ. Kristek (1950.), koja ne pjeva s njima.
1. U kolu prepliću, da ne bude jednostavno
2. "Moje mile, premilene, čerešnje", napjev iz pjevanog kola, ženska skupina
3. O tekstu pjesme "Moje mile, premilene, čerešnje"; o plesovima koji dolaze iz Slovačke
4. "Matička Kristova, kralovna njeba", marijanska pjesma, ženska skupina.
5.-6. nastavak pjesme
7. "Predivnje spanjila" (Predivna gospa), marijanska pjesma, ženska skupina.
8. "Marija, bud pohvalena", marijanska pjesma, ženska skupina
9. Švabica iz Krndije im je pričala kako su stražarili uz mrtvaca, kartali su se, pili i gostili u drugoj sobi, a ovaj koji je čuvao mrtvaca podigao ga je na jastuk, a kad su ovi došli uplašili su se da je oživio. Pjevanje za mrtve, npr. "Oj čovječe tužni", ne pjevaju ništa na slovačkom za mrtve; jedan se molio uz krunicu i pjevao "Moja duša, sakrij se, neprijatelj bliži se" (oponaša kako je on to pjevao). Jedna im je to pričala kod mrtvaca kako je taj pjevao, pa su se one smijale. "Oj čovječe tužni" pjevaju na sprovodu, kad se ide na groblje, tj. kad se putuje, kad se iznaša iz dvorišta.
10. "Oj čovječe tužni", mrtvačka pjesma, ženska skupina (mlađe ne pjevaju, kao ni, čini mi se, marijanske pjesme).
11. Za mrtve ne pjevaju na slovačkom, dok za Božić i za misu da, za prikazanje i za začetak mise. Npr. "Omša sa uš začinja" tj. za početak mise pjevaju i slovački.
12. "Omša se uš začinja", pjesma, ženska skupina
13. Slovački je na misi uvijek prisutan, za ulaz, prinos ili za kraj mise. Kod njih se nije plakalo za mrtvacem, nije bilo narikača. To ima u Bosni. Jedna je plakala: "Joj Jozo moj, ti si ošo, a tvoja jaja ostala na tečici". Na času smrti ona mu je ispekla jaja, a on umro. A jedna je plakala: "A joj, Tuna moj, a đe je klin tvoj / nije onaj što svijet misli / nego onaj na kojemu puška visi".
Nezabilježeno na vrpci:
KUD "Braća Banas" osnovan je 1967. godine. Postoji folklorna sekcija, tamburaši, dječja, ženska pjevačka skupina i likovna sekcija. Gostovali su u Slovačkoj, Mađarskoj. U Hrvatskoj su nastupali na MSF, Vinkovačkim jesenima, u muzeju Mimara u suradnji sa studijem Tanaj. U Vojvodini su nastupali u Bačkom Petrovci i u Paliću kod Subotice. Tel. voditeljice Anice Popović 031/861162 (kuća)
14.-32. Svirač Josip Sivek, Lug, 16. 3. 2003.
14. Josip Sivek (József Szivek), rođen 1941., rodom iz susjednog sela Grabovca, po nacionalnosti je Nijemac, kao mali bio je u logoru zajedno s mamom i tatom, mama je tamo i umrla, a tata se kad je došao iz logora oženio s Mađaricom, tako da Josip skoro i ne zna njemački. Imao je pet godina kad je došao iz logora. Cimbal (cimbalom) im je ostao. Kolonisti koji su došli nisu ni znali što je to, pa su ga dali njegovom tati. Još i danas ima taj cimbal (vidi IEF foto). Njegov tata je jako dobro svirao cimbal. Josip je cimbal svirao od oko svoje 6. ili 7. godine do 12, 13. Učio ga je otac. Onda je prestao i prešao na violinu. Završio je školu učenika u privredi u Belom Manastiru za zidara. Radio je kao zidar 15 godina u firmi iz Osijeka, poslije se školovao i za VKV i poslovođu. Do mirovine, oko 25 godina radio je kao građevinski poslovođa za visoko- i niskogradnju. Svirao je iz hobija, zajedno sa svojim tatom i drugima, imali su orkestar, svirali su svatove (vidi IEF foto).
Cimbal je više mađarski instrument (nego njemački). Jožef Šunda je 1700. i neke godine počeo raditi sistem cimbala koji ima Josip. Prije su bile puno manje dimenzije cimbala. I dan danas se koristi takav cimbal. Ima 4,5 do 5 oktava (vidi IEF foto). Na njegovom cimbalu piše da je izrađivač Šunda Jožef, Budapest.
Sivek govori mađarski. Završio je osnovnu školu u Lugu, potom tri godine škole u Belom Manastiru, pa dvije godine vojske. Nije imao kontakt s njemačkim jezikom, nije mogao vježbati zato što mu je tata radio, a imao je mačuhu Mađaricu, tati mu je bilo neugodno da s njim govori njemački, a ona da ne razumije. Ima sestru, 1934. godište, u Osijeku koja lijepo govori njemački, a on razumije sve, ali teško bi odgovorio njemački. Djeca su mu u Njemačkoj, otišla su još prije rata, od Münchena 50, 60 km. Sin, kćerka, unuka, zet su mu tamo.
Svirao je u sastavu njih sedmorice, zajedno s tatom. Svirao je violinu. Na fotografiji koju drži na zidu (vidi IEF foto) sve su svirači iz Grabovca, njih devetorica, svi su Švabe - sve su bile violine uz cimbal. Repertoar je bio većinom njemački. Znali su i mađarske narodne pjesme, ali su većinom svirali njemačke. Fotografija je iz oko 1930. Otac ga jest učio i njemačke pjesme, na violini - npr. "Schwarze Zigeuner" dan danas se svira u Njemačkoj, to je jako lijepi mali tango, pa "Forte Kassarne". On svira na note, morao je učiti note. Tata nije imao vremena da se s njime bavi za učenje nota, nego je tada platio učitelja iz Luga utorkom i četvrtom po dva sata. Dvije godine ga je učio. Tata je još više od njega znao note, a djed još više. Djed je bio diplimirani Kappelmeister. Pisao je aranžmane za pleh muziku. I njegov sastav također je imao violine i cimbal. Bilo ih je sedam: svirali su i gudačke instrumente i pleh muziku. Jednako tako je i raniji sastav iz oko 1930. (fotografija u sobi na zidu) svirao u zatvorenom gudačke instrumente, a vani pleh muziku. On je svirao u gudačkom sastavu violinu, a u pleh muzici bas flighorn. Na ulici se svira pleh muzika, a u zatvorenom gudački. No, na svadbi iza pola naći, kad su ljudi ljudi već umorni, da ih se razbudi zasvirali bi pleh muziku. U takvom sastavu počeo je svirati kad je imao 17, 18 godina, bilo je to dakle negdje od 1958. pa do 1970., 1975. godine, oko 20, 25 godina. U ovom su kraju bili jedni od najpoznatijih svirača. Bili su zauzeti za svaku subotu - za svatove i zabave (žetvene zabave, berbene zabave, maškare). Svirali su u jako puno svatova. Imali su unaprijed dogovoreno za 15 svatova. Uvijek je bila riječ o tom sastavu: četiri violine, klarinet, kontrabas i cimbal za svirku unutra te pleh muzika za sviranje vani - heligon (veliki, za bas, umjesto kontrabasa; malo manji od bum bum bardona iz vatrogasne glazbe), es kontra, es klarinet i 3 fliglhorna (to nije jazz truba, nego onaj instrument iz meksičkih filmova). Svi su svirači bili notalni. Nisu imali bubanj, nisu ga voljeli ni oni ni onaj prethodni sastav. Umjesto bubnja imali su heligona. Čovjek koji je svirao heligon svirao je i sa cimbalom, on je bio prva violina, tata druga violina, te još dva s brač violinama (tim se udara kontra), kontrabas i C-klarinet (B-klarinet je više za jazz, a C klarinet ide više uz mađarski narodni orkestar). Oni su većinom svirali mađarsku glazbu i za ples su svirali univerzalno, naše evergreene, ono što Ivo Robić pjeva "Samo jednom se ljubi"i –imi Stanić i sve što je bilo popularno u ono vrijeme, kao i danas; šlageri koji su bili. To su svirali za ples, i od Straussa "Na lijepom plavom Dunavu", one male, lakše stvari, nije se moglo svirat nešto ozbiljno, neke operete, ali ljudi su voljeli više one lagane valcere, tango, čardaše. Od mađarskih stvari to su bili uglavnom čardaši i romance - Dušan Dančuo, gradske pjesme, za mađarski sastav više to ide.
Od njemačkog repertoara prije bi svirao na violini, iako zna i na cimbalu nešto malo. Nakon 1972., 1973. prestali su svirati jer su to bili stari ljudi, 65, 70 godina, prošle su godine - on je bio najmlađi, čovjek kad je stariji više ne može izdržati preko noći. Sada on ima te godine, pa svira samo nekad s Weissembachom kad ima neki mali banketić - on svira violinu, a Weissembach sitesajzer. Ne sviraju cijelu noć nego samo malo banket. Tu nema više tko da svira mađarske pjesme u Baranji. Mađari ni ne znaju, ni nemaju instrumenta, nego Švabi, oni sviraju. Kolega mu je Vajzembah, druga violina je Kirmajer, a na klaviru svira dečko Geršmajer - svi su Nijemci, tako da danas sviraju Nijemci mađarske stvari u Baranji, mađarske pjesme. U drugom, trećem selu od Luga bili su jako dobri svirači Cigani. Oni su se bavili samo sa sviranjem i jako su dobro svirali, ali su ostarili, pomrli, otišli, više ih nema. Sada je u Baranji možda on sam sa violinom za mađarske pjesme. Nitko više nema cimbalo. On ima još jedno cimbalo - od Gyula Magyarosa, no ovo (Šundino) je kvalitetnije. Koncem 1700.-tih počeo je raditi taj Jožef Šunda. Danijela (Drašteta, s TV) kaže da ima nekog kolegu koji se bavi s tim, taj profesor joj je ispričao da taj Šunda je čovjek koji je proizvodio cimbale. Ovaj cimbal ima 4,5 oktave. Onaj drugi ima samo 4 oktave. Ovaj ima i jači zvuk, jak ton, više je za svatove gdje ima više ljudi, a onaj za salu, za bar, gdje je manje ljudi. (Kako se štima vidi na IEF foto). On si je taj crtež napravio 1953. godine kad je imao 13 godina, sada ga je precrtao da se bolje vidi.
15. Svirka na cimbalu: romanca (melodija pjesme "Kad mi pišeš mati" koju je pjevao Zvonko Bogdan)
16. Svirka na cimbalu: čardaš (melodija "*** cvijeća" [ne može se sjetiti kako se zove taj cvijet, plavi je], potom pretopljeno u "Az a szep")
17. o demferima
18. Svirka na cimbalu: valcer (melodija "Trink, trink, noch einmal trink" / Pij, pij, još jednom pij")
19. Svirka na cimbalu: "Forten Kasarne" (Ispred kasarne), tj. "Lili Marlen"
20. O naslovima komada koje je svirao.
Cimbal se ispravno kaže cimbalom. Na ovom cimbalu demferi ne rade, a na onom drugom cimbalu fale demferi, a nema ni nekih žica.
Njegova violina je njemačka, Tovald, iz 1795. Kad je bio u Njemačkoj, otišao je tamo gdje i dan danas postoji radnja tih violina. Riječ je o violini Joseph Klotz Mittenwalde. Čim je čovjek pogledao violinu, rekao je: je, je, to je iz naše radnje. Kaže: ne treba ni gudalo, ništa, ostavite violinu tu i odmah platim 15.000 DM. On je tu violinu nabavio kad je imao oko 25 godina. Kupio ju je u susjednom selu od jedne stare gospođe. Njezin sin je svirao nekad u Zagrebačkoj filharmoniji i čovjek se psihički razbolio, pa je prodao i jazz trubu, a violinu je tu ostavio kod bake, violinu, jazz trubu, harmoniku. On je tu violinu kupio za dosta novaca, za dvije dobre mjesečne plaće zidara. To je dobra majstorska violina, nije to neka svjetska marka, ali je od malo boljih violina, nije ona od tvorničkih gdje godišnje izađe stotine, tisuće violina.
U njegovom sastavu slabo su pjevali, uglavnom ako jesu onda zajednički, uglavnom su samo svirali. Podaci o naslovima prethodnih komada. Iznova svira početke.
21. Svirka na cimbalu: "Dunjo moja" (pjevao Zvonko Bogdan).
Repertoar su usvajali mnogo putem nota, pratili su to, ima cijeli štos nota. Pokazuje podatak na violini o proizvođaču i godini. Unučica mu je nalijepila na violinu dvije male aplikacije u obliku srca.
Ugađanje violine
22. Svirka na violini: "Okacos ut" (Bagremski put), romanca
23. Svirka na violini: "Schwarze Zigeuner" (Crni Cigan), kao primjer njemačkog repertoara. Violina je solo instrument, a to ne ide bez pratnje.
24. Svirka na violini: "Über die Wellen" (Iznad valova), valcer
25. Sivekova supruga nije nikad svirala. Nisu u sastavu imali ženske. Ona voli pjevati i plesati.
26. Svirka na violini: čardaš (melodija kao i br. 16).
27. Dobra pratnja violini mogli bi biti razni instrumenti: kontrabas, el. orgulje, klavir, harmonika, kontrabas, bilo što, samo da ima ... Sada još zna zasvirati s Weissembachom, s nekim nastavnikom muzike u Belom Manastiru i s dečkom Gerschmeierom koji svira sintesajzer. Kontakt s njemačkim društvima nema, iako jest član Podunavskih Švaba. Kod njih nema orkestra. Dobije obavijesti o događanjima, ali nikad ne ode jer je navečer, nema prijevoz do Osijeka. Nekad ima pinkel-bal, to je bal u staroj njemačkoj, švapskoj tradiciji. Tamo ima svirači koji sviraju, no on još nije bio na tome. Kad je on bio mali, na njemačkim svadbama svirali su se većinom valceri i polke. Otac ga to jest učio.
28. Svirka na violini: polka
29. Svirka na violini: slovenska polka
30. On ima jako puno nota, naslijedio je jako puno nota i od tate. Pitanje može li supruga nešto uz njega zapjevati.
31. Svirka na violini: Yankee, stvar od Glenna Millera (to je svirao Jacquesu Kleinu na jednoj priredbi u Baranji).
32. Geza Bači bio je virtuoz na cimbalu. On je Josipovu kćerku učio svirati cimbal. Ranije žene nisu učile svirati. Njegova se kćer zove Valerija Sivek, rođena 1965., muž joj je iz Korođa, sad se preziva Požar. Sada u Njemačkoj ona više ne svira. Svirala je kod kuće i na priredbi u Lugu, zajedno s tatom. Ona je tada imala 17, 16, 15 godina, tj. 1980. je to bilo.
Fotografija na kojoj on svira violinu, još su i kontrabas, kontra, harmonikaš se slabo vidi. Fotografija na kojoj on na ulici svira violinu, što nikad nije volio jer violina nije instrument za van, popuštaju žice. Fotografija kad je svirao J. Kleinu, za vrijeme rata, na igralištu, bilo je to 1992. možda. Oni za vrijeme posljednjeg rata nisu otišli, ostali su kod kuće. Njega su jedanput istjerali iz njegove kuće i sad je rekao: e to neće biti drugiput. Svašta su preživjeli od srpskih okupatora, ali ostali su živi. Djeca su otišla još prije rata. Za kratko su vrijeme dobili njemačko državljanstvo, nakon dvije godine. On nema njemačko državljanstvo. Sin mu ima dvojno državljanstvo.
Fotografija na kojoj je u sastavu električna gitara, harmonika, kontra, kontrabas i on s violinom. Fotografija na kojoj njegova žena pleše čardaš.
Fotografija na kojoj je sastav: saksofon, jazz truba, bas fliglhorn (taj je instrument on svirao)
Fotografija na kojoj je sastav njegovog oca u Grabovcu na groblju (otac stoji desno od spomenika gledajući u njih). Fotografija na kojoj je heligon (čovjek s naočalama), on (bas fliglhorn ili kontra), es kontra, njegov tata (prim fliglhorn), klarinet i ... Ta je fotografija od prije otprilike 35-40 godina. Snimljeno je u Lugu u gostioni. Ti su svirači bili seljaci, Mađari iz Luga. Fotografija originalna od koje je napravljena veća koja stoji na zidu (sastav iz oko 1930.).
Fotografija Betyar Bandis sindarab - predstava, priredba u kojoj su sudjelovali. Iznova fotografija gdje sviraju za J. Kleina. Klein se s njima i rukovao.
Fotografija na kojoj je i Titova slika. On je svirao, njegov otac, cimbalist, C klarinet, kontrabas i gostioničar i gostioničarka. Beli Baci, Kiss Beli je bio vlasnik gostione. Svirači su se zvali Pišta, još jedan je bio Pišta, bio je i Sić Mihajlo Miša, bio je Tod (Toth?) Ištvan, Foki Ištvan je svirao klarinet. Prva truba - Tod Ištvan, druga truba (ili fliglhorn) - njegov tata (na fotografiji je drukčije), Drobina Ferenc je svirao bas violon prim, kontru (Es kontru) je svirao Balog Ferenc.
Fotografija (s biciklom u pozadini) snimljena je u Kopačevu pred gostionom. Prvi slijeva svira 2. fliglhorn, pored njega je Foki Ištvan koji svira Es klarinet, zatim je on s bas fliglhornom, onda je prva truba ili fliglhorn koji svira Tod Ištvan, onda je bas fliglhorn prim koji svira Drobina Ferenc, onda Es kontra - Balog Ferenc i Sić Mihajlo u pozadini - heligon.
Fotografija snimljena na zabavi u Kopačevu kad je on imao 18 godina. Na fotografiji su sve sami violinisti (jer je to bilo unutra) te svirač C-klarineta (na ulici je taj čovjek svirao Es klarinet, a unutra C klarinet) - Fok Ištvan, cimbalom je svirao Sić Mihajlo (na ulici je on svirao heligon), Josip svira prvu violinu, njegov otac drugu violinu, svirač kontra brača (koji je na ulici svirao prvu trubu) - Tod Ištvan, svirač violine kontra ili brača (koji je na ulici svirao Es kontra) - Balog Ferenc, svirač kontrabasa Drobina Ferenc (on je u pleh muzici svirao bas fliglhorn prim), Josip je u pleh muzici svirao bas fliglhorn kontra. Svi su ti ljudi umrli, jedino je klarinetist još živ, ali ima preko 70, 75 godina.
