Glazba i ples nacionalnih manjina u Hrvatskoj: Razgovor sa sviračima Rusinima iz Petrovaca, Petrovci, 14.3.2003.

Glazba i ples nacionalnih manjina u Hrvatskoj: Razgovor sa sviračima Rusinima iz Petrovaca Petrovci, 14. 3. 2003. IEF CD 639 (originalni snimci na MD) (dio koji je na CD 638 je nastavak s ovog CD-a) Snimio Vido Bagur Razgovarali Naila Ceribašić i Vido Bagur Popisnu listu izradila Naila Ceribašić Kazivači i svirači: Janko Čordaš (1931.), svirač harmonike Miro Nađ (1935., Ruski Krstur, od 1940. u Petrovcima), svirač bas-prima Miroslav Dudaš (1940.), svirač bugarije Zvonko Ruskaj (Rule) (1950.), svirač berde Tomislav Dudaš, pjevač, sin Miroslavov 1. * Čordaš svira od 1939. godine, rođen je 1931. Išao je u muzičku školu u Varaždinu. Radio je kao poslovođa u trgovini. Voditelj je sastava, no zapravo i nemaju sastava. * Nekada sviraju s Osječanima, Zagrepčanima. Čordaš je svirao u mnogim prigodama i mnogim hotelima. Svirao je i u Njemačkoj (München, Frankfurt), u Osijeku, Petrovcima, Mikluševcima, Vinkovcima, Zagrebu. Tijekom rata bio je u Zagrebu i svirao, 8 godina. Nastupili su i 1992. ili 1993. na zagrebačkoj smotri, nastupili su i u Poljskoj, Čehoslovačkoj. * O specifičnostima u repertoaru petrovačkih Rusina: postoje i sličnosti i razlike između slovačkih Rusina i njih, barem u smislu obrade melodije, načina pjevanja. Tamo je pjesme skupljao Timko. Ovdje je melos ipak bio malo drukčiji: makar je bila ista pjesma, postojalo je ipak i nešto drugačije. U Petrovcima je bilo jako dobrih pjevača, možda i boljih nego u Bačkoj. Čordaš je svirao i tamo: ono što mu se najviše sviđalo to je i prihvatio. On je bilježio i tekstove i glazbu. * Predstavljanje svirača: Čordaš Janko (bać' Janko), išao u muzičku školu u Varaždinu (svirao klarinet), rođen u Petrovcima 4. 7. 1931., svira harmoniku. Profesionalno se bavio trgovinom. Tomislav Dudaš, pjevač solista, sin Miroslavov. Miroslav Dudaš, rođen 1940., svira bugariju od svoje 15. godine. Čordaš ga pozvao u sastav, svirali su na kirvajima, svadbama, imali su i svoje društvo. Svirao je i sa –urom Racom, također harmonikašem, 15-20 godina. Godine 1953./54. bilo ih je tridesetak svirača, mlade je učio Čordaš. Nisu dozvoljavali da dođu svirači sa strane jer ih je bilo i u Petrovcima dovoljno, Čordaš je mogao birati. Dudaš je 9 puta svirao bal u Zagrebu. Bal u Zagrebu su svirali zajedno i s orkestrom kombinata Borovo - imali su i po dva basa, tri kontre, 3-4 harmonike, jako su dobro kooperirali s kombinatom prije rata. Čak su imali i dobru vezu sa Slavonskim Brodom. Takač: Bal je zapravo ponikao iz prela - dao mu je visoki kulturni nivo, balovi se održavaju u hotelima. Balovi su se počeli održavati 1950-ih, prvi je bio u "Istri" (možda dvorana "Istra" u Zagrebu), spojili su se Mikluševci, Petrovci i Borovo, drugi je bio na Vučedolu, a treći u hotelu "Lav" u Vukovaru. Ne, prvi je bal bio u "Bloku 9" u Vukovaru odmah poslije oslobođenja, drugi u Vučedolu, a treći u hotelu "Lav". Kasnije je bio i u Bloku 7. Zajedno su nastupali Petrovci i Mikluševci - naizmjence su svirali za ples i kerenje. Kasnije je prešlo u "Lav", pa u Borovo u Radnički (dom), pa u Zagreb, Osijek, Novi Sad. * Predstavljanje svirača: Miro Nađ, rođen 8. 11. 1935. u Ruskom Krsturu, došao u Petrovce s obitelji 1940. Svira bas-prim, počeo svirati kad je izašao iz škole, samouk, prvo je imao drvenu frulu, pa je tako zavoljeo svirati. Kad se vratio iz vojske, kupio si je prim, tamburicu. Sam se učio. Poslije se uključio u kulturno društvo. U početku su svirali na svim manifestacijama, po drugim državama, pa na balovima, a poslije su prešli i na svatove. Svirao je sa čika Jankom, sa –urom Racom. I sada sviraju poneke svatove i balove. Nema mladih, a čika Janko bi ih mogao naučiti. Nema ni instrumenata. Šteta je ako oni jednog dana prestanu, jer Rusini su u Petrovcima možda najveće selo u Hrvatskoj - u Petrovcima ima najviše Rusina. Preko kulturnog društva trebalo bi nabaviti instrumente. * Predstavljanje svirača: Ruskaj Zvonko zvani Rule, rođen 13. 1. 1950., poznat svugdje. Svira bas. Išao je u 5. razred, brat u 7., bili su dobri pjevači. Odrastao je pokraj bačika Janka, učio ga je svirati učitelj Štefan Hodak kao i Nađa (poštara). Svirao je s Vladom Leholatom, Međeši Silvom - njih trojica imali su svoj orkestar, onda je jedno vrijeme svirao i s bačika Jankom, onda su se njih trojica odvojili. Rusinsku muziku ljudi misle da je lako svirati, no jedino oni u Petrovcima sviraju. Ako mladi to ne preuzmu, njihova će muzika izumrijeti. Sviraju bal, znaju otići i u gostionu, iz sale otići u gostionu, raspoložit društvo do jutra. Rusinsku muziku svirali su u Baćincima, Šidu, Zemun Polju, čak do Beograda - Rusini su željni njihove muzike. * Stil rusinske muzike u Petrovcima. Čordaš: razlika je neka u pjevanju u harmoniji. Ima nešto drugačiji i ritam. Miroslav Dudaš: oni u Bačkoj većinom sviraju na čardaš (teški, pravi mađarski čardaš), a ovi u Petrovcima na estam. Estam je bas-bugarija-bas-bugarija. Čordaš: U četvrtini je najprije bas osmina, pa osmina bugarije. U Hrvatskoj se samo u Petrovcima bila petrovačka (valjda rusinska) muzika. Godine 1952. i 1953. prviput su na rusinskom izlazile note. Do tada nije bilo notalnih zapisa. Bio je jedino zapis ... Žganec je objavio zborove, to nije to. 1952. i 1953. objavio je knjigu Timko. Čordaš je bio notalista, pa su počeli svirati notalno, on ih je obučavao. U početku im se zabranjivalo, nije ih se puštalo kad su odlazili u Baćince, Šid, Berkasovo, Srbi im nisu puštali da uđu unutra. Rusini su morali obiti dom da dođu unutra, nisu ih htjeli pustiti unutra da se širi ta muzika, bilo je problema. * O sviranju na drvenoj fruli. Nađ: svirao je na njoj rusinske melodije. Poslije onoga rata, 1948., 1949., 1950. počeo je raditi sa 14 godina, bio je najprije službenik, poslije poštar 35 godina. Poslije frule je kupio prim, poslije je vidio da je bas-prim jači, pa je prešao na njega. U društvu nisu imali saksofon, pa ga je Čordaš potakao i naučio da svira saksafon. (Dudaš: on u njihovo podneblje ne paše). U svatovima se mora hodati. I zbog zdravstvenih razloga nije mogao, dobio je bruh, (pa zato nije mogao više svirati saksofon?). Frulu je bio kupio na kirbaju, 14. 10. je kod njih. Bila je to dupla frula, dvojnica. Svirao je tako da su ljudi poumirali, kad je čuvao krave (od škole do zaposlenja) svirao bi, navečer bi sjeo kod komšije na klupu i svirao, nije bilo radija i TV, tu i tamo bio je neki radio na baterije. On bi svirao, a neki ljudi bi išli kolima, drma se kameni drum, ponekad bi stali i slušali: vidi kako ovaj mali svira, to su mu govorili. I brat mu je također svirao. Čika Janko ga je počeo učiti i violinu i klarinet. Sve je on to nabavio. Frula je imala na jednoj 6, a na drugoj strani 4 rupice: jedna vodi, a druga je kao bas. U tom nesretnom ratu probao je iznova svirati frulu, za par dana bi sigurno nadošao. Čordaš: njegov je tata bio u Kanadi kad se on rodio. Onda su pričali kako je njegov tata dobro svirao, pa mu je mama kupila 1939. harmoniku. Tako se on nije učio u muzičkoj školi nego je bio pozvan u muzičku školu kao talenat. Poslije dijatonske harmonike svirao je i klavirsku, pa klarinet. Profesor Zuber ga je pitao da li on zbilja svira klarinet iz svih intonacija - kao što mu je kod harmonike svejedno iz kog svira, tako je svirao i klarinet. Onda je on bio pozvan u muzičku školu. Otišao je već 1951., imao je 20 godina. * Čordaš je radio u trgovini, Nađ je radio kao naučnik u mjesnom uredu (široko o tome) do armije. Kad se vratio, mjesni se ured raspao, otišao je onda u zadrugu gdje je radio pet godina, a potom 35 godina kao poštar. Miroslav Dudaš je poljoprivrednik. Zahvaljuje se baćiki Janku, od njega su svi počeli. Ruskaj je u mirovini kao vojni ratni invalid, radio je u Veleprometu, bio vozač 15 godina, potom u upravi. Tomislav Dudaš radio je u Vuteksu, sada radi u građevinskoj firmi na obnovi Vukovara. Nađ je radio kao poštar, ali znali su imati probe svako veče do 12 sati, a on ujutro mora biti u Vukovaru u 6 sati. Bilo mu je strašno naporno i odgovorno kad je bio poštar. Kad su svirali u svatovima - do zore, a odmah ih čeka autobus, jer s kulturnim društvom idu 50, 100 km, cio dan u defile, i to je bilo jako naporno, no nije im bilo teško. Kulturno društvo je počelo raditi još 1919. godine, a počelo je onda 1925. ili 1926. Nakon 1945. (iako je Čordaš svirao i za vrijeme Hrvatske) počela je najprije, kad su se povratili iz partizana, omladinska organizacija i AFŽ. * Ruskaj: berdu / bas naučio ga je svirati... Imao je 15, 16 godina kad je kod čika Janka išao na probe i pokojni Dorokazi Mihajlo kaže: Zvone, uzmi to, to je najbolji instrument, a Ruskaj nije znao da je to tako teško nositi kad ideš po ulicama, u svatovima, treba od jednog kraja sela na drugi kraj nosit. Svira i bas-gitaru. Kad u svatovima sviraju u sali, on umjesto basa svira bas-gitaru. Čordaš: kad je radio u trgovini sve se moralo mjeriti. Radio je i do 9 sati, pa i kasnije, i direktno ulazio u kulturno društvo, iz kulturnog društva je odlazio kući i radio note, aranžmane do jutra, a ujutro se dizao i opet išao u trgovinu. Ruskaj: nakon probe u kulturnom društvu Čordaš bi im rekao: moramo ljudi nešto popiti, pa bi im dao ili šerija ili mentola, pa bi ostali po strunjačama koje su bile u sali i do 3, 4 sata, a sve je to bilo radi društva. * Ugađanje glazbala, dogovori za snimanje i tonska proba 2. "Už ne budzem večerami" = Už ne budzem večerami (Više neću večeras u kapijici stajati), svirka i pjesma, vokalno-instrumentalni sastav (njih 5) 3. "Už ne budzem večerami" može se izvoditi u raznim prigodama: svadbe, balovi i druge, no ona nije za ples Najava: Po tim našim šore bundavara pahla 4. "Po tim našim šore bundavara pahla" = Bundevara - "Po tim naćim ćore" (Po našoj ulici čuo/osjetio se miris bundeve), vok-instr. [veza s mađ.] 5. "Po tim našim šore" je potekla negdje na tromeđi - izvode je i Slovaci i Mađari i Rusini. Izvodi se također na svadbama, balovima i u drugim prigodama. Tu pjesmu ne pjevaju i na hrvatskom. Npr. "Ja se konja bojim" Ruskaj sa svojim sastavom pjeva i na rusinskom". Na rusinskim se svadbama izvode i rusinske i hrvatske pjesme. Nađ: Mi smo morali i svirali smo rusinski, ukrajinski, hrvatski, srpski, makedonski, bosanski - to smo sve svirali. Ja imam kod kuće knjigu, kad smo počeli učiti s –urom, ovim drugim, ja sam kupio jedan kazetofon i onda smo na radiju čuli ovu pesmu i onda smo je hvatali, ja sam to snimio i onda sam u knjigu pisao i tako smo se učili svako večer. Ali, kad odete negdje u svatove i kad dođe rodbina i prijatelji sa svih strana stare Jugoslavije - mi smo morali sve znati i ako smo više znali više su nas tražili, više smo i zaradili. (Tako sad morate znati hercegovačke - VB). Čordaš: Dok je svirao u Zagrebu rekli su mu da prati hercegovačke pjesme s harmonikom, što je bilo nemoguće. Iznova dogovori oko snimanja te najava: Ej, nje vidno tot moj valal 6. "Ej, ne vidno tot moj valal" = EÈ, ne vidno tot moÈ valal (Ej, ne vidim svoje selo), vok-instr. 7. Najava: U ješiku pri valalje. To je valcer. Tekst te pjesme sastavio je Petrovčan Erdelji Silvestar, a Joakim Sivč iz Ruskog Krstura napisao je muziku. 8. "U lješiku pri valalje" = U loćiku pri valale (U šumici pokraj sela), vok-instr. (odabrano za CD "Glazbena baština ...", br. 4) 9. Najava: Petrovskim polju, pjesma o Petrovcima, tekst joj je narodni, a Čordaš je napravio melos/melodiju [var. melodije "I mi smo Šokci"] 10. "Petrovskim polju" = Petrovskim pol˛, vok-instr. 11. Najava: "I šumit i hudet", ukrajinska svirka, u kolu (kolomejka, op. Zvonko Kostelnik) 12. "I šumit i hudet" = ß ćumit|, i gude, instr. (odabrano za CD "Glazbena baština ...", br. 5) 13. "I šumit i hudet" pleše se na njihovim balovima. Najava: "Už stanula švekra". To je tanjec, pleše se najviše u svatovima. [A E H, iz E, uputa Čordaša sviračima] 14. "Už stanula švekra" = Už stanula ćvekra, vok-instr. = br. 14 15. "Už stanula" neizostavno je u svatovima, mladi to također znaju. Odgovori na pitanje zašto instrumentalni sastav u većoj mjeri ne sudjeluje u nastupima kulturnog društva nego često plesači nastupaju uz glazbu s vrpce. Oni bi mogli svirati i hopak i kozačok. Čordaš može sve i skinut i naučit i transponirat i harmonizirat. Za nastupe oni imaju nošnje. Kad su snimali majsko drvo 1972. ili 1973. došao je neki etnomuzikolog ... Opis običaja majskog drveta (Čordaš). Kad su radili taj prikaz početkom 1970-ih za televiziju, budući da je bilo doba komunizma, nisu im dali da idu u crkvu (u smislu simboliziranja braka).