Razgovor s članovima skupine The Slip
Zagreb, 25. 2. 2005.
IEF mgtf 3440 (minidisc)
Snimila i popisnu listu izradila Naila Ceribašić
1. Predstavljanje članova: Ivo Turk, r. 1977. u Zagrebu. Svira whistle (irsku frulu), najčešće je to wooden whistle (drvena frula), no svira i tin whistle (metalna frula) te low whistle (također metalna frula koja je oktavu dublja od tin tj. high whistle). Koristi se najčešće frula naštimana u D-duru. U kontakt s irskom glazbom došao je u 3. razredu srednje škole čuvši skupinu Dubliners, koja je tada imala koncert u Zagrebu, pa je na TV vidio isjećak s tog njihova koncerta (pjesmu “Wild Rover”) i idući dan je otišao kupiti njihov CD. I tako je počeo njegov interes za irsku glazbu. Kasnije je otkrivao nove bandove, vremenom počeo i svirati. Počeo je svirati prije osam godina, a napredovati nakon što mu je bivši whistle player ondašnjih “Shamrock Roversa”, Johny Brannon, koji je bio Irac i živjeo u Zagrebu, pokazao nekakve osnove. Otad je počeo brže napredovati. Po struci je profesor geografije, znanstveni novak na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu; trenutno piše magistarski rad s područja demografije.
2. Nikola Ćeran, r. 1981. u Zagrebu. U Slipu svira violinu. On je osnovao band. Diplomirani je violist (diplomirao 2004.), sad je trenutno civilni ročnik. Bavi se i irskom muzikom. The Slip je osnovan u rujnu prošle godine. Prije je svirao u Shamrock Roversima, oko 4,5 godine. Povremeno svira i s riječkom grupom Belfast Food, kojoj će Slip biti gost za dan Sv. Patrika, kada imaju nastup u Tvornici u Zagrebu. Shamrock Rovers je bio prvi zagrebački irski band, osnovan 1997. ili 1998. Za cijelu Hrvatsku najznačajnija je bila riječka grupa Belfast Food. Nikola je sa irskom glazbom upoznao najprije preko Belfast Food, zatim preko Dublinersa, pa potom su došli ozbiljniji bandovi kao Altan, Dervish, Cran, Lunasa i drugi poznatiji bandovi koje oni trenutno slušaju. Glazbena iskustva koja su prethodila irskoj glazbi: Nikola je uvijek volio sviruckati npr međimursku ili zagorsku glazbu, čak je i plesao i pjevao u folklornom društvu “željezničar”, tamo je plesao 7-8 godina, tako da ima iskustva s narodnom glazbom i običajima. Možda je i to bilo povezano s kasnijim interesom za irsku tradicionalnu muziku. U Slipu svira violinu, jer je violina karakterističan irski instrument. Violina koju on svira je klasično štimana, iako Irci uz taj štim koriste i štim gdje su sve žice podignute za malu sekundu prema gore, vjerojatno zbog frula koje su štimane na Es-dur štim i harmonika. Koristi se dakle D-dur i Es-dur štim, a on koristi D-dur štim jer i Ivo ima D-frule. S različitim štimovima mijenja se napetost žica, drukčije reagiraju žice.
3. Ivo je prije svirao u Shamrock Roversima, oko 1,5 godinu, dokad se taj band nije raspao. Band se raspao u jesen 2003., zadnji nastup tog banda je bio 8. 11. 2003. u River pubu u Rijeci. Ivinim interesima za irsku glazbu prethodila je faza reggaea, etno-glazbe Jamajke. Zanimala ga je i andska glazba, glazba Perua i Bolivije.
4. Nikola: U irskoj se muzici jako puno koriste modusi, srednjovjekovne stare ljestvice, a on je jako volio slušati glazbu renesanse i srednjeg vijeka, uvjetno rečeno arhaični zvuk, malo druk_iji od dana_njeg, starinski, a irska je muzika jako sli_na tome, pa ga je i to odvelo k irskoj glazbi. I Ivo jako voli tu drevnu, srednjevjekovnu i renesansnu glazbu, upravo radi tih modusa, starih ljestvica.
5. Hrvoje Sudar, r. 1983. u Zagrebu, u Slipu svira gitaru. Oduševljeno je prihvatio poziv Ive i Nikole da im se pridruži. Gitaru je počeo svirati s 14 godina, npr. Red Hot Chilli Papers i Jimy Hendrixa, rock glazbu. Najviše je učio preko interneta; ima na internetu tabulature, poduke, sve živo. Hrvoje ne zna čitati note, nije školovan. Hrvoje se prije svirao u jednom rock-sastavu, manje ozbiljnom od Slipa, prijatelji bi se našli i svirali. Ovo sada mu je zanimljivije i ozbiljnije, što više ovdje ulazi, to više izlazi iz rocka, ali još uvijek mu je blues drag. Nikola je u jednoj fazi slušao i jazz, baš masovno. Svi su ga počeli zezati zašto sluša jazz (bilo je to u 8. razredu osnovne škole), jer je to bila faza ravea, techno glazbe, to je onda bilo moderno. A Nikola je uvijek bio malo drukčiji, počeo je s jazz, prešao na irsku glazbu, nikad nije pratio trendove. No, sada irska glazba nekako jest ušla u trend, dobila je veći značaj.
6. Naziv Slip je smislio Ivo. Slip jig je irski plesni ritam u 9/8 i to ga je asociralo da bi band mogli nazvati Slip. To je kratko, lako se pamti. Svojevrsno je šaljivo ime, može ljude asocirati na svašta. Nikola: nisu htjeli stereotipno ime, kao npr. Shamrock, u Irskoj ima milijardu bandova koji se zovu Shamrock, to je jedno od najlošijih imena jer se svi živi zovu shamrock. Shamrock na engleskom znači djetelina, što je simbol Irske. Band Shamrock Rovers je preuzeo ime od istoimenog nogometnog kluba iz Dublina, pa je malo smiješno zamisliti da se neki band koji svira hrvatsku glazbu nazove Dinamo ili Hajduk ... To je malo smiješno, a za naziv svog banda htjeli su nešto zvučno i jednostavno i da uđe u uho.
7. Nikola je osnovao band. Ne postoji izraziti vođa banda, nitko nije manager, svi su jednako važni. Npr. kad nema Hrvoja, oni ne mogu imati probu. Kad fali Tina malo je lakše, no ipak Nikola voli da su svi na probi, da su svi kao jedan. Zato je svaki član banda jednako važan. ... Program dogovaraju tako da vide što su već dobro uvježbali. Npr. sada za Tvornicu imaju minutažu preko koje ne smiju ići, to je 35-40 minuta. Za to su uzeli najjače stvari, efektne, da ih dobro sviraju, da najjače zvuče, da ljudima ne bude dosadno i monotono. Zato su za Tvornicu stvorili program da se stalno mijenja (tempa, ritmovi, aranžmani). Ne vole da bude 50 reelova ili 50 jigova za redom, nego da se stalno mijenja - malo je 6/8 ritam, malo 4/4, malo su polke, malo su lagane stvari, tako da ljudi budu u nekoj stalnoj napetosti. Sve to zajednički dogovaraju.
8. Prigode u kojima sviraju: u Tvornici će im biti prvi koncert.