Guslarica Ruža Jolić, Omiš, 16. 5. 2005. (1)

Guslarica Ruža Jolić Omiš, 16. 5. 2005. IEF mgtf 3418 (MD 1; veza s IEF video i foto) Snimila i popisnu listu izradila Naila Ceribašić 1. Predstavljanje: Rođena u Kongori kraj Tomislavgrada 1945. godine. U Omišu je od 1990. godine, prije toga je živjela u Splitu. U Kongori ima rođaka guslara, a i baka joj je guslila. Baka je rođena 1860., a Ruža je naslijedila njezine gusle. Gusle su je zainteresirale kasnije, ne u mlado doba. Sama piše svoje pjesme. Baka je bila Ruža Galić, rođ. Baćak, bila je iz sela Letka, također kraj Tomislavgrada. Bila je udana za Ružina djeda u Kongoru. Ruža joj je bila najmlađa unuka. Nije je ona učila, umrla je kad je Ruži bilo 12 godina, umrla je 1957. godine. Ruža ima 8 braće i sestara, najmlađa je, a osim nje još jedan brat (rođ. 1939.) koji je u Zagrebu pomalo gusli, nitko drugi. Sada Ruža ima nove gusle, bakine su u Kongori. Ruža je počela gusliti s rođakom iz Kongore, čak su izvodili u duetu - on bi guslio, a ona pjevala. Taj je rođak Ivan Mašić. On također nastupa na javnim mjestima, jako dobro gusli, profesionalac je, nastupao je i u Münchenu i u Švicarskoj. U njezinu kraju ima još guslara. Ona je u zadnje vrijeme postala zanimljiva kao jedina žena koja gusli. Bila je u Švicarskoj, u Bernu je nastupala, izašla je u iseljeničkom listu na naslovnici (vidi foto). Sada nema drugih žena koje gusle. Njezina je baka bila još veća iznimka u njezino doba. Ljudi su to simpatično prihvaćali. I njezino sviranje ljudi simpatično prihvaćaju, svima je to zanimljivo čuti, jedna žena izađe pred publiku - zanimljivo je to za ovo naše podneblje. Dunja (Rihtman) ju je pohvalila na predstavljanju (Šilićeve knjige, u koju je uključena i Ruža) - rekla je kako je to jedna hrabra žena. 2. Predstavljanje supruga: Mijo Jolić, rođen također u Kongori, radio neko vrijeme u Tomislavgradu, završio je pravo, 1974. su preselili u Split. Kad je išao u mirovinu prodali su stan u Splitu i nastanili se u Omišu. Početak Ružina sviranja bio je s Mijinim rođakom - došli su im neki rođaci iz Australije 1980-ih godina i onda su ti rođaci htjeli da on gusli, a on nije baš bio za pjevanje, pa mu se Ruža, koja je tada već počela sastavljati pjesme i pomalo za sebe guslila, pridružila u duetu. To u duetu se Miji jako sviđa, fino su oni to uskladili, to je također izuzetak. U djetinjstvu Ruža nije guslila. Počela je od svojih 40-ih godina. Onda je našla te stare gusle na tavanu. Na početku je Ruži bilo malo neugodno izaći pred publiku, no podršku joj je dao i njezin brat svećenik. Bili su skoro po cijelom Dalmaciji: Polača, Mirlović Zagora, Sinj, svugdje naokolo, kad su derneci, smotre, društvo iz Svilaja reklo je i da je ona njihova. Prviput je javno nastupila 1989. godine kad je Kuharić posjetio Tomislavgrad - sudjelovala je u programu zajedno s tim rođakom koji je guslio, a ona je pjevala u čast Kuhariću što je došao u Tomislavgrad. Napravila je pjesmu za Kuharića i to je bilo oduševljenje; Kuharić se digao i to je stvarno bilo krasno. 3. Pokazuju na karti njihovo mjesto - iz knjige njihova rođaka Roberta Jolića. Po svom selu skupili su mnogo starih stvari koje su ljudi htjeli baciti ili već i bacili, tako da imaju etnografsku zbirku. To namjeravaju srediti. Pokazuju na karti svoje selo, vikendicu izvan sela - imanje Vanjkuša, Blidinsko jezero i druga okolna sela, Vran planinu, župu Kongora. 4. U djetinjstvu je Ruža pjevala gangu lijepo i dobro, bećarac, plesala kola - truska, troskaka. Imala je ekipu s kojom je pjevala gangu, jer bez ekipe ne možeš dobro zapjevati gange. Mogla bi se i sad sastaviti ta ekipa - dođu preko ljeta na odmor iz Zagreba, Njemačke. Svi vole doći u svoj kraj. Oni imaju staru kuću i u selu, i nju su lijepo uredili. Dvoje djece su im ostali s njima, a jedan je u Zagrebu. Ruža je domaćica, ali je prije radila u Ljubljanskoj banci u Splitu kao domaćica i spremačica 15 godina. Mijo je radio u općini. Onda kad je došao rat poduzeće se raspalo, ostala je bez posla, bez mirovine, pa je nastavila pjevati. Ruža je šećeraš, na inzulinu je već 15 godina, ali ga jako dobro nosi, aktivna je. Članovi su planinarskog društva, pa svaki vikend nekamo idu. 5. Druga glazbala Ruža nije svirala. Jedino je pjevala pjesme, gange. Od instrumenata se sviraju još diple i svirale, no to su bili muški instrumenti, kao i gusle. Kad je ona počela s guslama ljudi u selu su se (čudili), no Mijo je to dobro prihvatio, on joj je pomagao, imala je potporu od obitelji i muža, to je bilo jako važno. Miji je jako stalo do njihova kraja, do starine, da se to sačuva. A nažalost ne može se sačuvati drukčije nego da se napiše knjiga, da se sačuva u arhivi, jer što god nije napisano, naslikano, kao da nije ni postojalo, to je činjenica. Mijo i jedan sin nemaju sluha, ništa ne mogu zapjevati, dok Ruža i sin koji je u Zagrebu (imaju sluha), taj sin u Zagrebu svira gitaru, on joj je sličan. Taj je sin završio teološki fakultet i sada radi u Bjelovaru, a putuje iz Sesveta, ima tamo stan i oženio se. I za nastup na smotri Ruža će biti kod sina ili kod brata u Sesvetama. 6. Kad je Ruža počinjala bila su politička previranja, pa su njezine pjesme uglavnom o političarima, sve ih je odreda gadila, ima i takvih pjesama. Zvali su je u Latinicu, no on joj je htio odrediti što će ona gusliti, pa je rekla da onda neće. Bila je više puta na splitskom TV Jadranu - bude često, kad oni ponove. Kad su svadbe onda ona i mladencima sastavi pjesmu pa nastupa. Izvodi i pjesme npr. o Mijatu Tomiću. Pjesme joj same dođu i ona ih jednostavno piše. Npr. pjesma o Tuđmanu. Pjesma o splitskom prosvjedu. Ne zna pjesme napamet, mora ih ponoviti. Pjesma o Mesiću, o transkriptima. 7. Pjesma o Stipi Mesiću (kazivanje): "U Hrvatskoj ima jedna stranka / od majmuna, žalosna joj majka ..." 8. Ima još i pjesme o Ivici Račanu, Jozi Radošu (on je iz njihova mjesta), Draženu Budiši, Radimiru Čačiću, Bandiću, Goranu Graniću (onda koja je elita bila), Zvonimiru Čičku. Mijo joj sugerira da kazuje pjesmu o Goranu Graniću, kojega je uspredila s Lenjinom, jer mu je jako sličan. 9. Pjesma o Goranu Graniću (kazivanje): "U Rusiji bio, Lenjinovu glavu je donio ..." 10. Pjesma o Damiru Kajinu (kazivanje): "Eno Kain ubio Abela, a Abel je HDZ-u bio, zato ga je Kain i ubio ..." (samo tri retka) 11. Pjesma o željki Antunović (kazivanje): "Glavom kreće ko i kobra zmija / taka joj je bila i partija ..." 12. Pjesma o Draženu Budiši (kazivanje): "Oj Budiša, svi se čude tebi / a pametne začudio ne bi ..." 13. Kad je nastupala u Biorinama kod Trilja, onda je opjevala Mesića i to je izašlo u Feralu - ona, Ivkošić i živko Kustić, u onim najgorim stranicama, ono što piše na engleskom najveće sranje. 14. Napravila je i pjesmu o obnovljenoj hajdučkoj družini Tomića Mihovila - ta družina je obnovljena i nastupa svugdje, kao sinjski alkari. Tomić Mihovil je hajduk iz 1730., tada je umro, poginuo. On je vodio i štitio i vodio duvanjski svijet, pa sve do Makarske. Suzica kadija je bio u Duvnu kojeg je on služio. Od njega je otišao u hajduke, i poslije ga je i ubio, kad je slao kadija na njega tursku vojsku ... (potanje nastavak priče). Ta družina je obnovljena 1990., sada nastupaju kao i sinjski alkari. 15. Pjesma o obnovljenoj hajdučkoj družini Tomića Mihovila (kazivanje): "Gledala sam sa Vrana planine / od Mijata Tomića pećine ..." 16. Ruža svoje pjesme piše običnom mašinom, a sin prepiše u kompjutor. Sastavila je i pjesmu “Slavno pleme Galića” ljetos u povodu 100. godišnjice rođenja njezine majke. Svi su se skupa bili sastali, bilo ih je više od stotinu - djece, unučadi, praunučadi, sve šira i uža obitelj. Njezina je majka umrla s 52 godine, brat joj je umro od 63. Majka joj je umrla kad joj je bilo 10 godina. 17. Pjesma o plemenu Galića (kazivanje): "Lipe gusle javorove moje / Galiće ću opjevati svoje ..." (spominje u pjesmi i smotru na Duvanjskom polju iz 1938. godine na kojoj je fotografiran i njezin djed Luka; komentira i druge likove koji se spominju) 18. Pjesmarica u kojoj su i Ružine pjesme i pjesme od rođaka i drugih posvećene Kongori. I Ruža će jednom izdati svoje pjesme. Mijo ne zna sastavljati ni pjevati pjesme, no on Ruži da malo instrukcija. On joj priča, a ona to onda složi. 19. Ružin pradjed, od babe otac, išao je u Carigrad 1863. jer je bio poslanik u njihovu Saboru. Kad su gubili vlast birali su u svoj Sabor i kršćane, da bi se prikazali ..., pa je između ostalih izabran i Ružin pradjed, otac od bake guslarice - zbog toga je ona i počela gusliti. Taj pradjed je tri mjeseca išao u Carigrad. Kad se vratio begovi su došli njega pitati što se tamo događalo. On je rekao da kršćanima treba dati malo više slobode, da mogu crkve graditi, ići u crkve. Onda su to begovi shvatili, pa su i davali više slobode. Onda su se nastojali s njim vezati. On je imao pet kćeri, i kad se vratio rodio mu se sin - zatekao je sina od mjesec dana u kolijevci, izletjeli su pred njega da im da nagradu jer mu se rodio sin. Rekao je dobro, no bolje da ne nije ni rodio. Kad je odrastao taj sin se propio, sve je živo rasprodao imanje. Tako, to je kao malo neko proročanstvo bilo. Taj pradjed kad se vratio iz Carigrada dolazili su begovi da se prijatelje s njim jer imao je pet kćeri, a begovi pet sinova, a kud će za Turčina. Begovi su zakazali prošnje, pa je taj predjed rekao kćerima da se naprave lude. Onda je jedna kosila (a u to vrijeme nije bilo za žensko da kosi), a Ružinoj babi je rekao - ti uzmi gusletine, pravi se luda. Onda su begovi dolazili i pitaju gdje ti je ona kćer, a on bi rekao eno ona tamo kopa, ona kosi, a eno Ruža uzela neke gusletine i cigunja. Zato je ona počela gusliti, pa je i nastavila. Tako je on rekao begovima - evo, ja nemam ništa protiv, uzmi cure. Tako je Ružina baka počela gusliti kako bi se obranila da ne ode za Turčina. Isto je tako nastradala i Diva Grabovčeva, došli su po nju bezi sa Kupresa. 20. Pokazuju fotografiju Ružina djeda Luke Galića (rođ. 1857., umro 1946.) sa Smotre Seljačke sloge na Duvanjskom polju 12. 6. 1938. godine (vidi video). Te su se smotre održavale i nakon Drugog svjetskog rata do 1950. po starom običaju. Komunisti su na taj način držali ljude. Zapravo se ta smotra održavala početkom rujna. Kasnije su tu smotru pretvorili u socijalistički sajam, poslije je izgubila smisao, pa se ugasila. Pokazuju i druge fotografije vezane uz obitelj. I u Ružinoj i u Mijinoj obitelji bili su pismeni. Oni čuvaju sve dokumente - Mijo pokazuje neke od tih starih dokumenata (ugovori iz 1927., 1923., 1921., ima i ranijih). Mijin je otac poslao Mijina brata u školu 1937. godine - završio je školu u Slav. Požegi, i drugi su išli u školu prije rata. Jednako je tako bilo i u Ružinoj obitelji. Jedan se stric Ružina oca bavio pučkom medicinom. 21. Izresci iz novina o Ružinu guslenju: Večernji list 1999., časopis Trn 1995. (lokalna duvanjska novina, nastup u Tomislavgradu), Feral Tribune 2002. (ona je pjevala pjesmu o Mesiću, no oni su dio promijenili), dijasporski list 2000. (naslovnica) (vidi foto) 22. Najvažnije priredbe u Tomislavgradu su Duvanjski dani sv. Nikole Tavelića prve nedjelje u srpnju, Duvanjski dani kulture. Ruža na tim priredbama redovito nastupa. Kolege guslari lijepo reagiraju na nju, lijepo ju prime, druže se, šale, daju joj prednost na nastupu, svi je znaju. Neki guslari imaju svoje pjesme, no mogu npr. pjevati i njezinu, ili iz Kačića, Mijata Tomića, Andrije Šimića. Ona većinom nastupa sa svojim pjesmama. Ima pjesmu o curenju transkripata, pa pjesmu o splitskom prosvjedu koja je jako zanimljiva. 23. Pjesma o splitskom prosvjedu (kazivanje): "S Velebita mila majka zove / Mirko Čondić, drago dite moje ..." (dio, nastavak na idućem MD)