Sviračice tradicijskih glazbala u Hrvatskoj: Razgovor s Nane Špoljarić, 12.10.2001.

Sviračice tradicijskih glazbala u Hrvatskoj: Razgovor s Nane Špoljarić 12. 10. 2001. IEF mgtf 3410 ( mini disc ) Snimila i popisnu listu izradila Naila Ceribašić Razgovor se odvijao u prostoriji Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske "Lado" 1. Nane Špoljarić rođena je 1931. godine. Obiteljska pozadina njezina bavljenja glazbom? Kako su se održavala lička prela, Nane je bila mala curica, sastajali su se na prelu, bila je svirka, ples, pa je ona to slušala. Kad je mogla držati tamburu, tamburicu, to ju je zanimalo, a svirao je i njezin otac i tri brata, i ona četvrta. To su starija braća (ima i tri sestre i tri brata, sad na žalost nema nijednoga). Ona je bila najmlađa. Tamburica ju je zanimala, imali su je u kući, tati bi se ukrala. To za žensku je onda bilo ... Ne smije ženska ništa jer to je sramota; ne smije svirati, ne smije voziti bicikl, još neke ovakve stvari, jer to je izričito muški posao.Sestre joj nisu svirale nego otac i braća i poslije je onda ona. Svi su svirali tamburice. Svirali su u kući, u prelima, ne u sastavima. To kad je ona počela svirati, već su se malo tobož kakti vremena mijenjala, pa je ona onda sa svojim kolegicama, one su je molile nek ona svira, jer kad ona svira onda se one najbolje naplešu. Jer dečki su kratki u tome, imaju kratku svirku, kratko su svirali, malo. A ona je svirala dulje, pa su se one veselile kako se naplešu kad ona svira. Tako je to ostalo. Poslije je svirala u jednom društvu, imali su jedno društvo. Bilo je jedno 3, 4 dečka i ona među njima. A onda su neke starije žene to rado gledale. Neke nisu, da bit ženska mlada među muškarcima, znate kako je to. 2. Majka, je li rado pjevala? Pa je, kod Nane u familiji su bili svi sa sluhom i svi su rado pjevali, zabavljali se, kad se moglo. To je bilo čijanje perja, komušanje, pa obična prela, pa došle su i svadbe. Uglavnom, sve je to bilo spontano, ako je trebalo netko je znao zapjevati, netko je znao zasvirati. Netko drugi u široj obitelji? Ima nekih rođaka koji su se time bavili, ali ne da su se negdje baš isticali, kao što se ona istakla u tom društvu i prelu itd. 3. Jesu li otac i braća utjecali na nju? Utjecali su zato jer je taj instrumenat bio u kući. Njezin brat, stariji 2 godine od nje, jedno su veče svirali, ona je svirala dangubicu, a on je svirao na češalj, i njih dva su to tako dobro odsvirali, pa je mama rekla: Sad je dosta, sad moraš ti ići prest i plest. To su se njih dvoje skrili u drugu sobu, u mrak (i svirali na dangubicu i češalj). Tad je imala oko 15, 16 godina. 4. Najranije sjećanje vezano uz glazbu? Sjeća se kad je bila u koljevci, kako je ležala i nešto je plakala, a bilo je prelo i bila je primica ili gitara (vjerojatnije gitara), i netko joj je to stavio na njezine male grudi, i ona je to s ručicom mahala i prestala je plakati. A kasnije sjećanje kad je prebirala po žicama? Da, onda se ona morala skriti kad nije bilo tate. Tamburica je visila na zidu, i onda bi je ona gledala kako bi je uzela. Tada je imala 13, 14 godina. Sve manje je imala dok se tako krila (kako svira). Tako, dok nema nikoga u blizini, da je ne čuje jer znate kako je, djevojčica, djevojka ima drugih poslova osim svirke. 5. Kad je prviput svirala za druge? To je bilo u prelu, i tada je Nane imala već 17, 18 godina. No, svirala je već od rane mladosti (za sebe). Sa 16, 17, 18 godina je već svirala primicu. Vidjela je da dečki to imaju, gitaru, i tako je to ona odmah nekako prihvatila. Kroz školu ništa nije svirala, već sve sa sluhom. Svoje bi glazbeno obrazovanje opisala kao Bogom dano. Nitko je nije učio nego je ona sama došla do svega. 6. Koje sve instrumente svira? U ranoj mladosti je svirala dangubicu, koju su oni naštimali na bugariju, da može pratiti gore-dolje.; ima pragiće gore i dolje. Iza toga, kad je već išla u prelo sa djevojaka, jako joj se dopala primica. To joj je bio interesantan instrument, mali. Iza toga je došla gitara. U kući nije bila gitara, nego u društvu, s dečkima. Gitaru koju su joj stavili u kolijevku donijeli su dečki od 20-tak godina. U njihovu mjestu su dosta svi razvijeni sa sluhom, pa je uvijek netko nešto znao svirati. Bio je jedan čovjek koji je krasno svirao harmoniku. Doduše, njega sad nema. Ona sad za svoju dušu malo svira i harmoniku. I nju je sama naučila svirati, prije oko 20-tak godina. Doma ima harmoniku, dangubicu, primicu i gitaru. Njezina nećakinja, koja zna svirati, učila je, a njen muž također zna svirati, pa se nekad znaju sastati, pa ona svira harmoniku, njezinu muž gitaru, a Nane primicu. I tako se zabave u kući, sami za sebe. 7. životni put? Rodila se u Lici u Gornjem Kosinju, to je mjesto bilo prva hrvatska štamparija. Tamo je bivala do 23. godine. Onda je došla u Zagreb po nagavoru majke, jer je u Zagrebu bila sestra koja je rodila, pa nije imao tko čuvati bebu, pa je Nane došla čuvati bebu. Tako je tu i ostala. Poslije je sestra dala otkaz, pa je ostala sa svojom kćerkicom, a Nane se zaposlila. Tada je imala skoro 25 godina. Šila je u tvornici "Kamensko". Tamo je provela radni vijek - 35 godina, 6 mjeseci i 12 dana. Kako se našla u "Ladu"? Njezina nećakinja, Ana Kelin i njezin muž su radili u "Ladu". I jedamput je taj Anin muž Nani rekao da bi bilo dobro da ona dođe u "Lado". Bilo je to još dok je Nane punom parom radila u "Kamenskom". Kad se naučite na jednu sredinu, onda je nekako teško odlaziti. Onda mu je Nane rekla da će ići kad dođe u mirovinu. I tako je i bilo: ona je otišla u mirovinu i svega je mjesec dana bila doma i on je došao po nju i lijepo je otpeljao u "Lado" bivšem direktoru. Već i prije toga je ona nešto za njih šila - košulje i bluze ženske. Onda je direktor rekao: Čul sam ja za vas, krasno da ste došli. Ona je tad došla samo na 4 sata radnog vremena, i kako je došla 1991. tako je i ostala već 10 godina. Lijepo joj je. Putovala je s njima dosta po cijeloj Hrvatskoj, krasno je to. Kad ih nije u kući onda je njoj ružno; imala je radio i kazetofon, pa se to malo pokvarilo, onda je ona metnula kasetu pa ih je slušala i radila svoj posao. Nije nikad bila u situaciji, npr. na putovanjima s "Ladom", da i ona nešto zasvira. Nisu je oni čuli kako svira. Sad je prvi puta u Dubravi [na Događanjima amaterske folklorne scene Zagreba, održanima u Narodnom sveučilištu "Dubrava" i u organizaciji NS "Dubrava"] da je svirala da je netko čuje. Onda su je kasnije par svirača u "Ladu", kad je donijela tamburicu, rekli: joj, pa to nitko ne svira ovdje; jedan, drugi, treći su rekli: ja to nisam čuo, ja to nisam vidio. Bilo im je nešto tako kao iznenađenje. To da je ona svirala u Dubravi se pročulo, to se pročulo. Kako se njoj doima njihovo sviranje? Pa oni su glazbenici profesionalni. Usporedba načina njezine svirke i svirke svirača "Lada"? Oni su vrhunski svirači, svi, i jako puno svi sviraju svih instrumenata. A ona svira tri, četiri, za svoju dušu. 8. Situacije u kojima je svirala, osim spomenuta prela? Zgode su bile razni zborovi, proštenja kako se ovdje kaže. Na proštenjima bi svirala u sastavu: 3, 4 dečka i ona, a ostale djevojke i dečki bi plesali. Imali su oni sastav: 3, 4 dečka koja su znala svirati i svirali su jako dobro, i među njima je bila i ona. Jedan je takav sastav bio u njezinu mjestu, a drugi takav sastav je bio malo podalje. Mjesto je malo podugačko. Onda se sastalo 3, 4 dečka pa se sviralo; ako ništa drugo a onda gitara, bas i primica, pa je to već lijepo zvučalo. Ona bi nekad svirala primicu. To je bilo poslije Drugog svjetskog rata, prije nego je ona otišla u Zagreb. Koliko je dugo djelovao taj sastav: Taj sastav nije bio formalan, nego bi rekli: idemo svirati, par dečki s instrumentima, i onda bi zvali i nju, i tako bi svirali, za dušu nekog drugog, a i za sebe. Dečki i djevojke bi plesali, a oni su svirali. Svirali su i valcere, *** nešto gdje se može vrtit. To je bio jedini sastav u kojem je svirala. Ona je otišla u Zagreb, no i to tamo se na žalost sve razišlo. To je tako velika šteta. Ti mladi ljudi u to doba, i ona, svi su otišli. Svi. 9. U sastavu je uz primu, gitaru i bas, bila katkad i bugarija; u njihovu društvu nije bila harmonika. Kako se dogodilo da ti dečki baš nju pozovu, i to da svira primu? Znali su da ona barata time. Na prelu je i sama svirala, uz samicu. Situacije u kojima se sviralo bile su i svadbe. Ona nije nikad svirala u nekom od unajmljenih svadbenih sastava, nego dođeš na svadbu, pogotovo kad dođete na pavenku (tako se to kod njih zove, a ne momačko ili djevojačko veče), onda se tu svira, pleše, pjeva, i tako se saberu momci i djevojke. To se zbiva u kući djevojke. Poklade? Ona se nije voljela mačkarat, no neki su uživali u tome. Isto je tako bila svirka, neke trube su se trubile, neki rogovi, nju to baš nije zanimalo. To su neki dečki, iz hobija. Ali pretežno je odskakala dangubica. Npr. njezin šogor je radio te dangubice tamburice. On ih je izrađivao - od njezine sestre muž. I njegova dva sina isto sviraju primicu. 10. Njezin prvi instrument su bili očev i od braće. A baš njezin prvi instrument je bilo kad je došla u Zagreb, pa si je kupila gitaru. A onda joj je sestrična kupila za rođendan primicu. A onda je prošlo neko vrijeme pa je kupila harmoniku.Onda se dogodilo to da je njezin bratić na Cvjetnom naselju imao tamburicu kuterevku, kak se to zvalo. Veli on: ovdje i tako nitko to ne svira - dat ću ja to tebi. I on je to njoj poklonio, a ona ju je odmah dala restaurirati. Odnijela ju je u Prolaz sestara Baković, tam je bio jedan vrhunski čovjek, koji je to popravljao. Tako ju je ona donijela i zamomila neka on njoj to napravi na Farkaš, jer onda može i gore svirati kao pratnja, kao bugarija; može gore svirat i dolje. I onda je on njoj to krasno napravio. To je mali instrumenat, ali se može svirati i gore i dolje; može pratiti i svirati sama. 11. Razlike između pojedinih tambura; kako je ona naučila o tim razlikama; koje su prednosti i nedostaci pojedine od tambura? Ona je to naučila tako što je u ranoj mladosti vidjela da se na jednu samicu ili dangubicu može svirati u pratnji (kao bugarija, a može i naprijed kao vodič, a može i sam za sebe. To je prednost tog instrumenta. Ako se naštima na Farkaša, onda je sve to moguće. To je vidjela kako je formirano kod njih u mjestu, u Lici. Mala je to tamburica, to su te male kuterevke. Može li se kod Farkaša dobro ukrašavati melodija ili taj štim ne daje dovoljno mogućnosti? Za onoliko koliko ona zna, takav je instrument njoj poslužio. Ona ne izvađa nešto kao bečki Straussi i ostali. 12. Drugi sastav u drugom selu? Oni su znali jedni za druge. Postojala je mala ljubomora među njima, toga svugdje ima. Kad bi bio npr. zbor u tom njihovom mjestu, onda se oni ne bi miješali u njihovu tamburu, muziku. I obrnuto. Dangubica je bila najaktuenlije u svako doba i svagdje, jer je jedan čovjek mogao razveseliti nekoliko djevojaka i momaka. 13. Je li bilo i drugih djevojaka koje su svirale? U Nanino vrijeme nije, nije čula za nekoga. Nekako kao kroz maglu joj dolazi da je bila isto jedna starija ženska koja je nešto malo na tu dangubicu. Ali nije nje bilo nigdje, koliko ona zna. Nije ona svirala javno, nego je možda kod kuće sebi malo, ali negdje vani nije vidjela. 14. Potpora njezinu sviranju? Obitelj, čuvanje lokalne tradicije, povlaćenje dečkiju iz sviranja? Najviše je to bila njezina želja, od svega najviše. Što u okolini pomaže i odmaže njezinu sviranju? Odmaganje je bilo to što tada djevojka nije smjela, jer su tambura, bicikl i još neke svari bili muški poslovi, ili konja jahati. Ona je i konja jahala, a sve su to bili muški poslovi, pa su roditelji to malo presjecali, ne, ne, jer je sramota, nisu dali da se s time bavite. Ali ona nije odustala, otišla je i iz svojega mjesta, i nastavila je to ovdje u Zagrebu sama za sebe. Kad je stanovala gore u Kosirnikovoj, imala je već i gitaru, i jednu je nedjelju malo i pjevala i svirala uz tu gitaru, i došli su susjedi od dolje pitajući koja je to ploča - tad su bile već ploče. 15. Što se još smatralo neprimjerenim za ženske, osim jahati konja, bicikl voziti, svirati? Njezini su roditelji bili odgajani u takvom duhu, to je djevojci moguće, što joj se može dati, što ne, što je za djevojku lijepo i što je za djevojku ružno, tako da se to nekako ocijenilo da nije za žensku, da je to muški posao. A ona kad danas vidi, pa pomisli da su njezini roditelji živi, iznenadili bi se što sve ženski svijet može, zna i hoće - avione vozi. Je li se ona tada osjećala kao suvremena žena koja hoće osvariti svoja prava? Ona je to htjela svom silom, jer ju je to strašno zanimalo i bilo joj drago, voljela je to, i bez obzira na to što će netko reći, ona nije smatrala da je to neki grijeh. I zato je valjda u tome i ustrajala. Je li bilo komentara da je baš lijepo vidjeti ženu kako svira? Npr. baš u vrijeme zborovanja, Sv. Ana i Sv. Ante, tad je bilo najviše ljudi, bila je masa, onda su neke žene rekle: vidi kako je to krasno, a neke su rekle: vidi, kako to nije dobro, jer ne bi sa muškarcima, nije dobro da ste s muškarcima, jer sve je to imale neke moguće posljedice koje bi mogle biti. A zapravo vam isto dođe - jel svirate il ne svirate. A reakcije muškog roda? O, zvali su je, zvali su je, malo poskrivečki, malo ne. Je li nekada svirala za novac? Nikada, nikada, samo za svoju dušu. Nisu to bila ta vremena. Danas je drugo vrijeme. Onda je sve to bilo mukte. Neke druge beneficije od sviranja? Dobila bi pljesak (plješće). Jedanput su je, kako se sve pročuje, učiteljice u njezinu mjestu nagovarale da na jednoj priredbi (poslije Drugog svjetskog rata su mahom bile priredbe, na sve strane) odsvira na gitari "Tamo na rivi, magarac se krivi". A nju je bilo malo sram pa je odustala. Nije pristala. Učiteljice su znale da ona svira, vidjele su je u tom društvu gdje je ona prije svirala. Ona je tad već bila odrasla, imala 17, 18 godina. Jer dok je ona išla u školu nije bilo da bi netko predavao muzički, da bi se bavio tamburom. 16. Jedina iskustva sviranja u javnosti, sviranja za nekoga su sastav u kojem je svirala dok nije otišla u Zagreb i prela. S dvije godine starijim bratom je 2, 3 puta svirala dangubu uz češalj (što je ranije spomenuto), no to je bilo kod kuće. Mama im je na to rekla: Vas dva magarca, istjerat ću vas van. U Zagrebu nije svirala za druge, nego je svirala u kući. Jedino ako je negdje bila svadba, onda bi znala nešto odsvirati, ali inače ne. 17. Sviranje u javnosti u najnovije doba? To što se sad dogodilo, to je njezina Ana Kelin, nećakinja, koja je htjela izvesti ličko prelo i onda je nju pitala. Nane je mislila kako će joj ona samo nešto reći o tomu, no neće biti prisutna. Međutim, Ana ju je angažirala da ona svira. "Teta, ti to znaš svirati", jer ona je bila mala djevojčica kad je Nane svirala tamo kod kuće, pa je to vidjela. "Pa zašto ja, netko će drugi svirati, ja mogu samo pokazati" - "Ne, ne, ti ćeš" - "Ma kud ću ja na scenu ovako stara, Bog s tobom bio" - "Niš ne smeta, ima takvih još". I tako je Nane to odsvirala - ples okolo, koji je kod njih neminovan u prelu da se zapleše, i još uz usnu harmoniku kukunješće. Ona je svirala i tu usnu harmoniku. Zna svirati i usnu harmoniku. I jedan njihov bivši član je došao za tu feštu, pa ju je pratio na dangubici, dok je ona svirala usnu harmoniku. 18. Usnu harmoniku svira od rane mladosti. Nekako ju je počela svirati u isto doba kad i tamburu. Nju je vidjela u prelu, neki su stariji dečki s njom muzicirali, i potom ju je nabavila. Jednom zgodom, bio je Sv. Vid, to je dalja crkva od njihove, ona je usnu harmoniku imala u džepu, mlada djevojka od 17, 18 godina, možda i mlađa. Nekoliko se djevojaka vraćalo kući, i ona je izvadila usnu harmoniku i zasvirala kukunješće na sred ceste - uhvatilo se kolo. Djevojke su to tako na toj cesti odigrale, da je to bilo milina. U spomenutom sastavu nije nikada svirala usnu harmoniku. 19. Nikad nije putovala, gostovala sa svojim sviranjem. Je li ikad nešto vježbala, uvježbavala? Nije, njoj je to došlo spontano. Ne zna ni sama kako je s prstima te žice polovila, bez nota, bez da joj je netko rekao gdje da pritisne, ili udari. Je li čula nekoga tko je se dojmio kako svira pa analizirala kako on svira? Nije joj se to dogodilo. Njoj se jesu divili kako ona sve to bez nauke i učenja, kako ona to sama savlada, no nije došla u situaciju da joj netko mora pokazivati, jer te stvari koje ona svira i kojima se bakćala, ona sve to ima u glavi. Jer ona o notama ne zna ništa. 20. Repertoar koji svira? To je ličko prelo okolo, kukunješće, milica, zavrzlamka, valcer, bećarac, ajd na ljevo, i drugi plesovi. Sve su to lički plesovi. Uz tamburicu se moglo i pjevati, npr. "U livadi pod jasenom voda izvire", (duga stanka) bilo je puno pjesama koje su se mogle pjevati uz tamburu - "Pjevaj mi, pjevaj, sokole" se moglo i uz tamburu i bez tambure pjevati; pa "Oj livado, rosna travo", "Kiša pada, rosna trava", svega toga je bilo, puno pjesama koje su se mogle i uz tamburu i bez tambure. Sve to spada u lički melos. Svira li i pjesme iz drugih krajeva? Npr. može svirati i pjevati i slavonske pjesme, npr. "Škripi đeram, tko je na bunaru" i neke druge. Može odsvirati i dalmatinskih, npr. "Oj more duboko" je krasno s gitarom, pa "Plovi barko", i druge. Je li na gitari svirale i američke, engleske ili npr. meksičke pjesme, talijske pjesme? Uz gitaru najradije svira pjesmu koja je bila jako, jako zabačena, a nekidan je čula da je izišla iz naftalina. To je "U mom selu najbjedniji to sam ja". To joj je krasna pjesma uz gitaru. Na zamolbu pjevuši pjesmu: "U mom selu najbijedniji to sam ja / ni Danica zvijezda neće da mi sja / oca nemam, majke nemam premilene / davno, davno u grobu hladnom mre". Nedavno je čula tu pjesmu, ne zna tko ju je izvukao, ali nije je bilo jako dugo, bila je u zaboravu, a to joj je krasna pjesma. Osim toga, u Jugi su bile sevdalinke, to se raširilo na sve strane, to se krasno pjevalo, Bebe Selimović, i drugi. To se isto pjevalo s gitarom. I makedonske: "Biljana platno belješe", pa "Mando mori, Magaleno", ima toga. Daleko je toga više znala prije, no sve pomalo hlapi, a pogotovo ono što se ne obnavlja. 21. Posebnosti u repertoaru i načinu sviranja - individualne? Ima ih, no one su minimalne. Njezin stil? Ona ne svira ubrzano, ima tempo koji je podnošljiv i za uho i za nogu. Nastoji da svirka ne bude ni kratka ni dugačka. Jako je osjetljiva ako instrumenat nije dobro naštiman, reagira na svaki zvuk. Trend brzih tempa i virtuozne svirke u današnjoj tamburaškoj glazbi? To nije baš za njezino uho, ona smatra da sve mora biti da se raspoznaje. Imate nekada pjesmu ili svirku gdje ne možete ni registrirati što je to; koliko puta u brzini nekog pjevača ne možete ni riječ razumjeti. Smirena i polagana svirka na tamburi koja zvoni? Svirka tako da ona djeluje, treba djelovati. Npr. kod Nane mjesečina i snijeg do koljena, idu momci na prelo i čuje se tamburica, a ono vedro, škripa snijega pod nogama, a tamburica se čuje kao da ide iza nekoga brijega, prekrasno, jer je noć tiha, nema nikoga na cesti, automobila, nema vike, nego samo tamburica i onda ako su još 2, 3 dečka pa uz nju zapjevaju - to je prekrasno čuti, prekrasno. 22. Posebnosti u repertoaru i načinu sviranja - ženske? Ima, jer ženske nisu brzoplete. Muškarci to kao: ja sve to znam, pa onda dođe i do nekih kikseva. A žene su malo smirenije. Bi li mogla na temelju snimki odrediti o kojem se sviraču radi? O, da, puno ih pozna - i po glasu i po svirci. Ima, ima, ima. Ona nije profesionalac, no ona po svom uhu primijeti što je dobro, što je manje dobro, to se može, ako imate sluha, pogotovo kod žičanih instrumenata. Regionalne posebnosti u smislu načina sviranja, npr. u Lici i u Slavoniji? Sve to dođe spontano. Npr. ona je bila u prelu, pa su djevojke plele i štrikale ili prele vunu, kudelju. Njoj bi to dojadilo, a dečki su imali instrumente, pa bi ona išla svirati. Tako da su sve ženske stale, pa se išlo plesati. A što si donio kući, kakav rezultat, što si napravio u prelu, ... Njezina majka nije bila stroga, ona bi sve to tolerirala, uvijek bi je znala dočekati kad bi došla iz prela [i nije se ljutila što bi ova svirala umjesto plela]. 23. Što čini dobrog svirača? Dobar svirač mora biti pedantan i mora imati puno volje, da ga to zanima, da nije da je tek tu, na broju, već da svoje odradi kako treba. 24. Sviranje jazza nakon Drugog svjetskog rata? Kod njih nije toga bilo. Nane je jedino kad je bila čobanica pa išla kući navečer s kravama, onda bi oni znali od jasena oguliti koru, pa napraviti trubu u koju su trubili. Svirala je i češalj i drvenu sviralu - od jezgre drvena napravili bi sviralu s rupicama i malo stanjili za usta. To je bilo u ranoj mladosti, 12, 13 godina. U njihovu kraju nije bilo ni guslara ni diplara. Nane je svirala i bajs - sad više ne bi mogla, jer je to tvrdo a njezini su prsti osjetljivi. No onda je, u to mlado doba, s 20-tako, 18, 19 godina, znala je zasvirati i u bajs. Bila bi mala smjena u sastavu, pa bi ona svirala bajs od kolege. 25. Puno puta je svirala za nekog drugog i reakcije publike su uvijek bile dobre? Pa rekle su djevojke: mi se jedino naplešemo kad ti sviraš. Zato jer bi ona svirala kontinuirano, znala pogoditi tempo, imala više strpljenja od dečki, pogoditi im žicu. Uglavnom su bile zadovoljne. Na prelima i zborovima (proštenjima) bile su njezina glavna publika. No, kratko je to trajalo, jer je ona otišla s 23 godine. A i tad je nastala po malo već pustoš - ljudi su se iseljavali. Mlado je sve otišlo. Sada kod nje u selu nema nikoga - tek malo komada male djece i starci. Nikog više. A bilo je samo u njezinu selu po 10, 12 djevojaka i tako i momaka. Jer je svaka kuća imala po 2, 3 djevojke ili dečka. Ona je svirala i za dečke, no djevojke su bile njezina glavna publika [i podrška], jer su znale da će biti plesa ako ona ode tamo malo kod dečki [svirača]. 26. Jesu li članovi sastava imali neku posebnu odjeću? Ne, odijevali su se uobičajeno, u civilu - imate suknju i bluzu, ili kostimić, za blagdan nešto ljepše, bolje. Nisu u sastavu bili uniformirani. Uglavnom je bilo uredno, a to je najvažnije. 27. Kakva je perspektiva žena koje sviraju u sadašnjosti i budućnosti? Vidim puno žena svagdje, u orkestrima, npr. u zagrebačkom orkestru. Nane misli da je to dobro, a i neka su žene izišle malo iz anonimnosti, nek se i one vide. Jer imaju žene znanje. A jasno, treba ih malo naučit, podučit, a u gradu to možete. Da je ona bila u gradu od rane mladosti, vjerojatno bi to bilo sasma drukčije. Osjeća li da ju je netko ili nešto sputavalo u njezinu razvoju? Nije je sputavao, samo je sputavalo to što se na selu uvijek govorilo: To nije za žensku, to nije za žensku, to nije za djevojku, jedino to. Što misli kako bi bilo da je odrastala 30-tak godina kasnije? Ona bi drukčije sebi prilagodila, možda bi bila profesionalna glazbenica. Ona jedna poslovica koja je gadna, a malo koga ne dirne: Dok pamet dođe, blago prođe. Mogla je ona to i drukčije, ali tako je kako je. Mogla se usavršiti. Malo negdje žali da nije bilo drukčije, jer to je krasan posao [valjda sviranje]. Na koncu, to je i umijeće. To je umijeće u tom smislu da ako Bog nešto pruži, šteta je to ne iskoristiti maksimalno. Jer, to je samo prirodni talenat. ... Kad se jedna osobnost iz malena počne razvijat, trebalo bi ga onda pustiti i dat mu podršku. Npr. možda su njezini roditelji mogli i drukčije postupiti, kad su vidjeli da ona ima volju za nešto. No, daleko je to od toga tada bilo. Daleko. 28. Angažman oko KUD-a "Sinac" iz Zagreba? To je vezano samo uz najnovije doba. U njezinu mjestu nije bilo organiziranoga društva. Bila je samo zabava za zborove, u nedjeljno poslijepodne, i slično. Perspektiva suradnje sa "Sincem"? Tko zna, možda je bilo pa prošlo, njoj se tako čini. Ona nije članica društva, nego su je angažirali. Vidjela je da je svima bilo drago. 29. Njezin sažetak što je ključno za njezino sviranje i njezin glazbeni svijet? Nije se nadala da bi na površinu moglo isplivati to njezino sviranje, da se ono čuje i vidi, da se može svjedočiti, da je to tako kako je, da ženska u poodmakloj dobi može odsvirati nekome za nekakvu zabavu, veselje, da netko to gleda i sluša. Je li suradnja sa "Sincem" neka vrst satisfakcije za nju? Da. 30. Kod Rubala je u radio-emisiji sudjelovala tako da je svirala kod kuće, preko telefona. Do toga je došlo tako da je neka ženska pitala Rubala da joj odsvira "Oj livado, rosna travo". Veli Rubalo: Nemamo mi to. Onda se Nane uspjela javiti, a teško je dobiti liniju (bilo je to prije desetak godina, barem 5, 6), pa mu Nane kaže kako bi ona to otpjevala. Veli on: Pa dajte, samo izvolite. A ona kaže kako ima i tamburicu, te joj Rubalo kaže da donese i tamburicu. I onda je ona uz tamburicu to preko telefona odsvirala. Doduše, nije do kraja, jer si je mislila što će ljudi reći, pa je odsjekla jednu stroficu. Iza toga ju je ta ženska iz Dubrave, iz "Sinca", koja je s njim bila u radio-stanici, odmah pozvala u društvo, u "Sinac", da im se ona odmah javi. A Nane danas, sutra, bi, ne bi, pa već ima godina, pa je od toga odustala. Međutim, nije izbjegja - što je suđeno, nije izgubljeno, jer ju je angažirala njezina Ana, pa je Nane ipak kod njih nešto doprinijela. 31. Priprema za svirku. Pokazuje prsluk koji je nosila u Vukovar. "Ej tamburice, moja dangubice / dane gubim, a ništa ne ljubim" - kad su sve to ljudi dobro skomponirali (kaže Nane). Vadi tamburicu. Sad je tamburica naštimana na slavonski. Štima. Svirka - odlomak iz pjesme. 32. Svirka dangubice, i iznova štimanje instrumenta; potom svirka koja se izvodi kad se ide u prelo (da se čuje); potom svirka iz prela (prije pjesme) 33. svirka okolo (što je svirala u Dubravi na "Događanjima amaterske folklorne scene grada Zagreba") [Nesnimljeno: Nije se nikad udavala. Kad je vidjela u tvornici muškarce kako piju, nije joj ni žao. Neki koje je ona htjela nisu nju htjeli, a neke koji su nju htjeli ona nije htjela. Kad je imala 29 umrla joj je mama, i to joj je bilo strašno teško. Tri godine je nosila crno. Ubrzo nakon mame poginuo joj je i brat na radnom mjestu (i ostavio četvero djece) i otac je potom umro. žao joj je nekad u životu da nije otišla živjeti u inozemsto, a mogla je. Ali bila je patriota na neki način. S druge strane (nakon što ja kažem kako sam i ja imala prilike, ali nisam), i kruh tamo drugdje (u Njemačkoj, Kanadi, Americi) zarađen krvav je. Uvijek je bila vesela, pjevala npr. s kolegicom s posla dok su radile u dva glasa "Suze liju plave oči", pa su drugi rekli pojačajte to malo, mislili su da je to snimka (tako je dobro bilo). Zovu je i Nane Bećaruša. Naime, tako su mi najprije prenijeli da se zove žena koja svira i zaposlena je honorarno u "Ladu".]