1.Svirač meha Bruno Matošić, Ružići kraj Sv. Nedjelje, 30. 3. 2003. 2. Glazba i ples nacionalnih manjina u Hrvatskoj: Saša Kabilji, izvođač sefardskih romanci,Zagreb, 1. 4. 2003.

Svirač meha Bruno Matošić Ružići kraj Sv. Nedjelje, 30. 3. 2003. Glazba i ples nacionalnih manjina u Hrvatskoj: Saša Kabilji, izvođač sefardskih romanci Zagreb, 1. 4. 2003. IEF mgtf 3342 Veza s IEF video (br. 1-14) Snimila i popisnu listu izradila Naila Ceribašić Razgovarali N. Ceribašić, Mojca Piškor i Vido Bagur (br. 1-14) Razgovarala Naila Ceribašić (br. 15-***) 1. Štimanje meha 2. Balon, svirka 3. Podatak o prethodnoj izvedbi: odsvirao je za stupat na mestu i za okretat. Balon se pleše u parovima. 4. Predstavljanje svirača: Bruno Matošić (1949., Ružići). Nalazimo se u Ružićima, općina Sv. Nedjelja, Labinština. Učio je svirao kao mali, dok je čuvao ovce, bio je 7. član obitelji. Od starijih je krao nešto znanja, pa je počeo i izrađivati i svirati meh. Sada nema vremena ni materijala da sam izrađuje instrument, radi mu ga prijatelj, s tokarskim strojem itd. U njegovoj obitelji svi su znali svirati i dobro pjevati. ženske nisu svirale, one su znale samo pjevati. Svirali su muški i tata. ženske su radile oko ognjišća. 5. Dijelovi miha: kost za puhat (može biti od purana ili zeca, no njegova je od drveta), mišnjice, tulac (jer ide od širokog na uže), meh. Kako točno oni izgovaraju meh. Njegov meh je od koze (a ne od jarca), ima ljepšu kožu, a može biti i od ovna, ovce, koze (samo koza je velika i ima puno zraka, pa je teško s time raditi). Ovi od 20 kg su najbolji. O koži za mijeh. 6. O svirci u meh na pogrebu: u meh se svira onima koji su jako voljeli svirati u meh. Inače je češće da se na pogrebu svira u sopile 7. Svirka u meh koja je izvodi kad se ide, u povorci. Isto se svira i prigodom polaganja lijesa u grob. Češće se svira u sopile. Taj običaj je počeo negdje 1971., isključivo zato jer su to željeli ljudi. Sada je toga sve više. Npr. jedan je čovjek živio u Americi, rodom je bio iz Bjelovara, oženio njihovu žensku i govorio njihovim dijalektom, radio je u KUD-u "Rudar", otišao u Ameriku i rekao da ima da mu sviraju da umre jer se toliko toga naslušao, pa su mu Matošić i Franko (Kos) svirali. Onaj tko se rodio s mehom i roženicami hoće da tako bude i pokopan, tako jedan koji je rođen 1912. Zažele to i mlađi ljudi, a ne samo stariji, i muški i ženske. Tako je i u drugim krajevima Istre. No, nije tako u sjevernom dijelu - Buzeština nema roženice. Oni većinom sviraju klarinet, saksofon, triještine. 8. Razlike svirke u Labinštini i kod Pule: Može biti da je mala varijanta, ali je blizu, jako je mala razlika. Oni možda sviraju malo brže, pa se brže i okreću (u balunu), ali su blizu. Kad bi čuo svirku nekog svirača, prepoznao bi tko svira, 99% ovdašnjih svirača on poznaje, odmah po uhu zna tko svira, i to ne samo iz svog kraja nego iz cijele Istre. Kako zna: čovjek kad svira i ljudi kad plešu, to ide u uho i to se više ne zaboravi, to je nemoguće zaboraviti. Kao što zna tko svira Beatlese ili Rolling Stonese pravo, tko svira njihovu muziku pravo. Prepoznaje i individualno svirače, a i iz kojeg su istarskog kraja. Po zvuku on prepoznaje tko svira (po boji tona i po načinu prebiranja) i od koga je kopirao sviranje. 9. Matošić je imao nesreću prije 12 godina u lovu. Bio je pogođen u lovu, pa su mu prsti bili povrijeđeni, išao je na operaciju, pa ne može dobro škulje pokrivat. U njihovom kraju su društva iz Raše i Kršana. U Kršanu je mlada grupa, imaju talente, plešu balon. Oni imaju opet malo drugačiji balon, to ovisi o koreografu koji ih uči. Tamo ih uči neki Dalmatinac, Mate Despot, ali on je dobro savladao korak. Bio je prije na Badiji, sve su folklore tamo učili. Imaju oni svoju smotru "Labinski tonci" i imaju centralnu smotru. Matošićeva supruga: gubi se autohtoni melos. Dolaze u konflikte zašto su neki prošli, drugi nisu prošli na centralnu smotru. Jer neki ne pjevaju autohtono, npr. mlađi pjevaju sve naučeno, kao klape. Matošić: kad bi on sad govorio autohtono labinjonski, razumjeli bismo možda svaku 15. besedu, što govori, jer je čudan govor ‡ tako i pjevanje. On je imao sreću da je živio među možda najboljim sviračima i pjevačima koji su bili u Istri, koji su na žalost pokojni. Oni su bili autohtoni. Po čemu: npr. Oliver (Dragojević) je takav čovjek da ga on ide svuda uvijek gledat, on je takav čovjek da i oni mogu pjevati s njim, leži im u uhu. Tako su i ti ljudi znali pjevat ‡ kad su zapjevali znalo se da su najbolji i da boljih od njih nema. A oni su kopirali vjerojatno od nekih starijih od prije, kad se išlo u crkvu, na vjenčanje, imali su svoje pjesme i tako su pjevali. Supruga: kao laik, ona može reći da joj netko dobro svira, a zašto ne zna. Npr. Matošić vidi i kod hercegovačke gange tko dobro pjeva, vidi kad se slažu, kad dižu glas i spuštaju se na kraju i nađu se. Tako je i kod njih. 10. Po čemu se Matošića prepoznaje: on će odlično svirati kad svira u klapi s dečkima koji sviraju lijepo, ali ako netko svira nešto drugačije on već ne može, jer ima neke svoje varijacije gdje on nešto odabere kad oni sviraju, i obrnuto. To je jako bitno. Matošić svira s Frankom Kosom, a uz njih pjeva Frankova supruga Paola. To je u prirodi da se neki glasovi ljube, kao ljudi, neki se glasovi slažu i gotovo, i to je lijepo. 11. Balon, svirka 12. Za svirat treba biti i jako odmoran. Sada je svirao dva načina. Danas se događa da se mladi nauče preko snimke, pa kad idu na nastupe moraju svirat što oni plešu, iako bi trebalo biti obrnuto, da se pleše kako se svira. Kako je bilo nekada, kad je bio pravi balon. Svaki je plesao sa određenom plesačicom, jer jedna je znala bolje okretat, druga je znala bolje prebirat, treća je znala lijepo hodit po taktu. Svirač bi mijenjao figure udarajući po tlu ili bi napravio znak s piskom (triler). Plesači bi tada čekali da vide što će svirač dalje svirati. A s današnjim mladima je obrnuto - oni očekuju da ih svirači prate, pa plešu i što oni ne znaju svirati. 13. Na meh se svira balon i za pogreb, a drugo ne. A na roženice ... Njihova je skala divlja. Na roženice može harmoniku pratit kao s klarinetom, ali opet ne može svakoga jer svaki način sviranja pravilan ne postoji. Kad harmonikaš svira on može čekat da se negdje ubaci, na nešto preskoči, pregrize, prejede. O odnosu plesača i svirača u balonu. O (ne)mogućnosti da dva meha sviraju zajedno. O starijim sviračima koji se međusobno natječu, i pjevačima. 14. Kada se balun izvodi, tko ide za kim, svirači za plesačima, ili plesači za sviračima: Plesač mora ići za sviračima. Svirač je bitan, glavni. Balon je zamoran, treba ga trenirati. Starije osobe plešu polakše, no ne plešu školski; točno vidite po taktu da je drukčije. Što je školski način: djeca koja imaju volju, ali nemaju smisla za ples. Nekad čovjek koji je bio viši i lakši je drukčije plesao nego neki niži i teži. Samo neki rijetki su plesali pravo, oni koji su osjetili muziku. Saša Kabiljo iz Splita, snimljeno u Zagrebu, 1. 4. 2003. 15. Saša Kabiljo (Beograd, 1962.; živi u Splitu 30 godina). Pokazuje izreske iz novine o sebi u vezi sa sefardskim pjesmama, uz šansone i glumu kojima se također bavio. Godine 1996. zainteresirao se za židovsku crtu koju nosi s očeve strane, koji je bio sefardski židov, španjolskog podrijetla, a također i baka. Španjolski na žalost ne zna, ali se od djetinjstva družio sa židovima s prostora čitave bivše Jugoslavije. Sastajali bi se 2, 3 puta godišnje, zajednička ljetovanja, praznici. Bilo je to organizirano, kao međuklupski susreti. Sefardske romance su ga zainteresirale, pa je poslušao izvođače iz Izraela, Španjolske, Amerike, Europe, i to mu se svidjelo i malo-pomalo došao je do pjesama koje su bliske njegovom načinu interpretacije. Kako je njegov živio u Sarajevu, a i danas tamo živi, tako je uz pomoć oca i njegovih starijih prijatelja došao do nekih originalnih tekstova koji su stari i 4, 5 stoljeća, kad su Sefardi i došli na prostor Bosne i Dalmacije, i na prostor istočnih dijelova bivše Jugoslavije. Tako je Saša uz gitaricu pokušao pjevati te stvari i vidjeo je da mu ta interpretacija dobro leži. Učio je i od očevih prijatelja. Npr. simpatični starčić Moris Pardo mu je pjevušio "O kerija", a Saša je to zapisao, snimio na kasetofon, malo obradio na svoj način i ispale su divne pjesme. Misli da to zaista jako dobro radi. Održao je i dosta nastupa u nekoliko okolnih zemalja, i sad postoje planovi da nešto napravi i na zapadu. Da nije sad rata u Iraku, trebao je otići i u Izrael, i pokušati na pravi način komercijalizirati taj svoj način interpretacije. 16. U židovskoj zajednici ima starijih koji bi nešto znali, no nemaju sluha ili nisu zainteresirani, glazba ih ne zanima. Najviše je uspio prikupiti u Sarajevu i preslušavajući razne druge izvođače. Uglavnom su to neafirmirani pjevači i grupice iz Turske, Bugarske, neki Amerikanci, uglavnom su to anonimusi. Kabiljo je do toga došao tako da je nešto kupio, nešto dobio od poznanika koji putuju. Npr. na "Sarajevskoj zimi", kulturnoj manifestaciji koja se održava i prije i sada poslije rata, predstavljao je 1998. godine židovsku zajednicu BiH i imao je svoje veče u Kamernom teatru: Sefardic Evening. Tu je bio sa sarajevskim glumcima koji su čitali prijevode tih romanci, a on ih je izvodio. Autor te večeri bio je David Kamhi, profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, on je muzikolog. Ladino jezik, odnosno Judeo-Espanol, jezik španjolskih židova, je vrlo, vrlo sličan originalnom, današnjem španjolskom jeziku. Na toj su večeri bili prisutni i ljudi iz španjolskog garnizona, par generala, nekih 20 vojnika ‡ njih se to vrlo, vrlo dojmilo, Kabiljo ih je uspio jako dirnuti. Prilazili su mu sa suzama u očima. 17. Kabiljo je uglavnom kreativac: piše tekstove, uglazbljuje ih, baladice, kantautor, trubadur, nešto u stilu između Ibrice Jusića, Balaševića, Kemala Montena, otprilike tako neki topli stil prezentiranja. Romanse su se u to dobro uklopile. Bavio se pred sam rat lutkarstvom u Splitu i Sarajevu. Ima još i neke kontakte s teatrima. Sad je trenutno između Zagreba i Splita i nada se da bi mu se upravo sa sefardskim romancama napokon moglo nešto i isplatiti, jer mora on nečega i živjeti; samo od umjetnosti i živi. Za dobro prezentiranje sefardskih romanci potrebna je jedna dobra ekipa ljudi: aranžera, muzičara, producenta, menađera, jer sam teško da može. Problem je kantautora, ljudi koji sami rade, da teško mogu isplivati, ali kada isplivaju onda su konstantno (prisutni). Do sada je imao kontakte s Alanom Bjelinskim, no usfalile su neke financije. 18. Sefardske romance Kabiljo je zasad izvodio prateći se na gitari. Ono što će jednog dana napraviti će možda u muzičkom smislu biti poput Gypsy Kingsa, kao naši Ritmo Loco, dakle na jedan topal način, što će biti i kvalitetno i komercijalno, no treba se naći ekipa ljudi. 19. Kabilju je njegova baka pjevala, s njom je i živio 25 godina. Baka je govorila i španjolski i talijanski. Znala bi ona često zapjevati par pjesama, koje su se pjevušile a-cappella u Sarajevu pred rat. Ona je 1911. godište, umrla je 1985. Jedna od najpoznatijih pjesama je "Adio kerida" (Zbogom voljena) ‡ tu bi pjesmu često ona znala zapjevati svojim staračkim glasom. Donio je studijsku snimku te pjesme uz gitaru. Kod mladih takve pjesme više ne žive. U zagrebačkom staračkom domu "Lavoslav Švarc" također ima par desetaka starih Sarajlija, koje ode posjetiti ‡ neki od njih i dalje zapisuju te pjesmice, pišu viceve na originalnom ladinu i znaju zapjevati. O terminima ladino i judeo-espanol. 20. Kantike i romanse (zapravo ne zna što bi bile kantike). Pjesme koje on izvodi i jesu dobrim dijelom mješavine savdaha (sevdalinke), u Bugarskoj ili Turskoj ima više utjecaja Orijenta, kod Grka grčkog melosa, ali ipak prevladava ono španjolsko. 21. a) Kabiljo čita "dojmove dijela publike nakon koncerta sefardskih romansi" u splitskoj sinagogi. Čita potom tekst otisnut uz program koncerta (vidi i fotografiju popisa izvedenih pjesama u IEF foto). Čita popis izvedenih pjesama. b) program u Budimpešti 1999. c) program u Sofiji i Beogradu; d) Večer sefardskih pjesama u Novom Sadu: NC čita osvrt na koncert objavljen u glasilu tamošnje židovske općine (Kabiljo kratko zapjeva "život je more" Đ. Balaševića s kojom je započeo taj koncert); e) intervju s Kabiljom, također u glasilu židovske općine; f) Večer hrvatske ratne i nove šansone; g) Večer hrvatske i francuske šansone 2001. u NS Dubrava; h) nastup u organizaciji Rotary Cluba u Bjelovaru 2001. i osvrt na taj koncert