Istraživanje tradicijskog (svjetovnog i crkvenog) pjevanja u Nerezinama na otoku Lošinju, 26.4.2003. (2. dio)
Autor istraživač
Autor snimatelj
Godina zapisivanja
2003.
Signatura originala
IEF mgtf 3278
Lokalitet
Lokalitet
Hrvatska: Primorsko - goranska ž.: Mali Lošinj: Nerezine.
Jezik zapisivanja
Ključne riječi
Vrsta građe
Fond
Institucija
Popisna lista
Institut za etnologiju i folkloristiku - Zagreb
F O N O T E K A
Broj vrpce: Snimio:
3278 DAT Jakša Primorac
____________________________________________________________
Istraživanje tradicijskog (svjetovnog i crkvenog) pjevanja u
Nerezinama na otoku Lošinju, 26.4.2003. (2. dio)
___________________________________________________________
Petak, 26. travnja 2002.
Razgovor s gospodinom Antoniom Sokolićem, starim više od 70 godina.
U razgovoru su sudjelovali: akad. Jerko Bezić, dr. Paola Barzan (etnomuzikologinja, Sveučilište u Padovi), mr. Joško Ćaleta i Jakša Primorac
0.00.00 Dio teksta mornarskog napjeva “Franchescin…” (nismo uspjeli zabilježiti melodiju i puni tekst)
0.00.40 “Caminando, passegiando a Venezia…”
0.04.00 Priča o Ivanji (blagdan sv. Ivana Krstitelja). “Va Ivouan se gre va Stivan.” Priča o zgodi kad su u Stivanu milicajci zatvorili sinove gosp. Sokolića jer su pjevali pjesme na talijanskom. Slično su zabranili i proslavu Maja u Nerezinama jedne godine. Momci su te godine napravili proslavu Maja sljedeće subote, prkoseći zabrani.
Priča o proslavama Maja u prošlosti. Običaj je da seoski momci svake godine izvuku na obalu čamac u vlasništvu oca neke djevojke iz sela i donesu ga na trg. čamac se okiti. Da bi momci vratili čamac u more, vlasnik im je dužan platiti kašetu piva. Uz vađenje čamca zbijaju se i druge šale. Momke je prigodom izvlačenja pratio harmonikaš.
0.07.50 Priča o odlascima u vojsku.
0.09.00 Priča o proslavi Martinje (sv. Martina) u selu Ostrine.
0.10.10 Pripovjedna pjesma o svetom Nikoli koju je napisala i komponirala majka gosp. Sokolića (“Sve je bilo iz librića!”).
“'šal je gore Mikula…”
0.13.10 Pripovjedne pjesme čitale su se (“štele”) iz “Kačića”.
0.13.40 Pri odlasku u vojsku (“na lijevu”) se dosta pjevalo. Gosp. Sokolić je služio vojsku 1949.
0.14.50 “Vozila se gvozđena mašina”
“Oni tvoji zubići svi u jednom redu”
0.16.00 Pjesme o moru. Pjesme prigodom odlaska na more.
“Addio mia bella, addio!”
Poznati harmonikaš u seu bio je Toni. Svirao je preko 300 pireva.
0.18.50 Priča o žetvi i jematvi. Gosp. Sokolić obavještava da je živa njegova svekrva koja ima 90 godina i dobrog je pamćenja. Priča o običaju prigodom maštenja vina kad su momci mastili grožđe nogama. Na koncu bi djevojka oprala momku noge i pomazala ih bosiljkom. To je bila vrsta obreda.
0.21.30 Priča o naricanju za mrtvima. Nije bilo klasičnog naricanja i narikača. žene su plakale “na škure”. Majka gosp. Sokolića je “naručivala detvu”.
0.22.45. Usporedba nerezinskog pjevanja s istarskim pjevanjem “na tanko i debelo”. Gosp. Sokolić ne nalazi izrazitih sličnosti.
U oštarijama su kantali svi u “klapama”, uvijek u dva glasa (alto i bašo). U crkvi se kantalo u 2 ili 3 glasa. “Bio je kor, klapa, najljepše je bilo kad smo svi kantali, i alti i basi.” Crkva je puno pomogla u razvoju kulture pjevanja. Nitko se više ne sjeća napjeva s početka 20. stoljeća koji su rapidno izumirali tijekom vremena. Pjeva se “va korah”. U crkvi postoje dva modusa Đ obični i svečani.
0.27.01 “Od plemena Izakovih” (Božićno evanđelje)
0.27.40 “Plač Jeremije proroka”
0.28.02 Nijansiranje pri pjevanju poslanica.
Na misi je najbolji glas u Nerezinama (muški ili ženski) svečano pjevao solo dionicu unutar latinskog “Creda” (“… et incarnatus est…”) a cijela crkva je pritom klečala.
0.32.20 Do 1918. u Nerezinama je bilo razvijeno brodarstvo. Svi koji su se bavili pomorstvom znali su mnoštvo talijanskih napjeva. U mladosti gosp. Sokolića u nerezinskoj crkvi svi su se obredi obavljali na latinskom. Samo su u sv. Jakovu pronađeni glagoljski spisi. Sprovod je župnik predvodio latinski, ali kad su franjevci preuzimali sprovod, oni bi obred obavljali na hrvatskom. Za vrijeme Italije se jedanput godišnje, na sv. Antona opata (17. siječnja) odlazilo u Orlec na glagoljsku misu. Poslije 1945. u crkveni repertoar su pomalo ulazile pjesme na hrvatskom (“O spasonosna hostijo”, “Divnoj dakle”). Talijanski franjevac Paolo Milla koji je tada bio u Nerezinama morao je otići. Naslijedio ga je Krčanin Jakominić koji je počeo uvoditi hrvatski u sve obrede.
20002. godine župnik je zamolio gosp. Sokolića da čita evanđelje na talijanskom na svečanoj misi na kojoj je bilo stranih turista. Gosp. Sokolić smatra paradoksalnom situaciju da se nakon 50 godina opet čita na talijanskom, dakle romanskom, jeziku. On na kraju razgovora obnavlja životna sjećanja, zaključujući da se od njegova rođenja do danas izmijenilo sedam različitih uprava u Nerezinama.
