Autohtonost hrvatske pjesme iz Međimurja tj. međimurske pjesme u svjetlu suvremene problematike (Čakovec, 23.10.1993./organizacija Centar za kulturu Čakovec)_
Autor istraživač
Godina zapisivanja
1993.
Signatura originala
IEF mgtf 2524
Lokalitet
Lokalitet
Hrvatska: Međimurje
Jezik zapisivanja
Ključne riječi
Vrsta građe
Fond
Institucija
Popisna lista
Autorizacija razgovora o temi
"AUTOHTONOST HRVATSKE PJESME IZ MEĐIMURJA tj.
MEĐIMURSKE PJESME U SVJETLU SUVREMENE PROBLEMATIKE"
(Čakovec, 23.10.1993./organizacija Centar za kulturu Čakovec)
Transkripcija razgovora koju su poslali iz Čakovca nepotpuna je i površno je urađena. Riječi Blaženke Horvat potpisane kao da ih je na jednom mjestu govorio Bogdan Sepčić, na drugom Dragica Šimunković, a ona kao da uopće nije bila prisutna. Dijelovi onoga što sam ja govorila transkribirani su pod iskazom Jerka Bezića i Dragice Šimunković. Dio teksta uopće nije transkribiran, pa riječi koje slijede ostaju bez tog predteksta visjeti u zraku. Zato sam uz svoja tri iskaza zapisala prema snimci što im je prethodilo a što slijedilo nakon njih. Sva tri iskaza sam autorizirala, no ono što su govorili drugi, u ovom primjerku nije autorizirano!!!
1. Dr. Grozdana Marošević (str.4-5 transkripcije iz Čakovca): Nadovezala bih se na prilog gospodina Hranjca u vezi s problemom autohtonosti koji je postavljen kao tema ovog razgovora. Na polju folklora pojam autohtonost u doslovnom smislu riječi odnosio bi se na neke samonikle, izvorne oblike za koje se vjeruje da su ih stvorili ljudi jedne kulturne zajednice mimo utjecaja sa strane. Zamišljaju se često neki početni, čisti praoblici koji su se od davnine usmenom tradicijom uspjeli očuvati u gotovo neizmjenjenom obliku do danas. Uz autohtonost se, dakle, često vezuje pojam starine, nepromjenjivosti i izoliranosti. Takvo shvaćanje autohtonosti, kad je u pitanju folklor, neodrživo je jer je u suprotnosti s bitnim odrednicama folklora. Folklor nastaje i dalje se prenosi usmenom tradicijom te je stoga podvrgnut stalnim mijenama. Narodna pjesma postoji jedino u varijantama i promjenama, a pokušamo li naći "ispravnu" varijantu u njenom prvotnom "izvornom" obliku - gotovo je nikad nećemo naći. Istraživanja raznih kultura pokazala su da folklorne tradicije nisu nepromjenjive tekovine, da nisu skup zatečenih vrednota koje se bez promjena nasljeđuju iz davne prošlosti, već da je riječ o procesima kojima svaka generacija nanovo određuje svoje kulturno nasljeđe, pri čemu su uvijek na djelu i kontinuitet (kao spona s prošlošću) i promjene (kao izraz aktualnih htijenja i potreba), pri čemu
se preuzima staro i usvaja novo, čuvaju vlastita i kreativno preuzimaju kulturnih dobara sa strane. Takvim shvaćanjem tradicije, dakle, tradicije kao procesa, uviđa se koliko su ograničene mogućnosti utvrđivanja porijekla nekih folklornih vrsta i oblika.
Stoga, umjesto utopijske autohtonosti u ranije navedenom smislu, smatram korisnijim i opravdanijim tražiti je u stvarnom, autentičnom stanju kulture jedne zajednice u kojoj je isprepleteno i tradicijsko i novo, i u kojoj ćemo pronaći dosta elemenata koje ta zajednica dijeli s drugim zajednicama. Čak i među tipičnim značajkama kulture jedne zajednice na kojima se temelji njen kulturni identitet pronaći ćemo elemente koje nalazimo i u drugim kulturama. Međutim, ono što je jedinstveno za kulturu jedne zajednice ili jedne regije jest specifična kombinacija i postojanje jedinstvenog kompleksa različitih značajki. Dakle, pojedine elemente kulture rijetko koja regija ima jedino i isključivo, no kombinacija tih elemenata za svaku je regiju specifična i jedinstvena.
Kad sam spomenula male izglede u utvrđivanju porijekla pojedinih elemenata kulture i nemogućnost pronalaženja praoblika, nisam željela reći da se u proučavanju folklornih tradicija može zanemariti povijesnost. Bez povijesnog pristupa nemoguće je proučavati kontinuitet i promjene, procese asimilacije, akulturacije i transformacije folklornih pojava.
Dr. Jerko Bezić (str. 5-7)
Bogdan Sepčić (str. 7; nepotpuno transkribirano): ....i 7 sati "Narodnog blaga Međimurja", 7 sati pjevanoga, bez običaja itd. Imamo preko sat Marije Tuksar, Barbare Gašparić, Jele Pavčec... U vezi tih sličnosti, možemo govoriti o raznim pjesmama iz raznih krajeva koje mi smatramo kao naše a u stvari nisu naše, i jesu naše - naše su zato jer mi to pjevamo tu. Jer, Radio je smatrao tako, tako sam ja odgojen bio, mi smo zato da slikamo teren i ono što na terenu nađemo, narod pjeva - to je i od tog naroda. Gledajte, zanimljive stvari. Ja sam snimajući prije 40 godina, i više, snimio u Turopolju jedan valcer za koji su Turopoljci tvrdili: to je naš najstariji valcer. Nakon 20 godina sam snimio tu istu melodiju kao "Turopoljsku himnu", a taj valcer su oni, prema riječima starijeg mještana, donesli još sa fronte na Piavi. A što je ta "Turopoljska himna"? A to je Schubert.
Ili pjesma "Se mare fosso il toccio" koja se pjeva u Istri, pjeva se i kao "Ta mala Dubrovčanka". Ili "Ružmarine moj zeleni" Vera Svoboda pjeva kao starogradsku pjesmu, dalmatinske klape kao dalmatinsku pjesmu, a u stvari ja sam to na festivalu u Stražice u Moravskoj slušao kao originalnu slovačku narodnu pjesmu. Pjesma "Mila majko šalji me na vodu" pjevao je i Himzo Polovina u molskoj fakturi, a to je u stvari "G..... la luna" (talijanska). Hoćemo li tužit Haydna za "Oj, Jelena, Jelena), ili možda Smetanu za "Vltavu", ili "Samobor je lepi varoš" (to je njemačka koračnica), ili "Gdo je moje guske fkral" - to je stara podravska pjesma, a u stvari to je njemačka pjesma, ali koja se tolko udomaćila u Podravini, da kad sam ja radio ploču, tu "podravsku ploču", onda mi je reko dr. Ivančan da samo to stavim pod "podravsku" jer to je tolko domaće, da je podravsko. Mislim, to su takvi primjeri.
Sve što sam ja snimao, i poslije mene još kolege, zahvaljujući gđi. Blaženki, sve se nalazi u Radio Čakovcu. Dakle, kompletno "Narodno blago Međimurja" - 11 sati snimljene glazbi - to sve ima Radio Čakovec.
Blaženka Horvat (str. 7; dio transkribiran kao da je to govorio B. Sepčić): Taj projekt je sponzorirala Skupština općine Čakovec, tako da je to napravljeno pod uvjetom da se dozvoli slobodno korištenje tih snimaka svima kojima je to potrebno. Jer, to nije platio Radio taj posao, osim mog osobnog truda, sve ostalo je platila Komisija za kulturu Skupštine općine Čakovec. Prema tome, to je jedan tako velik materijal, koji je zapravo jako velika šteta što se priječi ljudima koji se time bave da dođu do toga. Jer, evo gospodin Sepčić je pribavio neke snimke koje su napravljene i prije nego je on uopće bio na Radiju. Tako da mi imamo, recimo, prve snimke iz 1947. godine. I tu se mogu baš pratiti razlike, izmjene, recimo jasne razlike između teksta. Ima isto izmjena ritma, melodijske linije, nekakve male promjene i varijante, koje su vrlo zanimljive baš za društva koja se time bave i šteta što se to ne koristi. Ispričavam se.
Dragica Šimunković (netranskribirano): Ja sam vam htjela samo nadopuniti ovo u vezi "Ružmarin moj zeleni", da je u Andrašecovoj ovoj knjizi pod brojem 3 glazbena ista faktura, samo pod tekstom "Međimurje kak si...", a da je iz 1957. žganec zapisao ju kao "Devetstopetnajsto leto"... A, on ovdje neke stvari mjeri ovako, druge onako..
Bogdan Sepčić (netranskribirano): Htio sam reći još nešto. Nema sad Štefa Hranjeca. Ja sam s njim radio brdo emisija. Vrlo lijepih emisija, i jedna od tih je bila nagrađena emisija na Radio festivalu 15. svibnja u Ohridu. Bila je jako zapažena, gdje je baš taj Ljubomir Kocić, direktor Produkcije (proizvodnje) Radio Beograda apostrofirao kako su te snimke koje sam ja radio briljantne tehnički, a izvođački savršene. I on je reko: "Znate što, ja sam bio veliki prijatelj dr. žganca. Ja vas molim, kad budete išli prvi put na teren, javite mi, meni će Radio Beograd dnevnice, put, samo da doživim Međimurje još jedamput kako sam ga doživio s dr. žgancem. Zanimljivo, znate.
Ovu ploču smo realizirali, ja sam bio urednik, ali Štef je ......, Da li to je grijeh ako se na toj ploči nalazi nešto.....
Vinko Horvat (str. 7)
Dr. Jerko Bezić (netranskribirano): A, ništa, samo, ako ugriznete u to, valjda je onda bliže Međimurje Holandiji nego Južna Afrika.
2. Dr. Grozdana Marošević (str. 8, potpisano pod dr.J. Bezićem):
Teško je objasniti puteve širenja pojedinih motiva ili čak varijanti cijelih napjeva koje nalazimo, ne samo u susjednim područjima, nego i vrlo udaljenim. Istraživači folklora su pronašli jednu masu takvih lutajućih motiva koji kao da plutaju iz balade u baladu vrlo različitih naroda Europe. Takve se pojave tretiraju kao elementi koji tvore zajedničku zalihu dobara. Povezano s problemom autohtonosti, za preuzimanje nekih elemenata druge kulture valja reći da ljudi neće prihvatiti neki napjev ako se on ne uklapa u njihov glazbeni svijet, u njihov sustav vrijednosti - poput sita: nešto će proći, a nešto ostati i prihvatiti se na nekom terenu, preoblikovati, promijeniti - i u tome treba tražiti autohtonost.
U pogledu zajedničkih elemenata koje dijele dva susjedna područja ne treba zanemariti recipročnost utjecaja. Činjenica da je neki napjev zapisan u madžarskoj zbirci iz 19. stoljeća, ne dokazuje da se ta ista melodija, zapisana na tlu Madžarske, nije već tada izvodila i u Međimurju. Samo što iz tog vremena ne raspolažemo sa zbirkama zapisa iz Međimurja.
Bogdan Sepčić: (vidi str. 8)
Dragica Šimunković (str. 8)
Blaženka Horvat (str. 8 - 9; potpisano pod D. Šimunković)
D. Šimunković (str. 9 ) - netranskribirano (o Vuku, Bartoliću i lokalnim problemima)
Dr. J. Bezić (vidi str 9) - počinje o zbirci iz Vel. Kaniže i prekomurskom materijalu (taj dio je netranskribiran)
Blaženka Horvat - netranskribirano
Dr. J. Bezić (str. 9) - nastavak: Preusko je g. Vuk gledao.......
Dragica Vitez (str. 10)
Elizabeta Toplak - o stručnim žirijima koji su određivali i brusili program za smotre (netranskribirano)
Dragica Šimunković + Vinko Horvat - o tome kako su nekad imali stručne žirije (netranskribirano)
3. Dr. Grozdana Marošević (str.10, potpisano pod D.Šimunković): željela bih nešto reći u vezi stručnih žirija i kriterija prema kojima se odabiralo folklorne grupe i repertoar za smotre. Organizacija smotri folklora u Hrvatskoj je ranije bila postavljena tako da, ako je grupa željela nastupiti na glavnoj smotri u Zagrebu, morala je prvo izvesti program na lokalnoj (pokusnoj) smotri na kojoj je bio i žiri koji je odabirao grupe za glavnu smotru. žiri je pritom davao upute u vezi repertoara i izvedbe. Međutim, svaki put kad se u amaterizam umiješao netko izvana, postavljao mu je kriterije usklađene s vladajućom ideologijom određenog vremena. Recimo, tridesetih godina smotre folklora je organizirala Seljačka sloga koja se pod utjecajem Hrvatske seljačke stranke zalagala za obnovu starijih seoskih tradicija na kojima bi se gradila cijelokupna hrvatska kultura. Ta usmjerenost na samo starije seoske slojeve onemogućila je da se na smotrama izvodi noviji tradicijski repertoar. Tamburaši nisu dolazili u obzir jer su bili poglavito gradska tradicija, isto tako ni noviji plesovi tipa valcera ili polke, itd. Velik dio folklornog repertoara nekog sela na taj je način bio ispušten iz programa folklornih grupa. I to ne samo suvremeni, najnoviji repertoar, već i onaj koji je pripadao mlađoj tradiciji, čime se umanjilo bogatstvo i raznolikost programa.
Ne mislim da bi društva koja izvode zavičajni folklor trebala izvoditi najnovije stvari koje su ljudi tek usvojili, ali nešto što je već ušlo u tradiciju i već se nekoliko desetljeća izvodi u njihovom kraju treba predstaviti i na smotri kao jedan noviji sloj tradicije. Jer inzistirati samo na starijem repertoaru dovodi do unificiranosti programa, koji će teško uspostaviti komunikaciju sa suvremenim gledateljem i slušateljem. Kriterij koji bi trebale slijediti folklorne grupe u kreiranju repertoara nalazi se u nastojanju da se predstave različiti slojevi zavičajne tradicije.
Blaženka Horvat (str. 10): Mi imamo još jedan problem..... (potpisano pod D. Šimunković)
Dragica Vitez - Vinko Horvat - Voditelj KUD-a (ime???) - Vinko Horvat -Voditelj KUD-a (ime???) - Vinko Horvat = netranskribirano
