Razgovor o drvenim dvojkama, gudalačkom bajsu (svirao ga je kazivačev djed); opisuje običaj čestitanja imendana

Razgovor o drvenim dvojkama (svirao ga je kazivačev otac Martin; drveni puhački instrument? - provjeriti), gudalačkom bajsu (svirao ga je kazivačev djed). Budući da mu je otac Martin opisuje običaj čestitanja imendana, u ovom slučaju Martinja, očevog imendana - svirači se noć uoči martinja skupljaju ispred kuće slavljenika te mu sviraju čestitku. Na samo martinje, ocu su dolazili susjedi i tražili ga da im svira stare polke i drmeše na dvojkama. Kaže da su dvojke izraživali u selima Laz i Hum te su ih prodavali po selima. Tako su se mogle nabaviti. Kaže da bi ih rado i sam bolje naučio svirati, ali da trenutno više ne zna gdje bi ih nabavio, osim ako ne ode baš k ljudima u Laz ili na Hum te da ih od njih naruči. Kazivačev djed je svirao u orkestru koji se sastojao od 3 svirača i djelovao je od 1892. do 1905., a čak i da 1910. godine, instrumenti su bili: gudalački bajs, bugarija i gusle (=violina). U vrijeme kada je kazivač išao u školu vidio i prvu tamburu koju su zvali kontrašica. Do tada su bugariju nazivali tamburom (“Dej mi tu tamburu da igram”, pritom se znalo da se misli na bugariju)

Jezik zapisa

hrvatski

Nadređeni zapis

Folklorna glazba Jesenovca, 1972.