Stručni izlet u gornje i donje Međimurje

Stručni izlet u gornje i donje Međimurje 24. III. 2006. Organizatori: Lidija i Josip Bajuk, lokalna zajednica Sudionici: studenti etnologije Filozofskog fakulteta i studenti muzikologije Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Fotografije: Lidija Bajuk, Tibor Komar Audio i AV snimke: studenti etnologije Filozofskog fakulteta i studenti muzikologije Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Transkripcija: Janja Kovač Lektura i korektura: Lidija Bajuk IEF mgtf 3492, 24. III. 2006. MURSKO SREDIŠĆE (Track 1) Kazivači: Klara Glavina, Ivan Stojko, Ana Žilavec, Marija Perhoč Crkveni zbor i kantori Kantorica mu je Danica Sabol. Crkveni pjevački zbor, koji broji 25-30 uglavnom starijih članica, vezan je za crkvu, a KUD je svjetovan. Dvanaest je istodobnih članova pjevačkog zbora i KUD-a. Trude se uvesti psalmističko pjevanje. Potreba je za muškim glasovima. Odlaze u crkvu sv. Marije Kraljice i sv. Ladislava na Festival sv. Cecilije u Varaždinu, u kojem je središte biskupije. Imaju električne orgulje, pjeva se bez ili uz pratnju, višeglasno. Njeguju međimurske pjesme. Tridesetak mlađih članova, koji dolaze na probe i mise, nedjeljom pjeva jednu misu. Pjevaju pjesme novijeg repertoara, šansone, uz pratnju sintesajzera, udaraljki i gitare. Njihova je voditeljica 26-godišnja kćerka kantorice. Ivan Stojko je prvi kantor v Murskom Središću. Svadbeni maškori Kazivačica Ana Žilavec od najranijih dana pjeva u zboru, a šiva i kostime za maškore uz Fašenjk i za odlazak na svadbu. Jeno pismo se napiše starešini kojeg se pita da li se primajo maškori. Svira se svašta, kak koji. Složimo se i v uniforme, ovak privatno. Kaj na svadbi svira muzika, oni nam sviraju. Potnica se zove pesma koja se svira dok svati ido nutri. Za prave maškore je obično limena glazba Murskog Središća. Sviraju nove i međimurske pjesme. Spontano se neko priključi, ali sako leto se menje. Zadnje tri godine se djeca iz škole maskiraju zajedno s roditeljima. Maškori za Svetu Luciju Na taj dan smo se maskirali u svatove. Išli smo od kuće do kuće, poskakivali i dobili darove: jaja, orahe, jabuke… Malo gde se dobil novac. Veliki maškori patuljci s visokim kapama (7 patuljaka koji su radili u rudniku) su došli popolne. Meli su sve od krep papira. Imali su sulice, udarali njima djecu i plašili ih. Odrasli nisu pjevali nego su skakali, išlo u kuće manje nego djeca. (Kazivači pjevaju "Tu za repu, tu za len".) Išlo se okoli i v belem i z tanjuro na šterem so bile kokošje oči. Z posejaj i z belenjkom se nešči namazal i z repe si del zube. To je strašno zgledalo, kak skule. Pozvonilo je i pitalo: »Da li znaš Boga moliti?« »Znam.« »Unda je dobro«. Nije dijelilo darove, samo prohico – kolačeka od vode, bez kvasa. Sveti Nikola To su Nikola i Krampus glavni. Imali smo koša punoga z slatkišem. Bilo je vike, plača i sega. Nikola je darove dijelio. Ništa se nije pjevalo. Sveta Barbara Pekla se praha – neslano testo od najbolje črne melje. Saki ukućan je moral pojesti par kriški, i živina isto. Kokošam se je moralo dati v obroč (sjemenje za jelo unutar kružnice oblikovane od konopca, op. o.) kaj na bodo jajci rastepale po hižaj. Prva melja, tip 500 ili 400, je bilo samo za svetke. Dečeci so išli od kuće do kuće, nabrajali »Dej vam Bog…« i dobili so za to novce. Vjutro, oko 5 sati. Nutri v ganjko se zmolilo »Oče naš«, zaželilo se najbolje. Dobili so nekve pare, a neko je dal suhe sljive, hruške, jabuke, orehe… Božić Doma se pjevalo isto kaj i v cirkvi (kazivačica Marija Perhoč pjeva "Sveti Jožef, dobro moje, rodila bom dete svoje"). Na Božić je moral muški prvi k ženski hoditi, inače nesreča dojde. Ophodi za Sveta tri kralja – dječaci tri kralji so išli koli po selu z zvezdom i pjevali "Tri kralja jahahu" (kazivači pjevaju) i "Novo leto, na pol vure" (prof. Josip Bajuk se sjetio pjesme, pjeva, 26:00), a kazivači to potvrđuju. Spričavanje na svadbi i ukopu To je posel starešine na gostuvajo. I na pokopu se samo ponavljalo kaj je svečenik popeval. V Podturno je bil tej običaj. Sad pjevamo jednu pjesmu na početku, jednu po putu, jednu na grobu i obavezno pjevamo pogrebnu misu v cirkvi. Pjevački zbor je osnovan 1992. godine, a od 1995. se popevlje na groblju preminulom članu. Limena glazba bandisti je znala pratiti pogreb. V zadnje vreme se se več zbor zove. Muzikaši i glazbala Violina gosle, bajz ili berda na trzanje, cimbole – mužikaši so se zvali. Svirali so po dva, tri. Bil je jen cimbulaš iz Krištanovca, on je hmrl pred jedno desetak godina. Tada ih se prestalo svirati. Na stolu ih je držal. Pišta Bači v Čakovcu je svirao cimbole v jednom lokalu prek Narodne kuhinje i držal jih je na nogama. Iz Čakovca je bio, 70-ih godina (20. st.). Nakon njega nema nasljednika. Nakon 70-ih su se formirali moderni bendovi na struju, a harmonika je bila glavni instrument. Svadba i svatovski muzikaši Svatovi so se održavali v sredo i nedeljo. Unda pak v četrtek i petek. V soboto so dišli kaj so prespali dimo, v nedeljo pak nazaj. V tork zvečera so žene kolače krpice, štruce i bidre spekle i donesle v svate. V Središču se peklo de je gostuvaje bilo doma, a na svadbu se išlo peške (jer je crkva u selu). Zvečera ja počelo gostuvaje. Dečko je puci cipele moral donesti, a ona njemu košuljo dati. V deseti vuri vjutro so morali iti na polnešnjo/obedno mešo na venčanje. V zimsko doba smo se z sonima pelali, ako so mogli koleslini iti, unda smo tak išli. Svatovca je bila obučena v bundeke od angorca zajca ili v tibete štrikance. Kola so bila okinčena i konjima su se na vuha dele velke ruže ili lepi stolnjaki ili vihalni – to je bilo tkano z finoga lana. Počela je rano vjutro, prvo so muzikaši (harmonika, gusle, bajz, a kasnije harmonika uz limenu glazbu) išli po mladenko i po sakoga gosta, od kuće do kuće. Tukara, čehara i glazbeni sastavi To je kad se jabuke tuku. Cure so ne štele iti ako se ne sviralo. Ja sam v krajo jedini svirao, mene so stalno zvali. Plačanje na čehari? V tanjur so dečki dali kaj so mogli, samo dečki. Cure so delale. (Kazivač je svirao po zabavama od 1959. sa skupinom, u sastavu violina, gitara, bas i harmonika, posle u sastavu truba, trombon, bubenj, harmonika, a još kasnije, 1964.-65. kupio je i orgulje.) Obmurci se zval drugi sastav, prvi se ne nikak zval. Na svadbi so plačali kak je što štel koju pesmo. Mladoženja je prvu platil. Proljetne zabave za mlade i bandisti V nedelju od 2. svibnja održavale so se v krčmama ili većim dvorištima seoske zabave. Dečki so bili nutri, cure čekale vani. Unda si je dečko zagledal koja mu se vidi i pozval ju je nutra kaj je plesla z njim. Ako mu je več ne bila interesantna, unda je nazaj išla vun, a ako ne – unda ju je za tablu (stol.) zval. Samo dok je bilo kaj ozbiljnije, unda si bila z njim nutri. Banda – limena glazba je došla na gostuvaje, v ganjko so morali imati veliki prostor jer ih je bilo do deset i došli so z Križevca. Plesovi i organizirani glazbeni život Valcer, polka, čardaš, sving, rašpu, rumbu, engliš valcer, slovfoks… učili smo se mi dečki 20-30-ih godina 20. st. plesati doma po štalama. Unda je jedino crkveni zbor bil, KUD-a nije bilo. I vatrogasci kaj so bili. Svake godine so organizirali berbo grožđa – veliki lagev se vozil z kravama. Čuvara grožđa silipastera je svaki breg imel. V narodni nošnji je bil i puto je imel pri sebi. Ženske so se vozile z kravama, v rupcima tibetima, kaj je ko imel od mamice – široko kohorto i leganice so si znale obleči. To so bili prvi javni skupovi v Središću, unda je bilo 240 kućnih brojeva. U vreme nove Jugoslavije je počelo raditi kulturno-prosvjetno društvo. Fašjak Zaklati kokoš je tre predi neg je sonce vun zišlo, a muški so morali semenato koruzo ružđiti za seme. Kocene so skupa zavezali, po slivaj hitali i huškali kaj bodo bolje rodile. Zajtrk kisela juha se morala skuhati na zafrigo i slanine lalovki i kockice slatke repe i krumpira so se dele nuter. To se more jesti da god i za večerijo. Kost so zateknuli za roženico pri štali – či se krava ozlijedila, mozak se zvadil vun i namazalo jo se. Krafljini so se jeli, neje bilo obeda. Kokoš se jela za večerijo. Kaj je ostalo, so posprajli jer se na to masti peklo, a drugi den je bil post. Je bile grah, ali se samo napravil pretep z brašnom i ocet nuter, bez mleka, i makaroni z orehima ili makom. Mama so vjutro došli i z fašenjskom juhom smo si noge prali, kaj nas nado kače grizle dok pemo na pašo. Ako se ne na Fašjek ili Vuzem kokoš kuhala, unda so znali reči da bo kuga došla k hiži. Ako je bila črna pri hiži, unda se črna zaklala. Mitska bića Đurđaši idejo najesen po noči, kroz polje. Svetilo se tam… to so se ljudi jako bojali, na jesen. Ne smeti kasniti doma, mora se na vreme dojti jer v ponoč na raskrižje dojdu copenice. Pozoji so zmajevi. Ljiljan i perunika Leluja je vrsta cveta ljiljana. Peruniko so v Središćo zvali kokoteki i lelije (plave i žute): žute rastejo po močvarama, a plave imamo i doma ve. SREDNJA ŠKOLA PRELOG (Track 2) Ples "Međimurski lepi dečki" u izvedbi KUU Seljačka Sloga Prelog Uvodni pozdrav Lidije Bajuk u ime studenata Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Uvodni pozdrav prof. dr. sc. Grozdane Marošević u ime studenata muzikologije Muzičke akademije u Zagrebu Uvodni pozdrav prof. dr. sc. Tome Vinšćaka u ime studenata i profesora Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Kantor Funkcija kantora usko je vezana uz začetke institucionalnog školstva i druga je najvažnija funkcija nakon svećenika. Glazbeni život u Prelogu Mješovit i višeglasan Crkveni pjevački zbor osnovan je prije više od sto godina i broji 35 članova, a dječji pjevački zbor oko 10. Marija Krušelj vodila je zbor 55 godina prije kazivačice koja govori. Njegov se repertoar sastoji od starih i novih sakralnih napjeva, po naputcima Biskupije, te od međimurskih starinskih pjesama. Note se nabavljaju preko Biskupije i časopisa Sveta Cecilija. Od 1996. njegova je kantorica gospođa Jasminka Trstenjak.