Stručni izlet u gornje i donje Međimurje
24. III. 2006.
Organizatori: Lidija i Josip Bajuk, lokalna zajednica
Sudionici: studenti etnologije Filozofskog fakulteta i studenti muzikologije Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
Fotografije: Lidija Bajuk, Tibor Komar
Audio i AV snimke: studenti etnologije Filozofskog fakulteta i studenti muzikologije Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
Transkripcija: Janja Kovač
Lektura i korektura: Lidija Bajuk
IEF mgtf 3490, 24. III. 2006.
ŠTRIGOVA (Track 1)
Svadbeni plesovi
Nakon dolaska z venčaja, plešo na sredi hiže tripot mladenec i mladenka, svatevca, dever i deverica, i z druge strane starešina i starešinka, pak se raspuste i ido za stol. Pritom se svira melodija "Otec naš" (marš u 2/4 mjeri). Prije jela svirala se posebna melodija (kazivač pjeva), a danas se umjesto toga svira "Zdravo, Marijo", kak i v cirkvi.
"Vanjkuštanec" je ples z vanjkušom – dečko ide pred curo, poljube se, unda oni klekno na vanjkuš, kak da bi dečko puco zaprosil, pritom popevajuč:
Naša mačka mlade imela: / negda štiri, negda pet… / Nekaj smo jih doma imeli, / nekaj smo jih kraj dali.
Uskršnji krijes
Vuzmenka se pali. I baklje su palili i plesali okolo. Svirali i plesali su kaj i inače, muzikaši su isto bili tam.
Glazbala
Svirale su se tamburica, bas i gitara, a posle truba i klarinet, 50-tih i 60-tih kad je u Sloveniji popularna novokomponirana glazba grupe Avsenik. Note smo vučili, a partiture posuđivali. Tada su več meli radio-prijemnike v seli. Instrumente su kupovali za novac, a njega je bilo malo, pa su se snalazili kak su znali – npr. kupovali stare gitare na farkašov štim. Svirali su sve prije navedene plesove. Sving se također sviral, ali kao sporija polka.
Pjevački zbor
Postojal je do 90-tih. V cirkvi smo počeli popevati kak deca, a popevke su nas vučile baka i mama. Međimurske slabo, više slovenske. Gospon Kapun je vodil zbor. Popevali su negda "Sejaj, sejaj bažuleka", jer je ta pjesma zapisana v Štrigovi, a dr. Žganec ju je i snimal. Danas jako malo mladih popeva.
VINARIJA OPG LOVREC SV. URBAN (Track 2 – Track 7)
Vlasnik Franjo Lovrec predstavlja svoje imanje (2 – tišina do 01:56).
U podrumu vinarije, starom tristotinjak godina, vlasnik priča o staroj preši koju su našli pri preuređivanju i koju danas ne koriste jer je prespora. Naziv preša dolazi od njemačkog naziva presbau, a pletenica cofta od njemačkog zoften. Sve stare hrastove bačve i dalje su u uporabi. U podrumu su i zatvorske ćelije koje su za vrijeme II. svjetskog rata koristili Mađari. Najstarije butelje datiraju u 1947. godinu. Suhi pijesak upotrebljava se za bolje dihtanje, a mahovina za regulaciju vlage. (3)
O Danima otvorenih vrata vinskog podruma, o zaštitniku vinogradara sv. Urbanu koji je živio u 3. st. i o nastojanjima oko ekološke proizvodnje vina (4);
O uzgoju vinograda, proizvodnji vina, uvjetima u podrumima i o kotaču vinskih aroma (5);
Predaje kazuju da je šipon dobio ime prema Napoleonovoj izjavi »Se bon!«, a pošipel po ptici koja je kap vina iz kljuna ispustila iza šipkova grma;
O suhim ili polusuhim vinima i degustacija vina (6);
Kako se pije vino (7).
OŠ GORNJI MIHALJEVEC (Track 8)
Pozdravni govor prof. Josipa Bajuka, ravnateljice Karmen Sklepić i dr. sc. Tome Vinšćaka
Pjesma, glazbala, kontekst pjevanja
Studentica solo pjevanja Evelin Novak iz Gornjeg Mihajevca pjeva tradicijski napjev "Zelena dobrava".
Jedan od kazivača svira usnoj harmonici diplicama/citrama.
U narodu se njeguje tradicija slovenskih pjesama – hrvatske i slovenske pjesme se brkaju. Popevalo se na čehanjo perija za jastuke čeharama i luščenjo kuruza loparama. Mama je pripovedala da su na čeharama posle jeli pogače, a došel je i muzikant. Dok se zidemo, još popevamo takše pesme. Kazivačica pjeva pjesme "Jučer navečer v kaštelu sem bil" i "Oj, ti stari Luka" koje je naučila od svoje mame.
Ples i uspavanka
Tukare su da su se jabuke tukle z batovima. Nekoliko ljudi je to radilo, dečki i dekle su se zišli i unda je bil ples tabreh.
Jedan bračni par pleše rašpu i šamarijanku, a svirkom ih prati muzikant Jožek na harmonici.
Plesal se šotiš, jazbec ("Glete, ljudi, jazbeca"), šmartijanka, bik ("Bik pleše, tri krave za njim"), sirota ("Ja sam sirota"), šoštar polka…
Najviše se plesalo na čeharama, da se repa vadila, na svadbi, imendanima, proštenjima…
Jožek pjeva uspavanku koju mu je mama pjevala dok je prela kudjelju:
Veselo srce kodeljo prelo, vesele oči gledale su. U malom svijetu ljubavi majke, malene oči gledale su. Staro zibačo puno života majčina ruka zibala je. U malom svijetlu srce i oči, malene oči zaspale.